BUDIMO SVJETLO JEDNI DRUGIMA
Srijemska biskupija

BUDIMO SVJETLO JEDNI DRUGIMA

15. svibanj 2024.

Srijemski biskup u miru mons. Đuro Gašparović dao je intervju za tjendik “Hrvatska riječ”. Intervju prenosimo u cijelosti. 

Papa Franjo prihvatio je odreknuće srijemskog biskupa mons. Đure Gašparovića od pastoralnog upravljanja Srijemskom biskupijom na Čistu srijedu – Pepelnicu 14. veljače. U srpnju 1999. godine papa Ivan Pavao II. dao mu je kao pomoćnom biskupu posebne ovlasti, a 1. listopada 1999. godine imenovan je generalnim vikarom za Srijem s posebnim ovlastima sa sjedištem u Petrovaradinu. Kao generalni vikar za Srijem upravljao je srijemskim dijelom biskupije do ponovne uspostave Srijemske biskupije 18. listopada 2008. godine kada je imenovan dijecezanskim biskupom ove biskupije. Službu dijecezanskog biskupa obnašao je više od petnaest godina, a sada je biskup u miru.

Rođeni ste u Srijemu, u Golubincima, gdje ste završili osnovnu školu. Klasičnu gimnaziju pohađali ste dvije godine u Interdijecezanskom dječačkom sjemeništu u Zagrebu, a druge dvije godine u Liceju u Đakovu gdje ste i maturirali 1970. godine. Kako ste odlučili svoj život posvetiti svećeničkom pozivu?
Filozofsko-teološki studij sam pohađao u Đakovu od 1972. do 1977. godine kada sam na Petrovo 29. lipnja 1977. godine zaređen za svećenika. Vjerujem da su tada mnogi vjernici, župnik i župljani rodne mi župe Golubinci, ponajviše moji roditelji, izmolili i moj svećenički poziv dok sam zajedno s mojom braćom bio kršćanski odgajan i bio redoviti ministrant u župi u Golubincima te hodočastio svake godine s roditeljima u Svetište Majke Božje Tekijske, kojoj sam zahvalan što me je ohrabrila da se odvažim poći u sjemenište. Osjetio sam Božji poziv u svećeništvo što me je već od malena privlačilo. Kako sam već naveo, svećenički poziv sam izgrađivao od 1966. u Interdijecezanskom sjemeništu u Zagrebu, Liceju u Đakovu te u Bogosloviji u Đakovo gdje sam 1977. zaređen za svećenika nakon čega sam ostvarivao svoje svećeništvo u Srijemskoj biskupiji.

Prve svećeničke službe obnašali ste u Srijemu 70-ih godina prošloga stoljeća. Kakva Vas sjećanja vežu za to vrijeme i kako je tada izgledao vjernički život u Srijemu?
Prve svećeničke službe obnašao sam u Srijemu. Godinu dana sam bio kapelan u Rumi od 1977. do 1978., gdje sam prije kao đakon bio na đakonskom praktikumu, a 1978. i 1979. godine službovao sam kao upravitelj župe u Irigu. Nakon toga odlazim na postdiplomski studij u Rim. U župama u Rumi i Irigu s filijalama Vrdnik, Šatrinici i Dobrodol bio sam sretan da sam mogao ostvarivati svoje svećeništvo zajedno s vjernicima u svakoj svetoj misi, susretima u župi, a posebno u župnoj katehezi djeci i susretima s mladima. Vjernički život u Srijemu obuhvaćao je prakticiranje vjere i kršćanskog života kroz pohađanje redovitih misa, slavljenje sakramenata krštenja, svete potvrde, pričesti i vjenčanja, kao i kroz duhovne oblike djelovanja poput molitvenih susreta, duhovnih obnova i vjerskih pouka. Gotovo sve župe u Srijemu također su sudjelovale u pastoralu, brizi za siromašne i potrebite te u promicanju vjerskih vrijednosti u društvu. Središnje mjesto u vjerskom životu zauzimalo je sudjelovanje vjernika u bogoslužju i osobni duhovni razvoj. Susreti vjernika župljana s biskupom i svećenicima vrlo su važni u vođenju župne zajednice. To se u Srijemskoj biskupiji ostvarivalo od ponovne uspostave biskupije organiziranjem mjesečnih duhovnih obnova svećenika, kanonskim pohodima župama, susretima mladih, obitelji, starih i bolesnih, liturgijskim slavljima u župama u pojedinim prigodama, u podjeljivanju sakramenta Potvrde, organiziranjem koncerata duhovnog sadržaja kao i međureligijskim ekumenskim koncertima. 

