Cvjetnica: Studije u kontrastu
Pitanja i odgovori o kršćanstvu

Cvjetnica: Studije u kontrastu

Jesmo li na našem korizmenom hodu otkrili da proučavamo suprotnosti? Jesmo li počeli s velikim težnjama, a sada više nego ikad osjećamo svoju nestalnost? Ako je tako, doista smo spremni za Cvjetnicu.

Evanđelje (Pročitaj Marka 14:1-15:47)

Danas, u sveopćoj Katoličkoj Crkvi, ustajemo tijekom mise kako bismo čuli puno čitanje Kristove muke. Kakvo je naše raspoloženje danas, nakon što smo proveli gotovo 40 dana moleći se, posteći i čineći djela velikodušnosti? Većina nas započinje korizmu s nekim osjećajem ozbiljnosti u vezi s našim odnosom s Bogom. Pozdravljamo cijelu sezonu u kojoj Ga želimo bolje upoznati i voljeti. Događa li se to? Jesu li rezultati mješoviti?

Za mnoge od nas korizma postaje vrijeme suočavanja sa samim sobom. Ponekad otkrijemo da naša odlučnost nikad ne urodi plodom. Možemo se iznenaditi kada primijetimo svoju lijenost, rastresenost ili površnost. Discipline koje su se na početku činile tako obećavajućim – “Ovo će mi biti duhovna korizma!” – postaju pomalo opterećujuće, pomalo nezgodne, prelako se zaboravljaju. Kontrast u nama između naše želje za Bogom i naše ljubavi prema sebi može, u pokorničkom razdoblju, postati oštar. Kada se to dogodi, ne bismo trebali očajavati. Naprotiv, trebali bismo priznati da je to upravo čemu nas korizma treba naučiti – treba nam Spasitelj! Preko glave nam je.

Javno čitanje mučne priče na Cvjetnicu prvi je poziv Crkve da se usredotočimo, da pažljivo osluškujemo što će se dogoditi u Velikom tjednu. Duga je to priča, puna drame. Namjera mu je da nas izdigne iz našeg trijeznog (i često obeshrabrujućeg) korizmenog samopromišljanja i pomogne nam da se usredotočimo na lijek za sve uznemirujuće suprotnosti u nama. Zanimljivo, to je priča puna kontrasta. Razmotrimo neke od njih:

• Velikodušnost žene koja pomazuje Isusa; pohlepa Judina, koji Ga prodaje za zaradu

• Apostoli opetovano zaspali u Getsemaniju; Isus u budnoj i mučnoj molitvi

• Poljubac intimnog prijateljstva; prijeteće mnoštvo koje je stizalo s mačevima i toljagama

• Burno, proturječno lažno svjedočenje u Vijeću; Isusova šutnja

• Isusovi tužitelji zahtijevaju da se identificira; Isus citira Sveto pismo (“Jedan kao Sin Čovječji”) kako bi ih upozorio na činjenicu da već znaju tko je On

• Isusova šutnja tijekom premlaćivanja od strane hramskih stražara; glasno poricanje i proklinjanje Petra kada je identificiran kao učenik

• Oslobađanje osuđenog pobunjenika ubojice; osuda nevinog Isusa pod optužbom za pobunu

• Mnoštvo poziva Isusa da demonstrira svoju moć na križu izbavljenjem samoga sebe; Njegov krik napuštenosti

• Židovi koji se rugaju i ismijavaju svog kralja; kozmos odajući počast svom Stvoritelju zatamnjivanjem sunca

• Apostoli u bijegu; žene preostale, gledajući do kraja

Život je pun kontrasta. Ova priča, budući da je potpuno ljudska, također je takva. Međutim, Isus je unio Božansko u ljudsku priču. On to pokazuje proričući budućnost nekoliko puta kroz evanđeoski izvještaj (ponovno prepričavanje priče o pomazanju, prostoriji koja će biti pripremljena za Pashu, Judinoj izdaji, svadbenoj gozbi na nebu, raspršenju apostola , Petrovo poricanje). Ipak, središnji je dio ove drame koji objašnjava ono što danas najviše trebamo znati: ono što će Isus proći – patnju i smrt – On čini za nas, da oprosti i izliječi sve naše suprotnosti, sva naša kolebanja između svjetla i sjene. Znajući sve naše promašaje, On nam daje svoje Tijelo i Krv, zapečaćujući nas u vječni savez s Onim prema Kojem se uvijek trudimo, ali prepušteni sami sebi obično ne uspijevamo.

Ako priču o Pasionu zamislimo kao mural, “vidjet ćemo” da je prošaran svjetlima i sjenama. Uzeti sve odjednom, otkrivamo da daju dubinu i teksturu priči, dajući bogatstvo drami koja mijenja sve za nas. Kontrasti zapravo pojašnjavaju sjecište ljudskog i božanskog. Počinjemo shvaćati da je Božje milosrđe savršeno u ljudskoj nepostojanosti. Isus je ušao u ovaj svijet svjetla i sjena i osvojio ga-za nas.

Mogući odgovor: Gospodine Isuse, hvala Ti što si mirna točka svih mojih uskovitlanih kontrasta. Pomozi mi da zadržim pogled na Tebi dok prolazim kroz Veliki tjedan.

