Na Čistu srijedu, 14. veljače, porečki i pulski biskup Ivan Štironja predvodio je svetu misu s obredom pepeljanja predvodio u porečkoj katedrali Uznesenja Marijina, uz koncelebraciju kancelara mons. Sergija Jelenića, katedralnog župnika vlč. Mladena Pranjića, župnog vikara katedralne župe vlč. Boška Čatlaka, uz asistenciju đakona Tobije Matijevića i nekoliko ministranata.
Biskup je, uvodeći u misno slavlje poželio da početak „korizmenog hoda i hodočašća“ prema Velikom tjednu i Uskrsnuću Kristovu proživimo u istinskom duhu vjere, obraćenja i vrijednostima koje nam Isus donosi u Evanđelju. Pozvao je sve okupljene da zahvale za tu novu priliku koju nam Isus daruje kako bismo ispočetka, ponovno i ponovno još dublje uronili u Evanđelje i pretočili ga u život. To je smisao svakoga hodočašća pa i ovog našeg korizmenog koji nas poziva na obraćenje, naglasio je biskup Ivan.
U svojoj propovijedi biskup Štironja je podsjetio na nekoliko vrlo znakovitih četrdesetodnevnih vremenskih etapa u Bibliji, koje nas svojom znakovitošću i porukom pozivaju na razmišljanje na putu obraćenja. Posebno je naglasio važnost Kristova četrdesetodnevnog boravka u pustinji gdje je pobijedio kušnje i nasrtaje sotone koji ga je napastovao u molitvi, postu i pripravi za javno djelovanje.
Propovjednik je vrlo konkretno pojasnio poveznicu patnje koja nas dublje povezuje s Isusovim uspinjanjem prema Kalvariji. „Isusov odlazak u pustinju, poziv je na pripravu nama kršćanima, pripravu Crkve koja prolazi svoju pustinju i živi svoje uspinjanje prema Kalvariji, razmišlja o svojim kušnjama, pa i o padovima, oslonjena na otajstva vjere, sve u sjeni križa Isusova, koji je neizbježan i na našem životom putu a koji nas uvodi u otajstvo vazmene radosti i uskrsne pobjede.“
„Dok danas slušamo poziv svećenika kod obreda pepeljanja: „Obratite se i vjerujte Evanđelju“ (Mk 1,15); ili: „Spomeni se, čovječe, da si prah i da se u prah vraćaš“ (usp. Post 3,19), u srcu osjetimo poziv potrebnog obraćenja i povratka Bogu koji nas je stvorio iz praha, Bogu koji nam nudi izbavljenje i spasenje po Sinu Isusu, svojoj Riječi, koja je uzela ljudsko tijelo i stavila se u službu svim ljudima dobre volje“, pojasnio je mons. Štironja obred pepeljenja te je naglasio da se „tajna našega spasenja kao i pobjede nad kušnjama u hodu kroz pustinju našega života krije u Riječi koju slušamo, koja nas tješi, hrani i pokreće na novi život.“
Osvrćući se na starozavjetni zapis o proroku Joelu istaknuo je da on „snažno govori o povratku Bogu (Jl 2,12-18). Ne radi se o bilo kakvu povratku. Povratak Bogu, napuštanje grijeha, povratak sa zloga puta, pretpostavlja: post, plač i kukanje – naglašava prorok. Čovjek najčešće plače kada gubi, kada ga boli ali posebno bi trebao plakati kada sagriješi, kada odluta od Boga, kada mu srce postane kameno za primanje milosnih darova koje Bog stavlja pred njega u svojoj nježnosti, milosrđu, ljubavi, dobroti. Zato prorok vapi: „Smiluj se, Gospodine, svojem narodu! Ne prepusti baštine svoje sramoti, poruzi narodâ. Zašto da se kaže među narodima: Gdje im je Bog?“. Ovo bi trebala postati moja i tvoja molitva, brate i sestro; naša molitva za naš narod koji ima višestoljetnu kršćansku tradiciju i baštinu, koja se želi utjeloviti u srcima budućih naraštaja“, podsjetio je biskup te je tu tvrdnju potkrijepio citiraju sv. Pavla apostola koji nas podsjeća (2 Kor 5,20-6,2): „Kristovi smo poslanici“ te poziva: „Kao suradnici opominjemo vas da ne primite zaludu milosti Božje“. „Primljene milosti po krštenju, po sakramentima, nisu samo za nas i za našu upotrebu, nego su za sve one s kojima živimo“, rezimirao je biskup.