Kao generalni vikar za Srijem upravljali ste srijemskim dijelom biskupije do ponovne uspostave Srijemske biskupije 18. listopada 2008. godine. Tada je sveti otac Benedikt XVI. ponovno uspostavio Srijemsku biskupiju, do tada pripojenu Đakovačkoj biskupiji i imenovao Vas biskupom. Od kolike važnosti je ponovno osamostaljivanje Srijemske biskupije?

Nakon konzultacije sa svećenicima u Srijemu, sa Zborom savjetnika te s Hrvatskom biskupskom konferencijom tamošnji dijecezanski biskup Marin Srakić uputio je Svetoj Stolici Promemoriju 1. ožujka 1999., u kojoj je predložio da me imenuje generalnim vikarom samo za Srijem s posebnim ovlastima. Sveta Stolica je to prihvatila i donijela odluku o tome 6. srpnja 1999. Ovim imenovanjem bio sam sretan da mogu pastoralno djelovati u srijemskom dijelu Đakovačke i Srijemske biskupije zajedno s tamošnjim svećenicima koji su u teškim prilikama rata ostali s narodom. Motivi su bili crkvene, povijesne, političke, psihološke i materijalne naravi. Tada se u tim krajevima morala sačuvati Crkva, a katolički narod je previše prepatio da bi mogao podnijeti odvojenje, ne samo od Hrvatske nego i od Đakovačke biskupije. Tada je naime bila potrebna podrška đakovačkog dijela biskupije i svećenicima i vjernicima koji su u političkim (ne)prilikama Jugoslavije doživljavali veliku nesigurnost. Kao generalni vikar od 1. listopada 1999. započeo sam službu ovim dijelom biskupije. Crkva i biskupija bile su ranjene, opustošene protjerivanjem našeg katoličkog stanovništva iz ovih krajeva i bilo je potrebno uložiti velike napore u očuvanje tog malog stada koje je ostalo na ovim prostorima da bi nastavilo i ostalo dalje živjeti u zadanim okolnostima onako kako to Bog i u konačnici Crkva očekuje – u prilikama i okolnostima koje su nama zadane. Naime papa Klement XIV. je 9. srpnja 1773. godine ujedinio Srijemsku i Bosansku biskupiju u osobi jednog biskupa, koje su ostale odvojene i netaknute u svojim granicama. To su zahtijevale i sugerirale tadašnje prilike. Velike promjene u posljednje vrijeme na političkom, društvenom i gospodarskom području utjecale su i na crkveni život na tim prostorima, posebice u Đakovačkoj ili Bosanskoj i Srijemskoj biskupiji. Biskupija je djelovala u dva državna sustava, a administrativne granice postale su državne. No, proslava 1700. obljetnice mučeništva srijemskih mučenika u Srijemskoj Mitrovici 26. listopada 2004. godine je pokazala svu složenost organizacije i vodstva Crkve koja živi u dvije različite društveno-političke stvarnosti. Pokazalo se da na tim prostorima Crkva mora biti čvrsta zajednica, dobro organizirana, s vlastitim službama i s dijecezanskim biskupom koji ih ujedinjuje u partikularnu Crkvu i koji će u onim prostorima i u onim prilikama zastupati svećenike i vjernike. Na području Srbije i Crne Gore donose se zakoni i odluke koji se tiču i svećenika Đakovačke i Srijemske biskupije. Naglasimo da srijemski dijecezanski biskup sa sjedištem u Srijemu mora biti sugovornik u tim slučajevima. Ne smije se zaboraviti da na području Srijema i Srpska Pravoslavna Crkva ima svoju biskupiju i svog biskupa sa sjedištem u Srijemskim Karlovcima.

Srijemska biskupija nekada je imala sjedište u Sirmiju, današnjoj Srijemskoj Mitrovici. Nakon proglašenja Milanskog edikta 313. godine Srijemska biskupija je postala jedna od važnijih biskupija u tadašnjem kršćanskom svijetu. Koliko smatrate važnim što je Srijemska Mitrovica ponovno postala središte Srijemske biskupije?

Srijemska Mitrovica je sjedište Srijemske biskupije iz raznih razloga koji su važni za katoličku zajednicu i lokalnu kulturu. Što se tiče povijesne važnosti, Srijemska Mitrovica ima bogatu povijest kao centar kršćanske vjere na području Srijema. Stoljećima je bila središte religijskog života, a formiranje biskupije u ovom gradu odražava duboku tradiciju i kontinuitet kršćanskog naslijeđa u Srijemu. Sjedište biskupije u Srijemskoj Mitrovici omogućuje biskupu i svećenicima da budu bliže vjernicima Srijema. To olakšava pastoralnu skrb, organizaciju vjerskih događaja, obrede i sakramente te pruža vjernicima bolju podršku i duhovnu uslugu. Sjedište biskupije u Srijemskoj Mitrovici postaje simbol identiteta i zajedništva za katolike u biskupiji. Ovo je mjesto gdje se posebno okupljaju vjernici biskupije radi molitve, obreda i zajedničkih biskupijskih aktivnosti. Time se jača osjećaj pripadnosti i zajedništva unutar katoličke zajednice biskupije.

