Prvo, moramo propovijedati istinu da su muškarci i žene jednaki, ali različiti.
Društveni mediji i glavne novinske kuće bile su preplavljene pričom o preliminarnoj ženskoj boksačkoj rundi jučer u Parizu. Angela Carini iz Italije odustala je od borbe protiv Imane Khelif iz Alžira nakon manje od minute boksanja.
Priča nije bila o brzom gubitku Carini, već o njezinoj protivnici, Khelif, koja je pala na testu spolne podobnosti za Svjetsko prvenstvo 2023. godine. Khelif je imao visoku razinu testosterona i XY kromosoma. Do sada vjerojatno jeste čuo za priču. Khelif se ne identificira kao transrodna osoba i godinama se natječe u ženskom boksu.
Detalji ove konkretne priče nisu novi. Katolici se moraju uhvatiti u koštac s rastućom normalnošću rodnog identiteta u kulturi i suočiti se s njom dok ostaju vjerni Isusu Kristu i Katoličkoj crkvi. Sve veći broj organizacija promiče rodni identitet i zagovara cilj kao potez za jednakost.
Više školskih okruga također stvara politike za djecu koja pate od rodne disforije. Čak je i prošlog srpnja država Kalifornija izdala novi zakon to ne bi zahtijevalo da školsko osoblje obavijesti roditelje ako je njihovo dijete odlučilo promijeniti svoj spol. Nažalost, oni koji su protiv ovakvih promaknuća bili su i bit će smatrani fanaticima.
Kada svijet gleda kako se biološki muškarac natječe protiv biološke žene na Olimpijskim igrama, čini se da je mnogo više jasnoće po pitanju transrodnosti, budući da ovaj fizički naporan sport ilustrira jasnu spolnu razliku.
To je ono s čime Katolička crkva i svi učenici moraju voditi raspravu. Nema mjesta za Kristove sljedbenike da ponižavaju Khelifa ili druge koji se natječu na takav način. Od nas se ne traži da omalovažavamo ljude, nego da govorimo istinu u ljubavi. To činimo tako što postajemo jasniji s našim jezikom i razmišljajući o prirodi same kršćanske vjere.
Prvo, moramo propovijedati istinu da su muškarci i žene jednaki, ali različiti. Ljudska bića su stvorena muško i žensko. Nastava prirodoslovlja u ranom djetinjstvu može otkriti djeci da su dječaci i djevojčice različiti. Stvoreni smo jedno za drugo i trebamo jedno drugo. Sjedinjenje jednog muškarca i jedne žene u bračnom činu to pokazuje našim tijelima. Međutim, potrebni smo i jedni drugima jer možemo biti skloni drugačije razmišljati i pristupati stvarima. U Božjoj beskrajnoj mudrosti, on stvara čovječanstvo s dva spola kako bi potaknuo zajedništvo i prisilio nas da uvidimo da su nam potrebni drugi u ovom životu.
Razlog promicanja transrodnosti unutar prizme “jednakosti” je pogrešan. Muškarci i žene su jednak. Ono što pokret istinski želi je da se muškarci i žene vide kao ista bića, a to je biološki nelogično. Tvrditi da su dva bića različita nije netrpeljivost nego znanstvena činjenica.
Previše je toga uključeno u rodnu disforiju, medicinski, psihološki i duhovno, da bi se ovdje u potpunosti raspravljalo, ali papa Franjo je više puta govorio protiv rodne ideologije, uključujući ovo proljećekada je istaknuo: “Život čovjeka je poziv”, a “muškarac i žena stvoreni su od Boga i slika su Stvoriteljeva”.
Naposljetku, moramo zapamtiti da je kršćanska vjera u konačnici misija spašavanja naših srca.
Bog dolazi da nas spasi od naše slomljenosti i našeg grijeha.
Naše mane i nedostaci ga ne svladavaju. Ni oni ga ne plaše.
Nikada ne bismo trebali verbalno napadati pojedinca koji se bori s rodnim identitetom ili one koji se zalažu za njegov cilj kao pitanje ljudskih prava. Blaćenje drugih neće dovesti do obraćenja, a prečesto završava razgovor umjesto da ga otvara za obnovu. Također nas može navesti da pogrešno mislimo da ne trebamo biti spašeni od vlastite grešnosti.
Dakle, usred najnovijih naslova, trebali bismo podijeliti što Crkva uči o muškarcu i ženi. I nastavljamo hodati rame uz rame s Isusom Kristom dok pozivamo druge da ga slijede – Put, Istina i Život – još bliže.
