Svečanim Euharistijskim slavljem u crkvi Kraljice svete krunice, u okviru zdanja sestara Kćeri Božje ljubavi na Banjskom Brijegu u Sarajevu, te prigodnom akademijom, na uočnicu svetkovine sv. Josipa 18. ožujka 2024., Katolički školski centar Sveti Josip proslavio je svoga nebeskog zaštitnika i obilježio trideseti Dan ovoga Centra. Na početku akademskog čina pozdrav i prigodnu riječ uputio je ravnatelj KŠC-a vlč. dr. sc. Mario Ćosić. Pozdrav ravnatelja Ćosića prenosimo u cijelosti:
Nakon sv. Mise kojom smo Bogu zahvalili za 30 godina rada i molili blagoslov za budućnost ovoga Centra, započinjemo s drugim dijelom obilježavanja 30-og Dana KŠC-a Sveti Josip.
U tom duhu, u svoje osobno ime, kao i u ime Uprave i svih djelatnika našega Centra, riječ dobrodošlice i zahvale za prisutnost upućujem, prije svega Vama, nadbiskupe Tomo, kao i svima Vama, poštovani uzvanici, prijatelji, roditelji i učenici, onim redom, kako su to učinili Anja i Igor.
Za koji trenutak uživat ćemo u priredbi, odnosno poetsko-glazbeno-plesnoj izvedbi pod naslovom: Lijep si – kažem životu, prema stihovima poljske književnice i nobelovke Wislawe Szymborske, a koju si priredili naši učenici sa svojim nastavnicima, kojima zahvaljujem na uloženom trudu, žrtvi i ljubavi
Riječ je o stihovima koji odmah dozivaju u sjećanje naslov jednog od poznatijih talijanskih filmova: Život je lijep – La vita è bella. U tom filmu, radnja kojeg se vrti oko delikatne priče o ocu i sinu u koncentracijskom logoru tijekom Drugog svjetskog rata, provlači se pozitivna ideja o ljudskom duhu, o spašavanju onoga što je dobro, o nadi i budućnosti, o spoznaji da će ljudi učiniti sve što je potrebno da bi zaštitili ono što najviše vole – a to je upravo život! – i da će na taj način stvari biti bolje za djecu od toga kakve su sada.
To je spoznala i spomenuta poljska književnica, koja u središte svoje poezije stavlja čovjeka o kome razmišlja kroz razne životne prilike i neprilike, iz neočekivanih mjesta, dajući osjećaj da je tajnu čovjeka i života pronikla, i u isti mah pozivajući na sve dublje zaranjanje u, još neistražene i još istinitije, njezine slojeve. Možda je upravo to razlog da sebi i drugima koji o životu razmišljaju, s uvjerenjem, makar i bilo samo jednom, kaže da je život lijep, i stoga ga vrijedi živjeti.
U životnom razdoblju koje se zove odgoj i obrazovanje u to nije baš uvijek lako povjerovati, a još manje prihvatiti. Unatoč tomu, ne možemo se oteti dojmu – a rekao bih i istini! – da je svako životno razdoblje, pa tako i ovo koje se provodi u školi, uistinu lijepo, a za mnoge i najljepše! Razloga je puno, a jedan je svima zajednički: u školi, naime, učimo za život, a iz nje izlazimo uvjereni da će nam odgoj i znanje koje smo stekli biti od koristi i pomoći u ostvarivanju životnih ciljeva.
Stoga, dragi učenici i učenice, dolazak u školu i učenje prihvatite kao najljepše razdoblje vašeg života – jer ono to doista jest, bez obzira na to koliko ponekad može biti teško, naporno i nepoželjno. U takve trenutke, unesite više radosti i budite potpora jedni drugima. Uz to, imajte povjerenja u svoje nastavnike i profesore koji dobar dio svog života posvećuju upravo vama – i na tome im budite zahvalni.
Po uzoru na svog nebeskog zaštitnika, Svetog Josipa, naš Katolički školski centar već 30 godina svjedoči da su odgoj i obrazovanje za Vrhbosansku nadbiskupiju istinsko poslanje u ovoj našoj domovini BiH u korist mladog naraštaja. U ovoj prigodi, kao ravnatelj Centra, svim djelatnicima koji sudjeluju u odgojno-obrazovnom radu naših škola izražavam zahvalnost ponajprije za osobni primjer, ljudsko i vjerničko svjedočenje, kao i za profesionalnu zauzetost i razumijevanje prema svakom učeniku.
Ovo je ujedno prigoda za izraziti zahvalnost vladi Kantona Sarajevo, a posebno gospođi ministrici Naidi Hota-Muminović na podršci i razumijevanju specifičnosti KŠC-a „Sv. Josip“ kao i na suradnji u traženju najprikladnijih rješenja i odgovora na sva pitanja koja se tiču odgojno-obrazovnog procesa. Riječi zahvalnosti upućujem i gospodinu Srđanu Mandiću, načelniku općine Centar za podršku našoj Osnovnoj školi, kao i gospodinu Nerminu Muzur, načelniku općine Ilidža, na čijem se teritoriju nalazi naša Područna osnovna škola.
(Večeras ćemo se zahvaliti i oprostiti od našeg domara gospodina Ante Šimunović, koji je pošao u zasluženu mirovinu. Dragi Ante, u svoje osobno ime, kao i u ime svih Vaših dosadašnih kolega, upućujem riječi priznanja i zahvale. Uz našu zahvalnost nek’ Vaš odlazak u mirovinu bude praćen stalnim Božjim blagoslovom.)
Posebnu zahvalnost upućujem mons. Tomi Vukšiću, vrhbosanskom nadbiskupu, koji svojom prisutnošću svjedoči da prati i podržava djelovanje našeg Centra, a što shvaćamo kao poticaj za dodatno osobno i zajedničko nastojanje oko onoga semper magis – malo više po čemu naši Centri žele biti prepoznatljivi i primjer drugima.
Uz molitvu i želju da sve nas i svakog osobno dobri Bog podrži u svim našim nastojanjima na području odgoja i obrazovanja mladog naraštaja u ovoj našoj lijepoj od Boga danoj nam domovini BiH, zahvaljujem na Vašoj pozornosti i želim ugodne trenutke koji slijede! (kta)