Papinom odlukom postali ste i član Međunarodne biskupske konferencije svetih Ćirila i Metoda. Koji je osnovni cilj biskupske konferencije i od kolike važnosti Vam je bilo djelovanje i u tim okvirima?

Kao dijecezanski srijemski biskup postao sam član Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda te kao punopravni član mogu se uključiti u suradnju s biskupima toga područja te s autoritetom razgovarati s predstavnicima tamošnje vlasti. Crkvene i vjerske zajednice su slobodne i autonomne u određivanju svog vjerskog identiteta i imaju pravo samostalno uređivati i provoditi poredak i organizaciju te samostalno obavljati svoje unutarnje i javne poslove. Svakako smo sačuvali integritet Srijemske biskupije u sadašnjim granicama. To znači: s istoka, sjevera i juga granice su Sava i Dunav, a sa zapada državna granica između Hrvatske i Srbije.

Biskup u Srijemu bili ste i ratnih 90-ih, u vrijeme kada se s prostora Srijema iselio veliki broj Hrvata. Kakav je izazov bio biti biskup u to vrijeme?

Kada je 1991. godine buknuo rat, bile su zatvorene državne granice između Jugoslavije i Hrvatske i otežana komunikacija između dva dijela biskupije. Taj srijemski dio biskupije je teško stradao što pokazuje činjenica da je oko 20.000 katolika, najviše Hrvata u Srijemu, moralo zamijeniti ili napustiti svoje domove i vlastiti posjed. Dijecezanski biskup Ćiril Kos i pomoćni biskup Marin Srakić mogli su nekoliko puta u godini pohoditi svećenike i vjernike u Srijemu, ali ne bez većih poteškoća, i to preko Mađarske. Bio sam sretan da mogu pastoralno djelovati u srijemskom dijelu Đakovačke i Srijemske biskupije zajedno s tamošnjim svećenicima koji su u teškim prilikama ostali s narodom. Tada je naime bila potrebna podrška đakovačkog dijela biskupije i svećenicima i vjernicima koji su u političkim (ne)prilikama Jugoslavije doživljavali veliku nesigurnost. Kao biskup nastojao sam biti blizak sa svećenicima i vjernicima, hrabriti ih i jačati, smirivati ih i podržavati da ostanu jedinstveni i da ne pomišljaju napustiti svoje kuće. Crkva i biskupija bile su ranjena, opustošene protjerivanjem Hrvata našeg katoličkog stanovništva iz ovih krajeva, i bilo je potrebno uložiti velike napore u očuvanje tog malog stada koje je ostalo na ovim prostorima da bi nastavilo i ostalo dalje živjeti u zadanim okolnostima, onako kako to Bog i u konačnici Crkva očekuje – u prilikama i okolnostima koje su nama zadane.

Koje biste vidove djelovanja Srijemske biskupije izdvojili tijekom obnašanja biskupske službe?

Na početku napominjem da je 2004. godina obilježena u Srijemu kao godina svetih srijemskih mučenika o 1700. obljetnici mučeništva sv. srijemskih mučenika koji su podnijeli mučeništvo za vrijeme progona cara Dioklecijana (304.-2004.). Središnjem slavlju 26. listopada 2004. godine u Srijemskoj Mitrovici je predsjedao milanski nadbiskup kardinal Dionigi Tettamanzi. U organizaciji i odvijanju te proslave Crkva u Srijemu pokazala je da je živa, da ima snage izaći iz anonimnosti u kojoj se nalazila kroz nekoliko desetljeća, napose u prošlom desetljeću. Svećenici i vjernici stekli su određenu sigurnost. Kroz svoju biskupsku službu nastojao sam voditi našu biskupijsku zajednicu kroz mnoge izazove i radosti života. Susreti biskupa sa svećenicima i vjernicima vrlo su važni u vođenju biskupe. To se u Srijemskoj biskupiji ostvarivalo organiziranjem mjesečnih duhovnih obnova svećenika, kanonskim pohodima župama, susretima mladih, obitelji, starih i bolesnih, liturgijskim slavljima u župama u pojedinim prigodama, u podjeljivanju sakramenta Potvrde, organiziranjem koncerata duhovnog sadržaja kao i međureligijskim ekumenskim koncertima i dijalozima.