Prvo čitanje (Pročitaj Iz 50,4-7)

Prorok Izaija, jer je živio u vrijeme velike nevjernosti saveza u Božjem narodu (oko 8.th st. pr. Kr.), morao je uputiti strašna upozorenja o nadolazećoj katastrofi ako se ljudi ne pokaju. On je prorekao da će presuda neizbježno pasti, ali Izaija je također govorio o nadolazećoj obnovi, kada će njihova kazna završiti, a ljudi će ponovno cvjetati u svojoj zemlji. Zanimljivo je da su Izaijina proročanstva uključivala detaljne opise Sluge patnika koji će igrati značajnu ulogu u ovoj obnovi. Njegovom nevinom, dragovoljnom patnjom, grijeh naroda bi bio okajan (plaćen) i oprošten. Ovdje, naravno, imamo zapanjujuće mesijansko proročanstvo o Isusu, Nevinom koji je patio u ime svih ljudi, čineći naše otkupljenje mogućim. Postoji nekoliko “pjesama” u Izaiji o ovom Sluzi patniku. Današnje čitanje naglašava odlučnost Sluge da ostane na putu koji mu je zacrtan, bez obzira na fizičko nasilje i djela ponižavanja protiv njega. Onima od nas koji stignemo na Cvjetnicu osjećajući težinu svoje pogrešne ljudskosti, “Sluga patnik” govori: “GOSPOD Bog Mi je dao dobro uvježban jezik da bih znao govoriti umornima riječ koja će probudi ih.” Kakvo li blagoslovljeno osvježenje kad stignemo do vrhunca našeg korizmenog putovanja!

Mogući odgovor: Gospodine Isuse, umorna sam od sebe u korizmi; koliko sam ti zahvalan što si platio za sve moje neuspjehe tako da mogu imati novi život. Pomozi mi da danas izaberem taj život.

Psalam (Pročitaj Ps22:8-9, 17-20, 23-24)

Ne možemo čitati ovaj psalam a da se ne iznenadimo koliko točno opisuje neke od detalja raspeća. Zato ga razumijemo kao proročanski mesijanski psalam, koji je napisao David, kralj Izraela, stotinama godina ranije. David je, poput Isusa, bio nepravedno progonjen. Neprijatelji su ga željeli uništiti, a patnja ga je natjerala da poviče: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” Međutim, u stihu koji nije uključen u naše čitanje, David priznaje da Bog jest ne napustio ga: “Jer On nije prezreo niti se gnušao nevolje nevoljnika; i nije sakrio lica svojega od njega, nego je čuo kad je zavapio k njemu” (Ps 22,24). Ovo je prekretnica psalma. Nasuprot svojoj patnji, David dalje vidi vrijeme kada će biti obnovljen i moći “naviještati Tvoje Ime svojoj braći usred zbora” (Ps 2,25), čak moći “jesti i nasiti se” (Ps 22,26). Drugim riječima, David vidi život nakon njegove patnje, nešto prekrasno od Boga s druge strane toga što će natjerati cijeli Izrael da mu “odda slavu… poštuje ga” (Ps 22,23). Je li onda čudno što je ovaj psalam bio na Isusovim usnama dok je umirao na križu? Odvojenost od Boga koju je iskusio dok je nosio svu težinu svih grijeha čovječanstva učinila je da se osjeća napuštenim, kao i David, ali imao je i nadu psalmista: “Potomstvo će mu služiti; ljudi će pripovijedati o GOSPODU budućem naraštaju i navješćivati ​​izbavljenje njegovo narodu koji još nije rođen” (Ps 22,30). Ne možemo sumnjati da mu je ovaj psalam, tako dobro poznat Isusu, dao hrabrost dok je ispio svoju čašu patnje do gorkog kraja.

Mogući odgovor: Psalam je, sam po sebi, odgovor na druga naša čitanja. Ponovno ga pročitajte uz molitvu kako biste ga učinili svojim.

Drugo čitanje (Pročitaj Fil 2,6-11)

Sveti Pavao daje nam sažetak utjelovljenja i, s njime, pregled onoga što se nalazi iza trijeznih detalja današnjeg evanđeoskog pripovijedanja. Isus je ostavio svoju slavu na nebu da bi postao jedan od nas, ali je ipak postao više “mi” nego što smo mi sami. Bog nas je stvorio za poslušnost Njemu, što bi nam omogućilo da živimo na njegovu “sliku i priliku” i budemo istinski sretni. Mi, međutim, često biramo neposluh (kao što nas korizma možda uči); sami, nikada zapravo ne dosegnemo ono što zapravo jesmo. Isus je izabrao savršenu poslušnost za nas, čak i do smrti. Stoga mu je Bog dao Ime koje će na kraju natjerati svako koljeno da klekne i svaki jezik prizna da je “Isus Krist Gospodin.” U svim drugim našim današnjim čitanjima, vidimo “Slugu patnika” lišenog moći i slave, samu sliku slabosti i poraza. U ovoj poslanici vidimo Kralja Isusa, uzvišenog i proslavljenog i hvale dostojnog – savršeno iščekivanje radosti Uskrsa!

Mogući odgovor: Kralju Isuse, pomozi mi da vjerujem da je put poniznosti i poslušnosti stalno put do slave.


Autor fotografije Brady Leavell na Unsplash

Hvaljen Isus i Marija 👋
Drago nam je što Vas vidimo!

Pretplatite se na naš bilten s vijestima!

Ne šaljemo neželjenu poštu!

Povezani članci

Dvije karte za raj

Katoličke vijesti

Vjernost u iščekivanju: 33. nedjelja kroz godinu

Katoličke vijesti

Dolazak Božjeg Kraljevstva razdvojit će mudre od ludih

Katoličke vijesti
Katoličke vijesti