Misu posvete ulja u katedrali svetog Jakova u Šibeniku, na Veliki četvrtak 28. ožujka u jutarnjim satima, predvodio je šibenski biskup Tomislav Rogić. Uz biskupa koncelebrirao je umirovljeni biskup Ante Ivas, te dijecezanski i redovnički svećenici koji djeluju na području Biskupije. Svećenici su preko slavlja obnovili svoja svećenička obećanja dana u trenutku ređenja. Posvećena su ulja krizme i bolesničkog pomazanja. Ulje je darovala župa Prvić Šepurine.
Sveta misa posvete ulja krizme i bolesničkog pomazanja okuplja cijeli prezbiterij ove naše biskupije. Danas smo svi zajedno oko našeg Učitelja, oko jedinog Velikog Svećenika, oko Isusa Krista koji je postao i žrtvenik i žrtva, te prinesao samoga sebe za naše spasenje. Neka to bude slika našeg zajedništva. I ne samo slika nego, neka se ovom euharistijom nahrani naše zajedništvo pa od njega živi svakog dana, kad svaki sam u svojoj zajednici slavi ova otajstva. Nismo sami od sebe ovdje okupljeni. Dolazimo s različitih strana, mjesta, obitelji, a Bog nas želi zajedno u njegovoj službi. On nas je pozvao, izabrao, pomazao i poslao. Mi smo prihvatili, rekli svoj DA koji ćemo danas obnoviti, pred njim ponovno izgovoriti. U Njegovo ime slavimo svete tajne, svete sakramente i najuzvišeniju molitvu – prikazivanje svete misne žrtve. U Njegovo ime Božju Riječ tumačimo, u Njegovo ime grijehe opraštamo, Njegovim se Tijelom i Krvlju hranimo u svetoj Euharistiji, poručio je svećenicima biskup Rogić.
Bog bira iz ljubavi prema ljudima one koji će rukopoloženjem biti dionici njegove svećeničke službe. Slavljenjem euharistiji, svih sakramenata, navještenjem i poučavanjem, – ali i sveukupnim svojim djelovanjem – obnavljati žrtvu spasenja koja traje. Kristova žrtva dogodila se jednom na Kalvariji. Slavno uskrsnuće i pobjeda Božje ljubavi koja otvara vrata vječnog života po svećeništvu traje kroz vjekove i čini prisutnom milost Božju u svakom trenutku. Posvećivanjem života Bogu i spasu braće postajati slika samoga Krista, postojano svjedočeći ljubav i vjernost. Koji izazov! Nema većega. A Bog ga je ponudio nama. Puno puta toga nismo svjesni. Zato je danas dan kada obnavljamo svoja obećanja, svoj „Da“, svoj „Hoću“ bit Božji u njegovoj službi. Odricanjem sebe suobličavati se Njemu, radosno vršeći svoju službu vođeni revnošću za duše, kazao je biskup.
Gospodin će se poslužiti našim slabostima. Prinosimo darove na oltar i molimo da našu žrtvu Gospodin primi, jer smo duha ponizna i srca skrušena. Odmah potom peremo ruke i opet molimo da nas Svevišnji od bezakonja i grijeha opere da mu možemo služiti. Naše izabranje je poziv na poniznost pred Bogom jer smo mu tako blizu, jer nas je odabrao za sebe, jer želi da mu služimo i budemo njegove produžene – vidljive ruke, glas, – njegovi posrednici milosti i objave. Sve to izvire iz pomazanja. Biti pomazan. Pomazivati druge. Posveta ulja, doziva u našu sadašnju stvarnost sva ona značenja Pomazanika. Slikovitost ulja kojeg koža upija daje prikazati onu nevidljivu stvarnost darova Božjih za sve dane našeg svećeništva. Uljem obilježeni, označeni, izdvojeni za svetu službu, kazao je biskup Rogić.
Ukazao je kako ulje posvećeno postaje naša duhovna hrana, naše nutarnje svjetlo u razlučivanju, lijek za rane duše, naša nutarnja ljepota opredijeljenosti za Boga. Postaje ulje sakramenata izvor snage za nošenje svakodnevnog križa, za ustrajnost u služenju i znaka koji nas obilježava da smo Kristovi kad jednom stanemo pred Njega u vječnosti. U tom duhu molitve da nas uvijek iznova osposobljuje za svetu službu, obnovimo svoja svećenička obećanja! Tješnje povezani s Gospodinom u radosti izrečenih obećanja na dan ređenja. Neka nas povede revnost za duše i iščekivanje konačnog susreta s Uskrslim Gospodinom.
Biskup je vjernicima poručio da mole za svećenike. Za njihovu revnost i ustrajnost. Molite za nova svećenička zvanja u cijeloj Crkvi i u našoj biskupiji. Po brojnim i revnim svećenicima, novim duhovnim zvanjima prepoznat ćemo da smo živa Crkva Kristova. Neka nam dobri i svemogući Bog udjeli milost Radosnih navjestitelja i velikodušnih posrednika svake milosti Božje. Neka se u obiteljima moli za zvanja da srca roditelja ne budu sebična i sprječavaju duhovni poziv. Naprotiv, neka u tome vide i dožive neizmjerni Božji blagoslov.