Na Vaše mjesto imenovan je novi biskup mons. Fabijan Svalina. Pozdravili ste njegovo imenovanje i izrazili vjeru i nadu da će voditi Srijemsku biskupiju na pravi način. Jedan od najvećih izazova za Srijemsku biskupiju je kako doći do novih svećenika, budući da ih je relativno malo i čine ga pretežno stariji svećenici. Vidite li još neke izazove i probleme u Srijemskoj biskupiji koji se zajedničkim naporima mogu prevladati?

Zahvaljujem papi Franji što je prihvatio moje odreknuće od pastoralne službe dijecezanskog biskupa Srijemske biskupije. Zbog zdravstvenih i nekih osobnih razloga, 25. siječnja 2021. godine zamolio sam papu Franju da Srijemskoj biskupiji dodijeli biskupa koadjutora s posebnim ovlastima i puninom vlasti dijecezanskog biskupa što je objavljeno 7. listopada 2021. godine u osobi mons. Fabijana Svaline koji je zaređen za biskupa na svetkovinu Krista Kralja 21. studenoga 2021. godine. Tada je preuzeo redovitu dijecezansku upravu biskupijom kao i svi ostali biskupi. Srijemska biskupija od ponovne uspostave osjetila je manjak svećenika i redovnika i redovnica i potrebu da molitvama izmolimo nova svećenička i redovnička zvanja. Zato smo 2012. i 2013. godinu proglasili molitvom za nova duhovna zvanja. Najveći izazov za Srijemsku biskupiju je i dalje kako doći do novih svećenika, jer broj svećenika koji mi imamo je relativno malen. Ali i taj broj čine pretežno stariji svećenici. Zato Srijemska biskupija nastavlja ove godine proglasom na tu nakanu zahvaljujući biskupu Fabijanu. Molimo neprestano. Nadalje, treba nastojati zajedno sa svim svećenicima, redovnicima i redovnicama odgovoriti na pastoralne izazove koji su nemali u sadašnjim vremenima. Treba pokušati očuvati i sačuvati ono što je ostalo i od onoga što je tu privoditi spasenju duša sve vjernike koji su povjereni pastoralnoj brizi u vremenima koja su ispred nas.

Koliko je važno nastaviti njegovati dijalog mira, suzajedništva i zajedništva na prostorima gdje je uvijek bilo turbulentno tijekom prošlih vremena? Koliko je, uz vjeru, bitno sačuvati i jezik?

Srijemski dijecezanski biskup Fabijan Svalina je jednom rekao: »Molit ćemo Kraljicu mira koju i mi na prostoru Srijemske biskupije imamo, pogotovo u Srijemskim Karlovcima gdje je prije 325 godina potpisan i Karlovački mir kada je nastalo jedno novo ozračje na ovim prostorima, kada je sklopljen  sporazum i na neki način uspostavljen mir nakon Otomanskog Carstva na ovim prostorima. Kršćanski živalj je nastojao živjeti novim životom i novim okolnostima kada je zavladao mir i sloboda u ovim krajevima. To je jedan od izazova koje ćemo također nastojati njegovati i vrednovati u okolnostima koje su za rad nama dane«. Živimo u multinacionalnoj i multietničkoj Srbiji, a posebno Vojvodini koju sačinjava i Srijem. Kao što drugi narodi čuvaju svoj nacionalni identitet, kulturu i jezik, tako i Hrvati u Srbiji, a posebno u Srijemu, čuvaju svoj hrvatski identitet, kulturu i jezik, poštujući druge. Zahvalni smo Bogu da u pojedinim školama učenici imaju prigodu pohađati nastavu na hrvatskom jeziku.

Planirate li nastaviti pastoralno djelovati i u vrijeme mirovine?

