U rodnom mjestu hrvatske blaženice u Blatu na otoku Korčuli svečano je 9. srpnja proslavljen njezin blagdan, a središnje euharistijsko slavlje s procesijom kroz mjesto predvodio je varaždinski biskup i predsjednik Hrvatskog Caritasa Bože Radoš. Procesija je prije mise krenula iz svetišta blaženice, a njezin relikvijar nosio je predvoditelj slavlja. Sudjelovali su svećenici i ministranti, bratimi, kumpanjoli, župni zbor Svih svetih, dječji župni zbor „Stope“, trećoredice, djeca iz dječjeg vrtića „Marija Petković“, Hrvatska glazbena udruga „Sv. Vincenca“, Narodna glazba, sestre dominikanke iz Korčule te sestre Družbe Kćeri Milosrđa koju je blaženica utemeljila. Euharistijsko pjevanje predvodili su župni zbor i dječji župni zbor pod vodstvom s. M. Danijele Škoro, a svirao je Frano Bosnić.
U propovijedi je biskup Radoš kazao kako nebeski rođendan majke utemeljiteljice njezine sestre ne slave same, nego slavi cijelo mjesto. „Slavimo, drage Blajke i dragi Blaćani, jednu od vas. Dok sam nosio moćnik imao sam osjećaj da blaženica hoda s nama, da je ona tu uz nas, kao svetica koja nam pokazuje Božji put. Želimo osjetiti one ideale koji su nju nosili. To su ideali evanđelja, ideali koji nemaju rok trajanja, ne mogu se pokvariti, uvijek osvježe dušu“, kazao je predvoditelj slavlja.
Nadalje je ustvrdio kako su sveci i blaženici živo evanđelje te da se u njihovu životu čita autentično evanđelje. „Kažu da svaki svetac ima svoju stranicu evanđelja, svoj događaj koji je napisan u Svetome pismu“, primijetio je biskup Radoš te dodao kako su oni koji dobro poznaju dušu blaženice izabrali upravo pročitani evanđeoski ulomak. Evanđelje je govorilo o susretu Isusa i mladića koji je želio ići za njim kako bi baštinio život vječni, te je predvoditelj slavlja pojasnio neke detalje. „Ovaj je čovjek odgovoran, ne živi od danas do sutra. Želi biti sretan, kao naša blaženica. To je ono najdublje što čovjek traži,“ primijetio je i dodao kako bi se on mogao opisati kao praktični vjernik, čestit i dobar.
„Isus ga pogleda – riječ je o pregledu njegove nutrine. Isus želi vidjeti ono najdublje u njegovu srcu. Ako trči k Isusu da bi baštinio život, očito nema života u sebi, nešto mu nedostaje. Isus vidi što nedostaje u njegovu srcu. I kazat će mu: ‘Jedno ti nedostaje.’ To je ono što povezuje cijeli život i bez čega nema života. Ako toga nema, sve zapovijedi nemaju smisla, nemaju učinak. ‘Jedno ti nedostaje’ – i Isus će mu pokazati put do ispunjenja sreće, u tri riječi: prodaj, podaj i pođi. Idi prodaj svoje imanje, podaj siromasima i pođi za mnom. Isus želi reći: prekini sa svime, poruši most preko kojega si prešao i nema više puta natrag. Poruši sve mostove svoga života. Idi naprijed. Pođi za mnom. Zašto mu Isus to kaže? On ga je pogledao, zavolio i od njega traži sve za sve“, protumačio je propovjednik. „Ljubav je uvijek takva. Tajna ljubavi je dati sve za sve. Bog daje cijeloga sebe, išao je na križ, dao je sebe za nas. Ovaj čovjek ode od Isusa tužan jer je imao veliko imanje, a to je jedini slučaj u evanđelju da netko odlazi od Isusa tužan.“
Povezao je taj evanđeoski događaj sa životom bl. Marije Propetoga, koja nije otišla žalosna kući, nego je u svome srcu zapisala da je Isus njezin zaručnik. „Dala je sebe njemu. Osjetila je da on sebe daje potpuno za nju i zato mu može predati cijeli svoj život. Da nema toga radikalnoga odaziva Bogu, ne bismo mogli ići u svijet, ne bismo mogli poći za Gospodinom. Marija Propetoga je osjetila da može sve dati – i kuću i svoje potomstvo koje su od nje željeli njezini roditelji, braća i sestre.“ Možda se to dogodilo upravo na ovom trgu ili u ovoj župnoj crkvi, u njezinoj četrnaestoj godini, kazao je varaždinski biskup.
