Custos of the Svete zemlje, fra. Francesco Patton, poziva vjernike da s velikom nadom proslave Isusovo uskrsnuće i da izbjegnemo “srušiti se pod teškim kamenom okolnosti u kojima se nalazimo” koji govorimo o ratovima, pandemijama, zemljotresima, ekonomskim krizama i katastrofama.
Fra. Francesco Patton, OFM
U ovih devet godina imao sam zadovoljstvo i privilegiju što sam vam mogao ponuditi uskrsne pozdrave iz samog mjesta koja se sjećaju Isusova uskrsnuća i njegovih prvih ukazanja: prazna grobnica i obližnje kapele koje se prisjećaju susreta s njegovom majkom, s Marijom Magdalenom i sa ženama; Emmaus gdje se Isus daje poznatim dok razbija kruh; gornja soba u kojoj se pojavljuje učenicima uskrsne večeri i osam dana kasnije.
Ove godine želio bih vam ponuditi svoje najbolje želje s drugog posebnog mjesta: Tabgha, koje se nalazi na obali Galilejskog mora, nedaleko od Kapernauma, Mount of the Beatitudes i Magdala.
Isus je zamolio Mariju Magdalenu da najavi svojoj braći da je uskrsnuo i da ide ispred njih u Galileju i da će ga tamo ponovno upoznati, gdje je sve počelo, tri godine ranije.
U Tabghi, na obali jezera, Isus se pojavljuje Petru i šestorici drugih učenika koji pokušavaju loviti ribu, kao da su odložili svoj poziv jer su bili preplavljeni smrću gospodara. U Tabghi se uskrsli Isus pojavljuje u zoru, kad više nije noć, ali još nije dan. Čini se kada je teže prepoznati lice, ali ne i glas.
Pojavit će se uskrsnuti i još jednom moli ribolov iako ribolov sada izgleda uzaludno. Odnosno, traži nas da mu vjerujemo, još jednom i do kraja. Jer samo je on u stanju poništiti naše neuspjehe i ispuniti našu prazninu.
Pojavljuje se i postavlja Petra najvažnije pitanje, isto nas postavlja: “Volite li me više od svega i više od svih? Ako me stvarno volite, možete me početi slijediti. Ako me stvarno volite, možete se početi brinuti o ljudima koje vam povjeravaš. Ako me istinski volite, i vi ćete moći svoj život potpuno dati, kao i ja.
Ako želimo proslaviti Uskrs, ako ga želimo u potpunosti proslaviti, također moramo naučiti da ne ostanemo zatvoreni u praznoj grobnici. Usredni Isus prethodi nam i hoda pred nama.
Ako želimo proslaviti Uskrs, ne možemo ostati zatvoreni u svojim osobnim neuspjesima: na ljudskoj razini kao i na vjerskoj razini.
Ako želimo proslaviti Uskrs, ne možemo čak i ostati srušeni pod teškim kamenom okolnosti u kojima se nalazimo u životu, koje govore o neuspjehu i smrti: ratovima, pandemijama, potresima, ekonomskim krizama, prirodnim katastrofama i katastrofama uzrokovanim našom ljudskom nesmotrenošću, a ponekad čak i našom ljudskom okrutnošću.
Uskrsli Isus je sve to već prevladao i samo nas pita: “Voliš li me do točke da mi potpuno vjeruješ? Jeste li spremni započeti sa mnom? Želiš li me vratiti u središte svog života?” Tada će nam tek tada moći još jednom reći: “Slijedite me i pobrinite se za ljude koje vam povjeravam, i zajedno sa mnom naučite davati svoj život”.
Tada ćemo, i tek tada, također postati sposobni prepoznati ga prisutnog dok više nije noć, ali još nije dan, i iskusit ćemo da se nadajući u njemu nikada nećemo biti razočarani, prevareni ili zbunjeni, a mi ćemo moći samouvjereno hodati, u pratnji, na putu prema vječnom Uskrsu.
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u tijeku tako što ćete se pretplatiti na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
