„Vrijeme karnevala je iza nas i što sad? Što nam ostaje nakon vremena obilježenog maskama, smijehom i pjesmom? Ako je suditi po današnjim liturgijskim čitanjima, slijedi nam vrijeme žalosti i vrijeme pomirenja s Bogom. Na to se nadovezuje i obred pepeljenja, a koji nas podsjeća da smo smrtni, prolazni. No, je li to doista ono o čemu nam želi govoriti korizmeno vrijeme i na što nas Bog želi pozvati u ovom korizmenom vremenu?“, ovim riječima započeo je na Pepelnicu, 5. ožujka, u katedrali sv. Vida, propovijed riječki nadbiskup Mate Uzinić. Pomiriti se s Bogom i vratiti se Bogu ne znači biti žalosni, nego imati puninu radosti, dodao je istaknuvši da smo stvoreni za sreću, ne za žalost. Bog u kojega vjerujemo je Bog koji nas poziva na radost. Spomenuo je rečenicu iz obreda pepeljenja: ʺObratite se i vjerujte Evanđelju!ʺ, kazavši da „vjerujte Evanđelju“ znači vjerovati u Radosnu vijest jer ona jest radosna vijest. To je ono čemu je usmjereno korizmeno vrijeme. To je vrijeme da „Hodimo zajedno u nadi“, kako je papa Franjo naslovio svoju korizmenu poruku, i cilj toga vremena je da opet budemo radosni, da pripremimo svoja srca kako bi bila otvorena Božjoj milosti za onu najradosniju vijest – vijest Kristova uskrsnuća.
Korizmeno vrijeme treba gledati u svjetlu priprave za susret s Kristom, nastavio je Uzinić dodajući da je korizma prilika za ispitati se što je to što nas, hodočasnike nade, čini tužnima. Čega bismo se trebali osloboditi kako bismo bili istinski radosni? Današnje nam evanđelje daje važnu preporuku u kojoj možemo čitati tri prakse svojstvene korizmenom vremenu. Ono što činimo, ne činimo pred ljudima da nas oni vide, poručio je nadbiskup. Naglasio je da nakon karnevalskog razdoblja, korizmu shvatimo kao poziv za skinuti maske, da se ne skrivamo iza maski, da ne budemo licemjerni kako bi nas i ljudi i Bog mogli vidjeti onakvima kakvi jesmo i još više kako bismo mogli postati onakvi kakve nas je Bog otpočetka zamislio i kakvima nas Bog želi. U tom kontekstu nadbiskup je spomenuo pročitani evanđeoski ulomak o plaći koju će nam Bog dati, a ta plaća je biti njemu slični i to je naša istinska nagrada. „Budite savršeni kao što je Otac vaš savršen“, citirao je Uzinić rečenicu iz ulomka kazavši da pokazuje koja je to plaća koju će nam Bog dati ako budemo činili ono što Bog od nas želi, što je Bogu ugodno, a ne ljudima. Kad to činimo tada postajemo sličniji Kristu, postajemo autentična slika Kristova, istaknuo je propovjednik. Objašnjavajući rečeno naveo je tri starozavjetne prakse koje nam Isus nudi.
Kao prvu naveo je milostinju. Postojanje milostinje znak je nesavršenosti društva u kojemu živimo, rekao je Uzinić potaknuvši okupljene na dijeljenje, a ne gomilanje, kao i na potrebu da se siromasima osiguraju njihova prava. Davanje milostinje treba biti usklađeno s logikom evanđelja na način da to činimo kako Bog to čini – velikodušno. „Bog se ne hvasta i sve što čini i što je učinio je iz čiste ljubavi. Njegov jedini interes jest da mi budemo sretni i spašeni.“
Kao drugu praksu naglasio je molitvu. Isus nikada nije tjerao na molitvu, ali je svojim primjerom pokazao važnost molitve. Uzinić je u tom smislu posebno izdvojio zajedničku molitvu koja nam pomaže proširiti naša srca kako bismo primijetili drugoga i njegovu potrebu. Isus govori i o potrebi osobne molitve u kojoj smo povučeni u tišinu svoje nutrine, ali smo istovremeno otvoreni onome što Bog želi, nastavio je propovjednik.
Na koncu, kao treće istaknuo je post koji postoji u svakoj religiji, iako s razlikama. Kršćanima bi post trebao biti način života kako bismo bili slični Bogu, a o kakvom se životu radi govori ulomak iz Knjige proroka Izaije (58, 1-9a). Taj post uključuje i „ne kriti se od onoga tko je tvoje krvi“ te je istaknuo da su oni koji su „naše krvi“ svi koji ‘krvare’. To su osobe s invaliditetom i njihove obitelji, beskućnici, Ukrajinci, stanovnici Gaze, svi oni koji na različite načine pate i kojima možemo pomoći na način da kroz post pročistimo naš pogled i ne budemo usmjereni samo na svoje. Post na koji nas Bog zove je sličan njemu – to je post koji nas potiče na ljubav prema drugima i koji na lica drugih vraća radost. To je način na koji nam Bog vraća svoju bogosličnost. To je način na koji, kao hodočasnici nade, pripravljajući se na Uskrs, možemo kroz ovu korizmu postati ljudi uskrsnuća, zaključio je Uzinić.
Na kraju mise zaželio je vjernicima, koji su se u lijepom broju okupili u katedrali, blagoslovljeno vrijeme korizme.
Objavljeno: 6. ožujka 2025.
