U razgovoru s Petrom i apostolima, Isus objavljuje svoju namjeru da svoju Crkvu izgradi na ljudskom biću. Što god da je mislio?
Evanđelje (Pročitaj Mt 16,13-20)
Današnje je evanđelje toliko poznato katolicima da je mogućnost da propuste snagu koju ono nosi neumjereno velika. Ako ikada budemo dovedeni u pitanje naše vjerovanje u papinstvo, uvijek gledamo na ovaj odlomak kao početak naše obrane. Vidimo da kada Isus ispituje apostole o Njegovom rastućem ugledu, oni su dobro svjesni što su ljudi govorili. To nam pomaže razumjeti da se u zraku šuškalo o Isusu. Apostoli su imali obitelji i prijatelje; čuli su nagađanja o putujućem propovjedniku/čudotvorcu. Židovi su iz svoje vlastite povijesti imali mnogo ideja o tome tko bi Isus mogao biti – Ilija, Jeremija ili “jedan od proroka”. Neki su čak mislili da se duh sada mrtvog Ivana Krstitelja nekako vratio da živi u Isusu. Zatim dolazi ključno pitanje: “A što vi kažete tko sam ja?” Kroz ovaj poznati dio prolaza trebali bismo se kretati polako ako želimo dopustiti da se njegova važnost uoči.
Isus pita o mišljenju “ljudi”. Nisu li i apostoli ljudi? Doista, oni su “od krvi i mesa”, kao i svi mi. Međutim, Simon na pitanje odgovara s a božanski odgovori, kao što Isus jasno kaže. Šimun izjavljuje da je Isus “Krist, Sin Boga živoga”. Drugim riječima, Šimun zna da je Isus dugo očekivani Mesija i da On nije samo Davidov sin, kako su Židovi očekivali, već Božji vlastiti Sin, nešto vrlo neočekivano. To nije bila istina koja je došla jednostavno kroz promatranje, proučavanje, osobno razmišljanje ili intenzivnu svetost. “Nisu ti to otkrili krv i tijelo, nego Otac moj nebeski.” Simon, čovjek, dobio je otkrivenje od Boga. Njegova sposobnost da ovo priznanje nije došla od njega samog. U jednom neobičnom trenutku, čovjek je izgovorio Božje riječi. Koliko je ovo bilo izvanredno? Ostatak odlomka čini odgovor potpuno jasnim.
Prvo, Isus mijenja Šimunovo ime u Petar, ili “stijena”. Židovi su iz svoje povijesti shvatili da kada je Bog promijenio čovjekovo ime, to je predstavljalo promjenu njegove Bogom dane uloge u povijesti spasenja (tj., Abram u Abrahama u Postanju 17:5; Jakov u Izraelu u Postanju 32:28). Ispovijest Šimuna Petra jasno je pokazala unutarnje Božje djelovanje u njemu. Na temelju toga Isus ga čini “stijenom” na kojoj će sagraditi svoju Crkvu. Baš kao što su hramovi Starog zavjeta izgrađeni na velikom kamenu (vidi 1. Kraljevima 5:17; Ezra 3:10), Isus će izgraditi svoju Crkvu na Petrovoj temeljnoj stijeni.
Zašto bi Isus izgradio svoju Crkvu od krvi i mesa i dao mu tako zastrašujući autoritet (ključeve kraljevstva, vezivanje i razrješenje na zemlji i nebu)? Moramo postaviti ovo pitanje ako želimo doći do srži onoga što stvarno muči ljude u vezi s papinstvom. Nije li ovo bilo strašno riskantno? Peter je, kao što znamo, bio sposoban za uspone i padove. U njemu vidimo sve što nas potvrđuje u našoj sumnji da je učiniti čovjeka temeljem Crkve strašnom pogreškom.
Upravo zato je ovaj izbor važan za razumijevanje. Katolička crkva puna je krvi i mesa – papinstvo, hijerarhija, sveci, Marija. Svi su oni ljudi poput nas. Ipak, mi se toga ne bojimo, jer, kao što vidimo u Evanđelju, tijelo i krv mogu biti obdareni božanstvom. To je cijela poanta Utjelovljenja! Isus je došao otkupiti palo čovječanstvo; Bog nikada nije odustao od krvi i mesa, koje je stvorio na svoju sliku i priliku. Isus to dokazuje bez sumnje kada neustrašivo proglašava Petra stijenom svoje Crkve. Osim toga, On obećava da će sačuvati Crkvu od “podzemnog svijeta” ili “Hada”. Isus je taj, a ne Petar, koji jamči da mračne sile smrti i prijevare koje predstavlja “Hades” (vidi Otk 6,8) nikada neće nadvladati Njegovu Crkvu od krvi i mesa. Da, ovo je riskantno, ali kakvu jasniju demonstraciju pobjede Otkupljenja uopće možemo poželjeti?
Mogući odgovor: Gospodine Isuse, pomozi mi da se sjetim da je izgradnja ljudske Crkve bila Tvoja ideja; pomozi mi da vjerujem da ćeš Ti to proživjeti.
