Na početku svog javnog djelovanja, Isus je prisustvovao vjenčanju u Kani. Zašto je ovo bilo savršeno okruženje za Njega da učini svoj prvi čudesni znak?
Evanđelje (Pročitaj Iv 2,1-11)
Sveti Ivan nam govori da je nakon što je Isus pozvao i okupio svoje učenike, “bila svadba u Kani Galilejskoj, i Isusova majka je bila ondje.” Zanimljivo je, zar ne, da se odmah na početku Ivanova opisa Isusova javnog djelovanja u ovoj priči prvi put spominje Njegova majka. “Isus i njegovi učenici također su bili pozvani na vjenčanje”, ali “Isusova majka” je ta na kojoj se radnja vrti.
Sveti Ivan je u svom Evanđelju nikada ne naziva “Marijom”. Iz Svetoga pisma i tradicije znamo da su Marija i Ivan živjeli kao majka i sin od vremena raspeća. Možemo očekivati da će njegov opis nje biti poznatiji. Budući da se Evanđelje po Ivanu smatra duboko interpretativnim u svom izvješću o pojedinostima Isusova života, možemo se opravdano zapitati ima li njegovo spominjanje Marije kao “Isusove majke” dublje značenje od jednostavnog njihovog biološkog odnosa.
Doista, tako je. Prisjetimo se da proslov ovog Evanđelja evocira stvaranje: “U početku bijaše Riječ” (Iv 1,1). Sveti Ivan želi da razmišljamo o prvim poglavljima Postanka, kako o slavi koju tamo vidimo, tako i o sjeni koju baca grijeh. Jedina nada za iskupljenje nakon pada bit će ispunjenje obećanja koje je dao Bog. U razgovoru sa Zmijom, On kaže: “Uklonit ću neprijateljstvo [a battle] između tebe i žene, između tvoga i njezina potomstva« (Post 3,15). Na mnoge suptilne načine kroz svoje Evanđelje, sveti Ivan nam daje do znanja da su se “žena” i “njezino sjeme” konačno pojavili. Njihova bitka protiv Zmije sada je naređena. Stoga, opisujući Mariju u ovoj priči kao “Isusovu majku”, sveti Ivan daje još življu njezinu vezu s Božjim obećanjem u Postanku.
U ovoj epizodi u Kani, Marija je ta koja je pozorna na detalje svadbene proslave – možda je to bilo vjenčanje bliskog rođaka. Ostati bez vina bilo je neugodno i neugodno za mladoženju, ali zašto bi Marija mislila da bi problem trebao uputiti Isusu? On je, na kraju krajeva, bio putujući rabin, a ne upravitelj vina!
Imamo toliko pitanja o ovoj sceni, zar ne? Misterij se pojačava kada vidimo da Isus nije razmišljao o ovom vjenčanju kao prigodi svog prvog javnog “znaka”. Čak i kad mu Marija dođe, čini se da postoji neki Isusov otpor: “Ženo, kako tvoja briga utječe na mene?” Ovo je engleski prijevod hebrejskog idioma. To nam pomaže razumjeti citat iz Ignacije Katolička studija Biblije—Novi zavjet:
[This Hebrew idiom] obično pretpostavlja neku percipiranu napetost između dvije strane koje imaju suprotne perspektive (Suci 11:12; 1. Kraljevima 17:18; Mk 5:7), iako ne uvijek (2. Ljet 35:21). Kada se idiom koristi kao odgovor na zahtjev osobe. . . govornik ponekad kapitulira pred izraženom voljom drugoga (2 Kr 3,13), a ponekad ne (2 Sam 16,10). ovdje . . . Isus udovoljava Marijinom zahtjevu, a sama Marija izgleda savršeno uvjerena da će Isus povoljno odgovoriti na njezinu molbu. Zapravo, Isus ne bi inicirao čudo u Kani, ali niti bi Isus odbio poticaj svoje majke. (ICSB-NT, str. 164)
Zašto je onda Marija, zaokupljena pojedinostima vjenčanja, bila ponukana očekivati čudo od Isusa da riješi ovaj problem? Moramo se zapitati je li se, dok su sudjelovali u svadbenom slavlju, prisjetila da je djelo njezina Sina – budući da je također i Božji Sin – trebalo biti prisutnost Zaručnika Božjem narodu od krvi i mesa. Tijekom duge povijesti Židova, Bog je svoj zavjetni odnos s njima izrazio kao “brak” (više o tome u našem Prvom čitanju). U Postanku je brak Adama i Eve bio razbijen grijehom. Nažalost, Božji savez sa svojim narodom također je bio uvelike narušen grijehom. Židovi su prezirali svog voljenog “muža”. Međutim, proroci su prorekli obnovu braka. Marija je znala da je Isus rođen da popravi ovaj porušeni savez; On je bio Zaručnik koji će očistiti Zaručnicu.
