San Francisco, Kalifornija, 20. svibnja 2024. / 16:02
Nikada nisam bio u Kaliforniji. Nema posebnog razloga. Samo što nikad nisam bio.
Moje mišljenje o Golden Stateu temelji se na filmovima poput “Dirty Harry” i “Point Break”, koje jako volim. A tu je i Columbo.
Sve to, ali onda, naslovi o društvenim krizama s kojima se Kalifornija suočava s problemima… Ne sviđa mi se dio vijesti.
Dakle, kad sam u subotu kasno navečer sletio u San Francisco, nisam znao ništa o mjestu. Mutnih očiju, upravljao sam svojim unajmljenim automobilom autocestom i nepoznatim cestama do lijepog hotela nekoliko blokova od katedrale Svete Marije od Uznesenja.
Bio sam tamo kako bih pratio početak zapadne rute Nacionalnog euharistijskog hodočašća, Rute sv. Junipero Serra.
Uvijek sam se šalio sa svojom suprugom Aliciom da je razlog zašto nikada nisam bio u Kaliforniji to što ako odem, možda se nikad neću vratiti. A sada, nakon što smo ovdje proveli nevjerojatnih 19 sati… pa, recimo samo da bi se šala mogla temeljiti na istini.
Unatoč svim problemima, San Francisco je nevjerojatan. Ali skrenuo sam.
Biti u novom gradu među vjernim katolicima osjeća se kao kod kuće. A posebno na svetkovinu Duhova, rođendan Crkve.
Bilo je lijepo, spokojno i nadrealno doživjeti sve to na dan početka euharistijskih hodočašća.
Dok nije bilo.
Mi (medijski tipovi) krenuli smo iz katedrale zajedno s prvom procesijom do obližnje crkve gdje će se Presveti Sakrament staviti u posebno vozilo koje će Krista odvesti do mosta Golden Gate, gdje će ga u procesiji prenijeti.
Kad smo stigli na most, primili smo najnepoželjniju vijest koju je svaki fotograf ili snimatelj mogao primiti.
“Otišli su.”
Povorka je krenula bez nas.
Pogledali smo se u šoku i panici, znajući da sve naše sponzorske agencije žele TAJ snimak. Bez rasprave ili konsenzusa, svi smo počeli trčati prema visokom mostu.
Povorke nije bilo nigdje, blokirale su je nebrojene stotine turista i onih u povorci.
Mi trčimo. Tkali smo. Ispričavajući se probijali smo se kroz gužvu.
I otprilike na sredini raspona…
Pogled mi je pao na njega, a zahvalnost mi je ispunila srce i dušu.
Možda je to svojevrsna metafora.
Mi smo slijedili Krista.
Svakako, za fotku.
Ali možda i zato da bih mogao podijeliti ovu priču.
Progonimo ga.
(Priča se nastavlja u nastavku)
Pretplatite se na naš dnevni bilten
Ali ne trebamo, jer on nas progoni.
Trebamo samo stati i obratiti mu se.
Kad bismo barem.
Ne mogu vam reći koliko se puta “pojavio” kad sam ga trebao…
Što je uvijek.
Ali ako samo stanemo i obratimo mu se.
Duhovi su.
Početak je to svenarodnih euharistijskih hodočašća.
Ostavit ću to na ovome.
Voljeni ste iznad svojih najluđih snova.
Proganja te Onaj koji ti je u dušu udahnuo život.
Pa stani.
Stani i okreni se prema njemu.
A onda potrči do njegovih raširenih ruku.
Jer naš odnos s njim je sve što je važno.
Razdoblje.
San Francisco mi raste. Klima se čini lijepom. Zanimljiva su brda. I volim zaljev…
Ali više od toga, bilo koje mjesto koje me dovodi do susreta s Kristovom ljubavlju?
Da, prijavi me za to.
Jeffrey Bruno nagrađivani je fotoreporter i kreativni direktor čiji je poziv predstaviti ljepotu i poslanje Katoličke crkve diljem svijeta.