Prvo čitanje (Pročitaj Iz 22,19-23)
U ovom Izaijinom proročanstvu imamo priliku vidjeti povijesnu pozadinu našeg evanđeoskog odlomka. Saznajemo da je u Davidovom kraljevstvu postojao ured koji se zvao “gospodar palače”. Čovjek koji je obnašao ovu dužnost bdio je nad kraljevstvom dok je kralj bio odsutan iz bilo kojeg razloga. U ovom konkretnom slučaju, Shebna je bio korumpirani “gospodar palače”, pa se Bog zavjetuje da će ga zamijeniti čovjekom koji će služiti pravedno, Eliakimom. Primijetite da u opisu ove službe upraviteljstva, Izaija kaže da će novoimenovani čovjek “biti otac stanovnicima Jeruzalema”. Zatim, koristeći jezik koji je Isus koristio u Evanđelju, Bog kaže da će upravitelj primiti “ključ” kraljevstva, s autoritetom vrlo sličnim vezivanju i razrješivanju. Izaija kaže da će Bog popraviti ovog novog upravitelja “kao klin na sigurnom mjestu”. Sada razumijemo!
U našem evanđeoskom odlomku, Isus stvara ovaj isti “ured” za svoje kraljevstvo dok je odsutan. Židovi koji su čuli razgovor to bi razumjeli. Kroz Evanđelja Isus obećava svojim apostolima dati jedinstvenu ovlast da uspostave i šire Njegovo kraljevstvo, Crkvu. U današnjem Evanđelju postavlja Petra na mjesto glavnog upravitelja. Karizma za istinu i autoritet, dana preko Duha Svetoga apostolima na Pedesetnicu, nastavit će biti prisutna u Crkvi iu njihovim nasljednicima, kao što počinjemo vidjeti u Knjizi Djela apostolskih. Kao što je Davidovo kraljevstvo trebalo “oca” dok je kralj bio odsutan, tako i Crkva dobiva “oca” (“papa” je od grčke riječi papas, ili “otac”) u Petru. Ova će služba trajati do povratka Kralja, koji ima ključeve svog kraljevstva i više neće trebati “gospodara palače”.
Kada se ova židovska povijest udubi, možemo shvatiti da nam naš evanđeoski odlomak pokazuje Isusovu mudrost, iako na prvi pogled Njegov postupak izgleda riskantno. Uz Njegovo vlastito obećanje o očuvanju, Njegovo će kraljevstvo uvijek imati “sigurno mjesto” vodstva među nasljednicima Petra i apostola (Papa i biskupi u jedinstvu s njim). Ova će nadnaravna karizma jamčiti istinu i jedinstvo u Crkvi. Ako je Crkva trebala “tatu” kada ju je Isus prvi put uspostavio, uvijek će trebati “tatu” da je vodi do ponovnog sjedinjenja sa svojim voljenim Kraljem.
Mogući odgovor: Gospodine Isuse, hvala Ti za Tvoj plan pun ljubavi da nas držiš na sigurnom pod Svojom brigom dok Ti ponovno ne dođeš, slijedeći Petrov štap.
Psalam (Pročitaj Psalam 138:1-3, 6, 8)
Što više razmišljamo o značenju našeg evanđeoskog odlomka i njegovoj povijesti u Izaiji, to više razumijemo da je Isus, kada je svojoj Crkvi dao vođu u Petru, “kao klin u sigurno mjesto”, djelovao iz neizrecive dobrote i milosti . Znao je da će njegove ovce trebati pastira dok Njega nema; Znao je da će se vukovi htjeti gostiti njima. U svom odlasku sa zemlje, On će ispuniti psalmistov zahtjev da ne “napusti djelo” svojih ruku. Umjesto da se bojimo ili sumnjamo u vodstvo od krvi i mesa u Crkvi, trebali bismo “zahvaliti [God’s] naziv za [His] dobrota i istina.” Bog sigurno poznaje borbe u svojoj ljudskoj i božanskoj Crkvi: “Gospodin je uzvišen, a ponizne vidi, a ohole izdaleka poznaje.” Crkvu su njezini ljudski vođe i blagoslovili i ranili. Ipak, naše povjerenje nije samo u njih. Sve naše nade polažemo na obećanje koje je Isus dao svojoj Crkvi. U vremenima poteškoća i tame, možemo moliti s psalmistom: “Gospodine, Tvoja je ljubav vječna; ne ostavljaj djelo ruku svojih.”
Mogući odgovor: Psalam je, sam po sebi, odgovor na druga naša čitanja. Ponovno je pročitajte uz molitvu kao svoju.
Drugo čitanje (Pročitaj Rim 11,33-36)
Hvala Bogu na svetom Pavlu, koji nam pomaže pronaći riječi da opišemo neopisivu Božju mudrost u izgradnji Njegove Crkve prema vlastitom planu! Vjerojatno bismo i mi sami nikada željeli da se izgradi na bilo kojem ljudskom biću, ali sada, dvije tisuće godina u našoj povijesti, nalazimo da je Isus održao svoje obećanje da će nas zaštititi od smrti i prijevare u Katoličkoj crkvi, ljudskoj kakva jest. Njegov plan funkcionira. Moramo uzviknuti sa svetim Pavlom: „O dubino bogatstva i mudrosti i spoznaje Božje! Kako su nedokučivi Njegovi sudovi i kako nedokučivi Njegovi putovi! … Njemu neka je vječna slava. Amen.”
Mogući odgovor: Gospodine, znamo za tragične propuste u ljudskom vodstvu u Tvojoj Crkvi; također znamo da smo još uvijek ovdje! Hvala Ti za otajstvo Tvoje Crkve.
Autor fotografije Rick Govic na Unsplash
