Današnje evanđelje bilježi Isusovo ukazanje nakon uskrsnuća u kojem počinje tijek milosrđa prema grešnicima koji neće prestati dok svi ne postignemo cilj svoje vjere, spasenje svoje duše, kako nam govori sveti Petar u poslanici.
Evanđelje (Pročitaj Iv 20,19-31)
Slavlje Gospodinova uskrsnuća na uskrsnu nedjelju obično se usredotočuje na čisti zanos Njegove pobjede nad smrću. Tijekom Velikog tjedna zaokupljeni smo detaljima Njegove užasne muke. Kad dođemo do Uskrsa, naša srca gotovo puknu od radosti što je Isus živ i potvrđen kao Božji Sin. Drugim riječima, lako se zadržati na činjenica Uskrsnuća i biti toliko zaslijepljen njime da ne razmišljamo puno dalje od toga. Milosrđe Nedjelje Božanskog milosrđa (da, namjeravana dosjetka) je da sada počinjemo meditirati o značenje Uskrsnuća. Današnje evanđelje pokreće nas.
Kad se Isus čudesno pojavljuje među apostolima, nalazimo da su zaključani u sobi “zbog straha od Židova” (Iv 20,19). Ovi momci nas u posljednje vrijeme nisu impresionirali, zar ne? Njegovi najbliži prijatelji (Petar, Jakov i Ivan) spavali su umjesto da bdiju i mole se u Getsemaniju. Svi apostoli osim Ivana pobjegli su od raspeća i svi su nevoljko povjerovali svjedočanstvu žena kojima se Isus prvi put ukazao. Ipak, riječ koju im Isus govori je: “Mir” (Iv 20,19). Zatim im daje zadatak da nastave djelo za koje ga je Otac poslao. Kad bi čitanje Evanđelja stalo upravo ovdje, još bismo imali dovoljno informacija da se prevrnemo od radosti: Isus ljubi grešnike! Ti su ljudi bili nemoćni, prevrtljivi, nepouzdani i zaokupljeni samim sobom, ali kad On dođe k njima, daje im mir i radost (Iv 20,20). Može li ijedna scena u Evanđelju jasnije od ove pokazati značenje Uskrsa?
Isus tada čini nešto doista zapanjujuće. “Dahne u njih i reče im: ‘Primite Duha Svetoga. Kojima oprostite grijehe, oprošteni su im, a kojima zadržite, zadržani su im’” (Iv 20,22-23). Što?? Jesmo li spremni vidjeti ovo u priči? Isus je svojim dahom udahnuo upravo one ljude koji su ga iznevjerili u času Njegove potrebe. Ova nas radnja podsjeća na to kako je Bog udahnuo Adamu u nosnice svoj dah prilikom stvaranja, potvrđujući ga na “sliku i priliku Božju”. Isus postavlja apostole kao one koji će nastaviti Njegovo božansko djelo na zemlji. U njima će Bog oprostiti ili zadržati grijeh. Što može objasniti Isusovu izgradnju Crkve koja je i ljudska i božanska osim bezgraničnog Božjeg milosrđa?
Otkrivamo da je jedan od apostola, Toma, nedostajao u ovoj značajnoj prigodi. Kad dobije izvješće o tome, odbija povjerovati. Mora vidjeti i dotaknuti Isusove rane da bi se uvjerio. Ne znamo zašto je Toma sumnjao u ljude s kojima je proveo posljednje tri godine i koji su, uz njega, bili izabrani za Isusove najbliže prijatelje. Njegovo odbijanje da vjeruje stvara nam nelagodu, zar ne? Čini se da njegova sumnja i cinizam ne dolaze s dobrog mjesta, ali ipak se Isus pojavljuje i daje mu upravo ono što mu je potrebno za vjeru. Milost! Ova rijeka milosrđa počinje uzimati maha. Isus nam zatim pomaže razumjeti kamo rijeka ide: “Jesi li povjerovao jer si me vidio? Blago onima koji ne vidješe i povjerovaše” (Iv 20,29). Ova sretna rijeka dolazi naše put. Teći će svima, posvuda, u svim vremenima. Oni koji vjeruju u Isusa, a da ga nikada nisu vidjeli, bit će povučeni bujicom Božjeg milosrđa za grešnike.