Mladića iz evanđelja nije moglo ispuniti njegovo bogatstvo, „on je bacio svoje sidro na obali“, slikovito je predočio propovjednik. „Kakav je to brod koji je neprestano usidren, koji nikada neće zaploviti, koji nikoga neće prevesti, neće nijednog mornara spasiti, neće ništa uloviti? Brod nije napravljen da bude usidren u sigurnoj luci, nego da plovi i da vidi ljepote mora, da osjeti vjetar koji ga nosi. Ovaj mladi čovjek ima lađu, ali ne plovi na njoj. Ta će lađa s vremenom istrunuti i neće imati što ispričati drugima. Oni koji se Bogu stavljaju u ruke, oni mogu ploviti.“
„Blažena Marija Propetoga svoje je jedro stavila Bogu na raspolaganje. Neka Bog bude onaj koji će u njezina jedra davati vjetar i voditi je tamo kamo on hoće“, usporedio je biskup odgovor blaženice i naveo neke plodove koji su iz toga nastali. „Bog ju je usmjeravao. Dao joj je da otvori sirotišta, da pođe u Južnu Ameriku, da pođe prema Rimu i ona može govoriti o ljepoti života s Bogom. Nije bila sama. Na tu lađu svoga života dovodila je i druge. Kad su vidjeli kako radosno živi, došle su i druge djevojke. U dvanaest godina, koliko je bila u Južnoj Americi, više je od stotinu djevojaka pošlo tim putom. Ona i danas mnoge pokreće i vodi tim putem, jer Gospodin pokreće i upravlja lađu njezina života.“
Na kraju je biskup poručio: „Ako Boga zamijenimo za bogatstvo, ono postaje naše božanstvo koje upravlja našim životom. Kad se čovjeku novac useli u srce, on istjera sve vrijednosti iz njega. Novac je onaj koji gospodari čovjekom. Novac postaje gospodar života. Komu se to događa? Događa se dobrim vjernicima koji čuvaju sve zapovijedi, dobrim sestrama koje su jako dobre u samostanu i čine sve što je napisano u konstitucijama njihove zajednice, ali se može dogoditi da im nedostaje ono jedno što je ključno, a to je da potpuno pripadaju Kristu.“
Evanđeoski ulomak koji završava žalosno, u životima mnogih Božjih ugodnika poput bl. Marije Propetog, postao je radostan. „U našem vjerničkom životu ono može biti ili jedno ili drugo. Vezati se uz obalu i tu baciti sidro, znači da nas je vezalo naše bogatstvo i da ne možemo zaploviti s Kristom – to je tragedija života. Ako Bogu dadnemo ono središnje mjesto u svome životu, tada će naš život biti život blaženika, život svetaca – bit će to život sretnih ljudi. Neka bl. Marija Propetoga bude uz nas, neka bude s nama, neka nam bude zagovornica da njezine stope u ovom Blata budu Kristove stope, da ih slijedimo i idemo za njima“, zaključio je propovjednik na proslavi u Blatu.
Po završetku euharistijskoga slavlja biskup Radoš, svećenici i ministranti, bratimi, kumpanjoli i časne sestre vratili su se u procesiji u svetište, gdje je molitvom i blagoslovom zaključena 21. proslava blaženičina blagdana u Blatu.
U prijepodnevnim satima na blagdan u svetištu su slavljena dva euharistijska slavlja. Prvo je predslavio domaći župnik don Željko Kovačević. Drugu misu slavio je don Josip Barišić, bivši blatski župnik koji je upravljao župom u vrijeme proglašenja blaženom Marije Petković, a sada je župnik župe sv. Nikole u Čilipima. Koncelebrirao je fra Josip Ikić, profesorom na franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom. Za vrijeme euharistijskoga slavlja pjevao je župni zbor mladih „Stope“, a na slavlju je već tradicionalno sudjelovalo nekoliko djelatnika Caritasa Dubrovačke biskupije koji su blaženicu uzeli za svoju zaštitnicu i koji na njezin blagdan hodočaste u Blato.
U poslijepodnevnim na plokati ispred župne crkve su izvedeni „Blatski tanac“ i „Kumpanjija“.
s. M. Jasminka Gašparović,
promicateljica kauze za proglašenje svetom bl. Marije Propetoga