Fiducia supplicans – o bogatstvu blagoslova kao izričaja Božjeg milosrđa » Tekstovi
Kršćanski život

Fiducia supplicans – o bogatstvu blagoslova kao izričaja Božjeg milosrđa » Tekstovi

„Ono što kao vjernici trebamo činiti nije samo truditi se oko obraćenja drugih, nego poraditi na svom obraćenju. Moramo se čuvati od osuđivanja drugoga jer nitko od nas nije bez grijeha“, rekao je nadbiskup Mate Uzinić 30. siječnja na tribini u riječkom Ordinarijatu, koja je bila posvećena Deklaraciji Fiducia supplicans. Objasnio je kako dokument govori o blagoslovu osoba u heteroseksualnim i homoseksualnim vezama koje ne mogu biti poistovjećene sa sakramentalnom ženidbom. Nadbiskup je ipak otišao i korak dalje: „Iako ih ne možemo izjednačiti s kršćanskim pojmom braka, u tim zajednicama ima mnogo dobra poput uzajamna pomaganja, vjernosti, djece. Dakle i u situaciji tih parova postoji mnogo stvari koje su blagoslov. Zbog toga ima opravdanih razloga i za blagoslov para, a ne samo osoba.“

Istaknuo je kako je Deklaracija donesena kako bi pokazala da Crkva mora imati otvorena vrata za sve ljude, ali i da uvede reda u pastoralnu praksu i jasno kaže da nije moguće izjednačavati blagoslov sa sakramentom ženidbe, ni svaku zajednicu dviju osoba s kršćanskim poimanjem braka.

Predavač, profesor Nikola Vranješ u uvodnim je riječima podsjetio na to kako je objavljivanje Deklaracije Fiducia supplicans – Molitveno povjerenje izazvalo brojne oprečne reakcije ponajviše zbog spomena mogućnosti blagoslova osoba u homoseksualnim vezama iako nije riječ samo o njima. I sam je postavio pitanje zbog čega ta tema izaziva toliko negativnih komentara. Istaknuo je kako sva pitanja treba promatrati u okviru onoga što dokument nudi. „Zato mi se čini najbolje pustiti samome tekstu da progovori. Moguće interpretacije i špekulacije nužno je odvojiti od činjenica.“

Dokument već u predgovoru naznačava o čemu je riječ, istaknuo je Vranješ. To je dokument o pastoralnom značenju blagoslova. Istaknuo je kako Deklaracija govori o blagoslovu osoba, ne zajednice, blagoslovu koji uključuje molitvu za mir, zdravlje, dijalog, solidarnost. „Ovo nije rasprava o homoseksualnosti ni položaju LGBT zajednice. Ovaj dokument ne može se svesti na raspravu o ovim temama. S ovim dokumentom nipošto ne dolazi u pitanje tradicionalni nauk Crkve o braku kao stalnoj zajednici muškarca i žene usmjerenoj na rađanje djece. Deklaracija ne želi uvesti nikakvu liturgijsku ili paraliturgijsku praksu koja bi to dovela u pitanje. Dokument donosi istinski razvitak, evoluciju shvaćanja blagoslova, tj. proširenje shvaćanja blagoslova. To je novost ovoga dokumenta. To je razvitak prema jednostavnom, pastoralno shvaćenom blagoslovu koji nema liturgijsku formu i koji je odvojen i od liturgijskog i od građanskog konteksta koji može podsjećati na sakrament ženidbe. To se jasno ističe.“

Deklaracija zapravo nije donijela nešto revolucionarno novo nego istaknula ono što u praksi Crkve već postoji. „Koliko su puta blagoslovom svećenika, koji tom gestom ne tvrdi da išta kažnjava ili ozakonjuje, ljudi mogli doživjeti Očevu blizinu izvan svojih zasluga i želja“, rekao je Vranješ citirajući papu Franju i br. 34 Deklaracije. Taj spontani, pastoralni, jednostavni blagoslov ljudima može značiti jako puno te biti odlučujući poticaj za otvaranje transcendenciji, kako ističe Deklaracija.

Ovim se želi naglasiti da je pojam blagoslova nesvodiv samo na liturgijsku dimenziju. Za primanje blagoslova ne treba ispuniti iste uvjete kao za primanje sakramenta. „U suprotnom mogli bismo zasjeniti bezuvjetnu snagu Božje ljubavi na kojoj se temelji čin blagoslova. Deklaracija citira papu Franju koji ističe potrebu za pastoralnim milosrđem, kao i onu da izbjegavamo biti sudci koji samo niječu, odbacuju isključuju“, rekao je Vranješ. „Nemoguće je da je grijeh veći od božanskog milosrđa i upravo se u toj perspektivi treba promatrati čin pastoralnog blagoslova, kako se navodi u Deklaraciji. Blagoslove treba prihvatiti kao pastoralno dobro i bogatstvo.“

Vranješ je zaključio citiranjem posljednjeg članka Deklaracije: „Uzimajući u obzir navedeno, slijedeći autoritativno učenje Svetog Oca Franje, ovaj Dikasterij na kraju želi podsjetiti da je ‘korijen kršćanske krotkosti, sposobnost da se osjetimo blagoslovljenima i sposobnost da blagoslivljamo […]. Ovaj svijet treba blagoslov i mi možemo davati blagoslov i primati blagoslov. Otac nas ljubi. A nama ostaje samo radost da ga blagoslivljamo i radost da mu zahvaljujemo i da učimo od njega ne proklinjati nego blagoslivljati.’ Tako će sva braća i sestre moći u Crkvi osjetiti da su uvijek hodočasnici, uvijek prosjaci, uvijek ljubljeni i, unatoč svemu, uvijek blagoslovljeni.“

Uz Deklaraciju Vranješ je analizirao i naknadno Priopćenje za javnost Dikasterija za nauk vjere u kojem ponavlja i pojašnjava neke odredbe, kao i odgovor pape Franje na „dubia“ petorice kardinala u kojima se spominje i ova tematika, te odgovora Kongregacije za nauk vjere iz 2021. godine po pitanju blagoslova istospolnih parova. Promišljanja iz tih tekstova ugrađena su u Deklaraciju Fiducia supplicans.

Hvaljen Isus i Marija 👋
Drago nam je što Vas vidimo!

Pretplatite se na naš bilten s vijestima!

Ne šaljemo neželjenu poštu!

Povezani članci

Nova epizoda emisije Radost mladosti

Katoličke vijesti

Papina 2023.: godina zdravstvenih izazova, putovanja i sinode

Katoličke vijesti

Papinsko povjerenstvo za podnošenje prvog izvješća o zaštiti, pokreće studijsku grupu

Katoličke vijesti
Katoličke vijesti