Euharistijsko slavlje ovogodišnjeg patrona Srca Isusova u petak, 7. lipnja 2024. godine, bilo je središnji liturgijski događaj, kojemu je predsjedao sin Čajdraša i Središnje Bosne splitski franjevac fra Dejan Međugorac, a dan kasnije u subotu, 8. lipnja 2024. godine, liturgijskim slavljem i bratskim susretom održan je četvrti susret prognanih i iseljenih župljana zeničke župa Čajdraš, kojemu je predsjedao domaći sin mons. Tomo Knežević.
Najmlađa zenička župa Čajdraš, najmlađa je među pet zeničkih župa, u nekoć Zeničkom sada u Žepačkom dekanatu Vrhbosanske nadbiskupije u Središnjoj Bosni, koja sa svojom župnom crkvom spada među deset župnih zajednica i župnih crkva u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, obilježila je svoj ovogodišnji patron svetkovinu Srca Isusova. Euharistijskom slavlju predsjedao je domaći sin splitski franjevac fra Dejan Međugorac, trenutno na službi vikara u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Berlinu u Njemačkoj uz suslavlje aktualnog čajdraškog župnika vlč. Josipa Šimunovića, drugih zeničkih župnika i kapelana, viteškog župnika, domaćih sinova svećenika braće mons. Tome i vlč. Stipe Knežević i uz nazočnost Sestara Služavki Malog Isusa sa Stanice u Vitezu i lijepog broja vjernika Čajdraša, Zeničkih župa i župe Vitez.
Najmlađa zenička župa
Najmlađa zenička župa Čajdraš bila je prva župa u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, koju je osnovao novoimenovani vrhbosanski nadbiskup dr. sc. mons. Marko Jozinović, 22. rujna 1977. god., a dekret utemeljenja proglašen je na čajdraškom groblju na spomendan sv. Anđela Čuvara, 2. listopada 1977. god. Sa svojim aktualnim župnikom vlč. Josipom Šimunovićem, vjernici ove župne zajednice, pripremali su se materijalnom i duhovnom obnovom i trodnevnicom koju su imali: novi crkvički župnik vlč. Andrej Lukanović i sam čajdraški župnik. Bila je ovo i priprema obilježavanja četvrtog susreta prognanih i iseljenih župljana u subotu. Od prije četiri godine ovaj važan liturgijski i duhovni sadržaj obilježava se kroz dva dana. Od zadnjeg patrona puno toga uređeno je i napravljeno kako u župnoj crkvi tako i na prostoru oko crkve, uređenje potoka, pa sve do novog pristupa regionalnoj cesti Zenica-Vitez.
Bistue Nova
Za Zenički kraj važna je Bistue Nova, jedan od tri najznačajnija starorimska municipija i putno stajalište na rimskoj cesti Salona-Argentaria i središta kršćanskih biskupija u Bosni, bistuenske biskupije. Godine 533. spominje se episcopus Bestoensis ecclesiae. O važnosti Bistue Nove svjedoči i podatak da je njezin biskup Andrija (Andreas) sudjelovao i bio potpisnikom solinskih sinoda 530. i 533. godine. Iz antičke Bistue Nove spomenici su antički nadgrobni spomenici, ostatci starokršćanske bazilike i drugi spomenici. Godine 1892. na području Zenice arheološkim iskapanjima, koja je obavio Ćiro Truhelka u zeničkom naselju Bilmišće otkrivena je bazilika iz rimskog doba. Sve do današnjeg dana Bistue Nova ostala je naslovnom biskupijom i ima svoga naslovnoga biskupa, a to je trenutno pomoćni biskup Utrechta u Nizozemskoj mons. Theodorus Cornelius Maria Hoogenboom.
Proslava patrona župe
Osim materijalnim sadržajima prigodnom trodnevnicom euharistijskim slavljima i propovijedima uz osobnu ispovijed župna zajednica pripremala se na ovaj važan događaj. Svojom nazočnošću kroz tri dana ispunjavali su svoju svima dragu župnu crkvu u Čajdrašu koja tijekom zadnje četiri godine dobiva novi duhovni i materijalni izgled kako župnog stana tako i župne crkve i okoliša župne crkve u koji spada i sadržajno spomen obilježje poginulim braniteljima i civilima, cjelokupnog čajdraškog okruženja i čajdraškog groblja. Novom izgledu okruženja župne crkve hvalevrijedno je pridodati prostor, od preko dvije tisuće kvadratnih metara, dar župljanina gosp. Slavka (Ivice) Tomić iz Gornjeg Čajdraša uz nesebičnu potporu svoje braće kojim cjelokupno crkveno okruženje župne crkvene u Čajdrašu, kojemu treba pridodati dugo očekivano i novoizgrađeno spomen obilježje poginulim braniteljima, koji su dali svoj dio ljepoti, duhovnom i materijalnom sadržaju i izgledu, a posebno na poginule branitelje koji se svojim životima ugradiše u ostanak i opstanak župljana župe Čajdraš. Na ovogodišnja slavlja pristigao je lijepi broj vjernika župe Čajdraš iz tuzemstva i inozemstva, a koji trenutno „privremeno“ žive i rade izvan čajdraških i srednjobosanskih prostora.
Propovijed fra Dejana Međugorca
U svojoj propovijedi fra Dejan okupljenim vjernicima kazao je između ostalog: „Poteče krv i vod, slika su krštenja i svete mise Euharistije, a u prijevodu znači hvala i zahvala za ono što nalazimo u Srcu Isusovu. To je i zahvalnost, koja je škola i nama da se učimo sposobnostima da se govore dobre stvari, da se zahvaljuje…! Međutim, prečesto u našim srcima prebiva sve suprotno od zahvalnosti i ogorčenosti, nezahvalnost, prigovaranje, zavist, zlo oko, kao da nismo naučeni prepoznati, vidjeti dobro i izreći to što je dobro reći: dijete koje nije čulo lijepu riječ od roditelja, koje nije pohvaljeno, to dijete ne raste, ne razvija se…!“
Nastavio je riječima: „… U molitvi koja se često moli poslije svete pričesti moli se jedan stih o dobri Isuse među rane svoje sakrije me. Isusove rane su naše utočište i naše sklonište, mjesto sigurnosti, okrjepe, ozdravljenje. Evanđelje nas vraća na Veliki petak, na Kalvariju. Nijedna mu se kost neće slomiti…!“
Svoju propovijed završio je riječima: „… Danas slavimo Presveto Srce Isusovo, u stvari slavimo ljubav, a kakva je to ljubav koje se utjelovila i postala čovjekom, pristala roditi se u štali zbog čovjeka. Ljubav koja je oprostila Petru, trpjela, bila razapeta, ljubav koja je u trenutku smrti molila za svoje neprijatelje…“!
Nakon euharistijskog slavlja slijedilo je vjerničko druženje uz razgovor i pjesmu kako već sutra nastavili s euharistijskim, ljudskim i čajdraškim okupljanjem. (kta)