Ako smo bili spori u usvajanju, sveti Ivan nam sve sastavlja: “Ovi [signs of the Risen Jesus] pisani su da povjerujete da je Isus Krist, Sin Božji, i da po tom vjerovanju imate život u Njegovo Ime” (Iv 20,31). Smisao uskrsnuća je trijumf milosrđa i novog života za grešnike. Nije li ovo sjajan dan?
Mogući odgovor: Gospodine Isuse, znam da sam slab, nestalan i tvrda srca kao što su ponekad bili apostoli; hvala Ti za milost koju si pružio njima i meni.
Prvo čitanje (Pročitajte Djela 2,42-27)
Ovo čitanje iz Djela daje nam “snimku” toga kako je izgledala pobjeda milosrđa kada su apostoli počeli obavljati djelo koje im je Isus zadužio. Na dan Duhova, sveti Petar je navijestio Evanđelje upravo onima koji su odgovorni za Isusovu smrt: “Ovog Isusa, predanog po određenom naumu i predznanju Božjem, vi ste razapeli i ubili rukama bezakonika” ( Djela apostolska 2:23). Kad su to čuli, pokajali su se i krstili. Pogledajte transformaciju! Oni su formirali Crkvu u djetinjstvu, promatrajući isti život kakav mi danas doživljavamo: nauk apostola (kateheza Crkve), zajedništvo, lomljenje kruha i molitve (misa). Među njima je vladala velika radost i ostavili su dojam na okolnu zajednicu, što je dovelo do još mnogo obraćenja. Zamislite kad bismo mogli zakoračiti u ovu scenu i upitati prve obraćenike Crkve, od kojih su mnogi pristali na Gospodinovu smrt, “Koje je značenje uskrsnuća?” Mislimo li da bi oni svoj odgovor započeli nekom drugom riječi osim “milosrđe”?
Mogući odgovor: Gospodine Isuse, Ti si ponudio milosrđe svojim ubojicama propovijedanjem svetog Petra. Pomozi mi da i drugima budem kanal Tvoga milosrđa.
Psalam (Pročitaj Psalam 118:2-4, 13-15, 22-24)
Ovaj je psalam isti onaj koji smo čuli na uskrsnu nedjelju. Zašto nismo krenuli dalje? Zasigurno je to zato što u današnjem čitanju, malo drugačijem od prošlotjednog, čujemo ono što sada postaje poznati refren: “Vječno je milosrđe njegovo” (Ps 118,1-4). Nedjelja Božjeg milosrđa drži nas usredotočenima na značenje uskrsnuća: “Kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni” (Ps 118,22). Mogli bismo se zapitati: “Kamen temeljac čega?” Isus, Stijena, postao je kamen temeljac novog nerukotvorenog Hrama. U Njemu nam Božje milosrđe omogućuje pristup prijestolju milosti (usp. Heb 10,19-22). Ako ovo razumijemo, htjet ćemo izjaviti s psalmistom: “Hvalite Jahvu, jer je dobar; Njegova ljubav je vječna.”
Mogući odgovor: Psalam je, sam po sebi, odgovor na druga naša čitanja. Ponovno ga pročitajte uz molitvu kako biste ga učinili svojim.
Drugo čitanje (Pročitaj 1 Pet 1,3-9)
Kao što je često slučaj, poslanica sažima i razrađuje ono što smo vidjeli u drugim čitanjima. Sveti Petar odmah prepoznaje Isusovo uskrsnuće kao izvor Božjeg milosrđa koje vjernicima rađa “živu nadu” (1 Pt 1,3). On nam pomaže razumjeti još nešto vrlo važno. Baš kao što je patnja muke prethodila Gospodinovom usponu u slavu, patnja također treba biti dio našeg putovanja u slavu. O našim patnjama trebamo razmišljati kao o vatri pročišćivača koja nas treba pročistiti, a ne uništiti. Kako je ovo savršen trenutak da nas sveti Petar podsjeti na ono što je naučio od Isusa u našem evanđelju – u našoj patnji, ako nastavimo vjerovati i ljubiti ga, iako ga ne možemo vidjeti, primit ćemo blagoslov koji je Isus obećao: “spasenje duša vaših” (1 Pt 1,8-9). Milost!
Mogući odgovor: Gospodine Isuse, pomozi mi da znam da je i patnja dio Božjeg milosrđa prema meni, spaljuje šljaku i priprema me za slavu. Pomozi mi da ostanem postojan u svojoj ljubavi prema Tebi, iako Te ne mogu “vidjeti”.
Slika Alekseja Pevneva na Shutterstock