Marija, kao nova Eva, potaknula je svoga Sina da ispuni svoj poziv u ovom bogatom sadržajnom okruženju vjenčanja. Time je poništila ono što je Eva učinila u vrtu, kada je potaknula svog mladoženju na grijeh. Ovo je bio prvi Marijin javni zagovor u ime Božjeg naroda, djelo koje nastavlja činiti za svu svoju djecu u Crkvi. Isus čini čudo, pretvarajući vodu u “najbolje” vino. Da bi to bilo moguće, sluge su morale poslušati Marijinu zapovijed: “Učinite što god vam On kaže.”
Ovo su posljednje Marijine riječi u Evanđelju. Stoljećima nastavljaju odzvanjati svima nama koji otkrijemo da naši životi nemaju vina – da živimo na vodi grijeha, besmisla i straha. Zaručnik je došao preobraziti sve ovo. Jednostavno trebamo činiti sve što nam On kaže.
Mogući odgovor: Blažena Majko, zahvaljujem ti na tvom brižljivom zagovoru za nas u detaljima naših života koji su nam toliko važni.
Prvo čitanje (Pročitaj Iz 62,1-5)
Ovo je jedno od starozavjetnih proročanstava u kojima Bog izričito obećava da će biti Zaručnik svome narodu: “Jer mila si Gospodinu i tvoja je zemlja zaručnica. Kao što se mladić ženi djevicom, tvoj će te Graditelj oženiti; i kao što se zaručnik raduje svojoj nevjesti, tako će se tvoj Bog radovati tebi.” Mary je cijeli svoj život slušala ta proročanstva. Je li ikakvo čudo što je na svadbi u Kani bila puna iščekivanja onoga što njezin Sin može učiniti za svoj narod?
Mogući odgovor: Nebeski Oče, pomozi mi da se danas sjetim da Tebe veseliti se nad nama, Tvojim narodom u Crkvi.
Psalam (Pročitaj Ps 96,1-3, 7-10)
U Evanđelju nam sveti Ivan govori da je Isus, kada je vodu pretvorio u vino, “objavio svoju slavu i njegovi su učenici povjerovali u njega”. Psalmist nam danas daje riječi koje možemo koristiti dok razmišljamo i hvalimo ne samo ovaj povijesni događaj, već i činjenicu da se u našim novim životima u Kristu slava Gospodnja nastavlja otkrivati - voda naših života se pretvara u vino milosti i mira, radosti neizrecive. U znak zahvalnosti za ovo čudo, trebali bismo biti spremni učiniti ono što naš responzor kaže: “Naviještajte čudesna djela Njegova svim narodima.”
Mogući odgovor: Psalam je, sam po sebi, odgovor na druga naša čitanja. Ponovno ga pročitajte uz molitvu kako biste ga učinili svojim.
Drugo čitanje (Pročitaj 1. Kor 12,4-11)
Pitamo li se, na praktičan način, što znači da se voda našeg života pretvori u vino, ovaj odlomak iz poslanice Korinćanima svetog Pavla daje nam odgovor. On piše o tome kako, kao rezultat našeg krštenja i vjere u Isusa, Duh Sveti ulijeva u nas prekrasne darove koji na zemlji čine prisutnim Božji vlastiti božanski život. Darovi su različiti, naravno, ali “jedan te isti Duh sve ih proizvodi, raspodjeljujući ih pojedinačno svakoj osobi kako želi.” Ovaj Božji život u nama bio je ono što je izgubljeno u Vrtu. Zaručnik je, počevši od svadbe u Kani, došao da ga obnovi.
Mogući odgovor: Gospodine Isuse, hvala Ti što svoj život dijeliš sa svojim narodom, Crkvom. Pomozi nam da budemo vjerni upravitelji darova kojima si nas obasipao.
Autor fotografije Rodrigo Abreu na Unsplash