U nastavku je podsjetio na potrebu uranjanja srcem u duh korizme. „Pokora treba djelovati na srce, pokrenuti ga na promjenu ili kako to prorok Joel kaže: pokora treba razderati naša srca. Prorok poziva: „Razderite srce, a ne halje svoje“. Zemlja se ore, čine se brazde, kako bi se posijalo sjeme i kako bi došlo do novoga roda. Tako je potrebno razderati srce, učiniti brazde kako bi se posijalo sjeme i donijelo novi rod. Ono što se događa vani, mora donijeti nutarnji učinak, nutarnju promjenu, i pokrenuti cijeloga čovjeka na nove korake, novi način života, istinsko obraćenje.“
„Sveto Evanđelje to izriče još snažnije“, nastavio je biskup citirajući sv. Mateja koji kaže: „Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima, da vas oni vide“ (Mt 6,1-6. 16-18), te pojašnjava da „Inače, nema vam plaće kod vašega Oca na nebesima“. „Potom Evanđelje poziva na milostinju, koja mora biti u tajnosti, da ne zna ljevica što čini desnica. Milostinja mora biti bez imalo licemjerja. Molitva, isto tako, mora biti u skrovitosti. I treće, na što poziva Isus jest: post. Kad postite, kaže Isus, ne budite smrknuti da svi vide i svi znaju da postite“, sažeo je biskup tri temeljna stupa uspješne korizme.
Biskup je povezao sadržaje pokore milostinju, molitvu i post s pravednošću kako nam sugerira sv. Pavao kao i evanđelist Matej te je dao odgovor na pitanje: Kakve veze ima pokora s pravednošću? Biskup je odgovor na to pitanje sažeo u nekoliko rečenica: „Površno gledano nema veze, ali ako stvari pogledamo dublje, milostinja, molitva i post imaju smisla samo ako se gledaju očima pravednosti. Čovjekov posjed nije osobna stvar, nije plod ruku jednoga čovjeka, nego je plod i Onoga koji je čovjeku darovao ruke i sposobnost stvaranja. Onaj koji ima, mora misliti na onoga koji nema. To je stvar pravednosti. Sve što čini, Isus čini radi drugih. Nije sebe stavio na prvo mjesto nego je ispred sebe stavio tebe i mene. Isus je istinski altruist koji svega sebe daruje čovjeku. Priznavanjem onih s kojima živimo, i stavljajući se u službu braći i sestrama u potrebi, mi priznajemo Stvoritelja koji nas je stvorio i učinio nas svojom djecom. Tako smo pozvani živjeti kao zahvalna braća i sestre na zemlji koja je zajednički dom sviju. To priznati i tako se ponašati stvar je pravednosti pred pravednim Bogom, koji želi da svi ljudi jednako imaju, da svi dobro žive i da im bude dobro“, pojasnio je biskup pravi smisao sebedarja kroz Kristovu perspektivu.
Biskup je nadalje pozvao na tajnost naše pokore u obliku milostinje, molitve i posta te naglasio vrijednost dobrih djela učinjenih u tajnosti.
Biskup Štironja se osvrnuo na Matejev redoslijed sadržaja pokore te podsjetio da je na prvom mjestu milostinja: „Milostinja je ispred molitve i ispred posta. Čovjekova darežljivost, suosjećanje s onima koji su siromašni i nemoćni, briga za braću i sestre u potrebi vrjednija je od molitve“, naglasio je biskup. Zaista molitva i post mekšaju čovjekovo srce i potiče da ne zaboravi braću u potrebi jer služeći braći i sestrama čovjek služi Bogu.
Biskup je potom naglasio da je korizma naše vjerničko hodočašće prema Kalvariji, sjedinjenje s Kristom koji je spreman ponovno poći na križ radi našega spasenja. On je spreman ponovno i ponovno uzeti naše grijehe i sve boli i poći na križ. Zato nas poziva da i mi nosimo križeve jedni drugih, osobito križeve naše braće i sestara koji trpe i pate. Naša molitva i naš post imaju smisla samo ako su u službi braće i sestara, kao i naša dobra djela, tj. naša milostinja koja je znak Kristove ljubavi i milosrđa“, podsjetio je propovjednik.
„Naše okretanje prema vrijednostima na koje nas poziva Isus, prihvaćanje tih vrijednosti na Kristov način, istinsko je obraćenje na koje nas poziva Isus u ovom vremenu korizme. Stoga dok danas pristupamo obredu pepeljanja, molimo Gospodina da nam podari milost da tijekom ovoga četrdesetodnevnog hoda kroz pustinju svakodnevnice odolimo kušnjama napasnika koji će nas kušati da živimo posve drugačiji od onoga na što nas Isus poziva. Ostavimo svoje svakodnevne navike komotnosti i sebeljublja bez kojih mislimo da ne možemo. Obratimo se i vjerujemo Evanđelju, činimo ono i onako kako nas uči Isus“, pozvao je biskup Ivan.
Nakon homilije i blagoslova pepela, vjernici su pristupili obredu pepeljenja, kao izvanjskog znaka prihvaćanja poziva na korizmeno obraćenje.
Na kraju svete mise prigodnu riječ zahvale izrekao je katedralni župnik vlč. Mladen Pranjić te je ujedno pozvao okupljene na sudjelovanje na pobožnosti križnoga puta koja će se održavati svakoga petka u korizmi.
Misu je glazbeno popratio katedralni župni zbor uz orguljsku pratnju Marijane Gulić.