AUDIO: Prigodna riječ mons. Pave Jurišića prigodom podjele diploma sudionicima Đakonske pastoralne godine
Biskupska konferencija BiH

AUDIO: Prigodna riječ mons. Pave Jurišića prigodom podjele diploma sudionicima Đakonske pastoralne godine

Predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. Tomo Vukšić, nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH, u srijedu, 29. svibnja 2024. u župnoj crkvi sv. Josipa Radnika u gradu Pale pokraj Sarajeva predvodio je Euharistijsko slavlje i nakon Mise podijelio diplome dvanaestorici đakona koji su sudjelovali u Đakonskoj pastoralnoj 2023./2024. godini kao pripravi prije nego što budu zaređeni za svećenike. Prije samog čina podjele diploma voditelj Đakonske pastoralne godine mons. Pavo Jurišić uputio je prigodnu riječ đakonima koju prenosimo u cijelosti:

Draga braćo!

Ovim činom podjele diploma mi službeno završavamo Đakonsku pastoralnu godinu generacije 2023./24., koju smo uz Božju pomoć priveli kraju. U ovo vrijeme našega zajedničkog hoda u svom svećeničkom zvanju i poslanju, fra Miro Relota, svi predavači i suradnici skupa sa mnom nastojali smo sa svoje strane dati onoliko koliko smo znali i umjeli. Jučer ste mi zapjevali šansonu „može biti puno bolje“. Vjerujem da može, s obje strane. A mi učimo čitav život. Vjerujte mi, ove godine je bilo puno bolje nego prošle, i tako redom.

Ove godine mi je misao kružila oko poziva proroka Elizeja, kojega je Ilija, u jednom od svoja tri posljednja zadatka, pomazao za proroka umjesto sebe. Elizej je bio dobrostojeći seljak. Imao je dvanaest jarmova kod oranja. I upravo dok je orao na svojoj njivi, naišao je Ilija. Bio je to trenutak poziva! Ilija baci svoj plašt na Elizeja! Simbolična radnja koju je Elizej odmah shvatio: „Ostavi volove i potrča za Ilijom“. Ali ipak, kao da se pojavljuje i neko krzmanje: „Dopusti mi da zagrlim oca i majku, da se oprostim s njima!“

Ilija inzistira na radikalnosti poziva: „Idi, vrati se, jer što sam ti učinio?“ Dobro, idi kući, ali prvo razmisli što ti se dogodilo! Neka ti taj povratak kući bude kao zadnja kušnja da vidiš jesi li si u stanju ostaviti sve i poći za mnom! Nalaziš se pred životnom odlukom! U tome te ostavljam sama! Jer ti si taj koji ćeš na kraju ipak sam morati donijeti odluku! Dakle, uzmi ili ostavi!

Ne znamo da li je Elizej otišao svojim roditeljima, ali znamo da se vratio na svoju njivu. Ono što je tada uradio, znak je velike radikalne spremnosti da se odazove: Elizej kolje volove, a jarmovi mu služe kao gorivo da skuha meso i pripremi svojima gozbu, kao za Mladu misu. Ipak sve ostavlja, roditelje i imanje! Što mu još preostaje? Ništa, nego na noge i kreni na put poziva. Ono što je ostalo iza njega, postaje gozbom; skida teške terete za slobodno sebedarje.

Što je Elizej dobio u zamjenu? Onaj za kojim je krenuo, još uvijek bježi od smrtne prijetnje. A on, dobrostojeći seljak, postaje prorokov sluga, a eto prorok ga ne može ni sačekati.

Draga braćo, ovim nisam imao nakanu praviti nikakve paralela prema nama, ali vam želim ukazati da smo i mi pozvani biti prenositelji Evanđelja. Papa sv. Pavao VI. u svom apostolskom nagovoru „Evangelii nuntiandi” kaže: „Evanđelje mora najprije biti razglašeno svjedočenjem. Eto, usred ljudske zajednice u kojoj žive, neki kršćani ili skupine kršćana očituju svoju sposobnost shvaćanja i prihvaćanja, svoje zajedništvo života i sudbine s drugima, svoju uzajamnost u nastojanjima svih za sve što je dobro i čestito. Oni k tome posve jednostavno i neusiljeno zrače svoju vjeru u vrjednote koje su iznad uobičajenih vrednota i svoju nadu u nešto što se ne vidi, o čem se čovjek po sebi ne bi usudio ni sanjati. Takvim svjedočanstvom bez riječi kršćani u srcima onih, koji ih vide kako žive, neodoljivo izazivaju pitanje: Zašto su oni takvi? Zašto provode takav život? Što ih – ili tko ih nadahnjuje? Zašto su među nama? – Već je takvo svjedočenje šutljivo ali vrlo snažno i djelotvorno razglašivanje Radosne vijesti. To je prvi korak u evangelizaciji… Čovjek koji je evangeliziran i sam počinje evangelizirati. To je provjera istinitosti, kamen kušnje u evangelizaciji: nemoguće je i zamisliti da je netko Riječ prihvatio i predao se Kraljevstvu a da sam sa svoje strane ne počne svjedočiti i naviještati“ (EN).

Valja nam tu činjenicu imati na umu, posebno u današnjem svijetu. Bog neće ostaviti svoje hrabre svjedoke koji nastoje životom vršiti volju Božju i tim svjedočanstvom dati opravdanje primljenog poziva i dara.

Pred vama je veliko polje rada. Samo Bog zna što vas sve na tom putu čeka. Ali mogu vam jamčiti da vam neće biti dosadno. Neka vam Gospodin bude snaga i pjesma u radosnom življenju i svjedočenju evanđelja.  (kta)

Hvaljen Isus i Marija 👋
Drago nam je što Vas vidimo!

Pretplatite se na naš bilten s vijestima!

Ne šaljemo neželjenu poštu!

Povezani članci

Zatvorene prijave za Susret hrvatske katoličke mladeži u Gospiću

Katoličke vijesti

Pozvani biti radosni | Katolička tiskovna agencija Biskupske konferencije BiH

Katoličke vijesti

​​​​​​​Misnim slavljem na grobu sv. Petra apostola biskupi Biskupske konferencije BiH započeli svoj pohod „ad limina“

Katoličke vijesti
Katoličke vijesti