U Samostanu sv. Mihovila nad Limom, u nedjelju, 29. rujna, na blagdan sv. Mihovila, Gabriela i Rafaela, misu je predvodio mjesni župnik Vrsara u Gradine, porečki dekan preč. Lino Zohil.
Svečanost je započela procesijom oko samostana s relikvijom sv. Romulada, utemeljitelja tog samostana.
U prigodnoj homiliji župnik je istaknuo važnost sv. Mihovila kao posebnog anđela je u nadvladavanju niskih strasti sebeljublja i porazu Zmaja zla. “Primjer je svakom kršćaninu u ustrajnosti borbe protiv zla. Prvotni izvor zla je ljudsko srce iz kojeg izviru zavist, oholost, srdžba i mržnja koje nadvladaju ljudsko biće i tjeraju čovjeka na grješni čin. Poput sv. Mihovila čovjek mora priznati Boga jedinim Gospodarom i njemu služiti, kako bi izbacio svako zlo iz svoga srca.”
“Tako ikonografija prikazuje sv. Mihaela kao ratnika u oklopu i s mačem u ruci”, nastavio je propovjednik. “Crkva od najstarijih vremena prema sv. Mihaelu gaji osobito štovanje i pobožnost. U borbi protiv sila zla promatra ga kao svoga moćnog zaštitnika, koji je trajno prisutan. Velikog arkanđela jednako štuje Istočna i Zapadna Crkva. Razna zvanja štuju sv. Mihovila kao svoga zaštitnika: u Italiji je zaštitnik javne sigurnosti, a Pio XII. proglasio ga je zaštitnikom radiologa. Njemačka ga od davnine slavi kao svoga zaštitnika.”
“Kao vjernici kršćani pozvani smo biti anđeli svim ljudima, braneći ih od zla i pomažući u dobru. Ta služba nije laka, ali ako se obavlja kršćanski, donosi mnogo radosti i zadovoljstva. Jer dobro je činiti dobro i najveća je radost što sudjelujemo u Božjem djelu, vladavini dobra u svijetu.”
U našem narodu rašireno je štovanje sv. Mihovila. Bogoslužje ističe trostruku značenje sv. Mihaela u službi Crkve: on je borac, molitelj i pratilac. Kao borac neka nam pomaže u borbi protiv zla u sebi i oko sebe! Kao molitelj neka nas zagovara i naše molitve poput miomirisnog kada prinosi Gospodinu. A kao pratilac neka nas prati na našim životnim putovima!
Kao ljudi, kao kršćani, vjernici ostanimo vjerni svetom Mihovilu našem anđelu čuvaru te nosimo svoj štit: zaštitimo svoju glavu kacigom poniznosti: ne umišljajmo da to možemo sami, uvijek stavimo Boga u središte svojeg života, svojih misli; branimo svoje srce oklopom molitve: čuvajmo srce prinoseći ga Bogu, neka On bude naša prva i jedina ljubav, ne zaboravljajući svoju braću u kojima nalazimo lice Božje, njegovu prisutnost; uzmimo u ruke mač Božje riječi. Neka naše ruke djeluju u skladu s Njegovim učenjem, kao što kaže psalam: Ja dižem ruke prema tvojim zapovijedima koje toliko volim (Ps 119,48); neka nas noge nose kamo nas Riječ Božja usmjerava jer: Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi (Ps 119,105)” zaključio je župnik.
Nakon mise je povjesničar Marino Martinčević održao kratko izlaganje o Samostanu sv. Mihovila nad Limom posebno istaknuvši povijesni i umjetnički značaj zidnih oslika, fresaka, koje, po definiciji povijesti umjetnosti, pripadaju Otonskoj školi. Progovorio je i o povijesti vlasništva nad tim samostanom kojeg je osnovao sam sv. Romuald. Samostan je niz stoljeća bio u crkvenom vlasništvu, potom prelazi u ruke privatnih vlasnika, a u recentnih stotinjak godina je državno vlasništvo.
Na kraju je izmoljena molitva bl. Miroslavu Bulešiću, otpusni blagoslov župnik je udijelio s relikvijarom sv. Romualda, a vjernici su mogli pristupiti osobnom štovanju.
Druženje je u nastavljeno u povijesnom klaustru samostana uz prigodno osvježenje i okrijepu.
G. Krizman