Najprije hvala dragom Bogu koji me pozvao u ovaj svijet i posvetio za svetu službu. Zahvaljujem svetom papi Ivanu Pavlu II., papi Benediktu XVI., papi Franji, nadbiskupu Marinu Srakiću, nadbiskupu Đuri Hraniću i biskupu Ivanu Ćuriću. Zahvaljujem svim svećenicima, redovnicima i redovnicama, kao i brojnim laicima koji su velikodušno surađivali iz ljubavi prema ovoj mjesnoj Crkvi, te su mi tako olakšali moje biskupsko služenje kao i svim ljudima dobre volje koje sam susretao, s kojima sam razgovarao i surađivao. Zahvaljujem dijecezanskom biskupu srijemskom Fabijanu Svalini što je prihvatio imenovanje za srijemskog biskupa koadjutora s posebnim ovlastima na razini dijecezanskog biskupa i nakon ređenja preuzeo upravu Srijemskom biskupijom. Iskreno se radujem da će s ljubavlju i odgovornošću nastaviti upravljati, voditi, hrabriti, okupljati svećenike i Kristove vjernike laike u Srijemskoj biskupiji, graditi mostove dijaloga i zajedništva, među osobama, Crkvama i narodima. U molbi papi Franji za prihvaćanje mojeg odreknuća od pastoralne službe u Srijemskoj biskupiji naveo sam da želim ostati u Srijemskoj biskupiji, biti na raspolaganju biskupu Fabijanu u svemu što smatra potrebnim i korisnim i dalje nastaviti pastoralno djelovati. Hvala biskupu Fabijanu što je prihvatio moju želju i dozvolio mi da stanujem u Samostanu svetog Jurja mučenika u Petrovaradinu.

Koja bi bila Vaša poruka vjernicima u Srijemu i čitateljima našeg tjednika?

Dragi vjernici u Srijemu, s radošću se obraćam vama kao srijemski biskup u miru, osjećajući duboku zahvalnost za zajedništvo i blagoslove koje smo dijelili tijekom mnogih godina. Kao vaš biskup u miru, osjećam dužnost podsjetiti vas na važnost vjere, ljubavi i zajedništva u našoj biskupijskoj zajednici. Srijem je oduvijek bio mjesto bogate povijesti i duboke vjere. Naša tradicija nas uči da budemo čvrsti u vjeri, da se brinemo jedni za druge i da gradimo mostove razumijevanja i pomirenja. U ovim izazovnim vremenima, kada se suočavamo s brojnim promjenama i neizvjesnostima, pozivam vas da ostanemo čvrsto povezani s Bogom i jedni s drugima. Neka naša vjera bude svjetlo koje nas vodi kroz tamu, a ljubav naša snaga koja nas okuplja u jedinstvu. Neka nas naša zajednička molitva hrabri i ohrabruje u svakom koraku našeg životnog puta. Ova poruka dolazi iz srca, ispunjena ljubavlju i molitvom za svakog od vas. Neka vas Božji blagoslov čuva i obasjava, neka vas Njegova milost hrani i osnažuje, i neka nas Njegova ljubav uvijek okuplja u jedinstvu i miru. Novom srijemskom biskupu mons. Fabijanu Svalini želim da vodstvo i upravu Srijemskom biskupijom nastavi istim žarom kojim je započeo biskupsku službu nakon biskupskog ređenja 2021. godine. U duhu otvorenosti za suradnju i dijalog vjerujem da će s povjerenjem u Gospodina zajedničkim snagama nastojati znati odgovoriti potrebama Crkve u Srijemu u većinski sestrinskoj pravoslavnoj zajednici u Srbiji. Svećenike, redovnike i redovnice pozivam da i dalje surađuju s dijecezanskim biskupom u vođenju biskupije i upravi svojim župama, a vjernike pozivam da mole za svog biskupa Fabijana. Za njega molim svaki blagoslov i mudrost od Gospodina, vodstvo Duha Svetoga i majčinsku zaštitu Kraljice apostola, naše čudotvorne Gospe Tekijske, kao i zagovor sv. Dimitrija, đakona i mučenika, sv. Metoda, metropolita srijemskog, sv. Ireneja, biskupa srijemskog, te svih srijemskih mučenika. Blagoslovio ga Gospodin mnogim godinama plodne i mudre pastirske službe na dobro i spasenje svega naroda Božjeg koji mu je povjeren. Na koncu, hvala tjedniku Hrvatska riječ na dosadašnjoj uspješnoj suradnji na dobro biskupa, svećenika, redovnika i redovnica i Kristovih vjernika laika Srijemske biskupije kao i svih vjernih čitatelja tjednika. Neka se i dalje tako nastavi.

Intervju vodila: Suzana Darabašić

Izvor: Hrvatska riječ

Hvaljen Isus i Marija 👋
Drago nam je što Vas vidimo!

Pretplatite se na naš bilten s vijestima!

Ne šaljemo neželjenu poštu!

Povezani članci

HODOČAŠĆE ZBORA MLADIH U KARMEL SV. JOSIPA

Katoličke vijesti

VELIKI ČETVRTAK U SRIJEMSKOJ MITROVICI

Katoličke vijesti

NAJAVA SUSRETA MLADIH SRIJEMSKE BISKUPIJE

Katoličke vijesti
Katoličke vijesti