Vatican News razgovara s nadbiskupom Aldom Cavallijem, kojeg je papa Franjo poslao kao apostolskog vizitatora u Međugorje. On ima zadatak pročitati poruke koje se pripisuju ‘Kraljici mira’ i odobriti njihovo objavljivanje
Autor Andrea Tornielli
“Međugorje je normalno mjesto – nema tu ništa posebno. Postalo je, milošću, duhovno mjesto, gdje dolaze ljudi iz cijeloga svijeta. Dođu i počnu moliti.”
To je rekao nadbiskup Aldo Cavalli u intervjuu za Vatican News. Riječ je o doživotnom papinskom diplomatu kojeg je papa Franjo u studenom 2021. poslao kao apostolskog vizitatora u Međugorje, gradić u Bosni i Hercegovini koji je u posljednjih četrdesetak godina postao jedno od najposjećenijih marijanskih središta u svijetu.
Godina 2024. bila je važna za Međugorje: u svibnju prošle godine Dikasterij za nauk vjere objavio je nove norme o navodnim nadnaravnim pojavama koje olakšavaju davanje zelenog svjetla pobožnostima bez obvezivanja Svete Stolice na proglašavanje nadnaravnosti. A u rujnu je objavljena bilješka pod naslovom ‘Kraljica mira’, posvećena duhovnom iskustvu Međugorja, koja je marijanskom fenomenu dodijelila ‘nulla osta’ – najveće priznanje među onima koji su uključeni u nove norme. Od tada se ‘navodne poruke’ koje vidioci primaju objavljuju ‘s crkvenim odobrenjem’.
Vatican News: Već nekoliko godina živite u župi Međugorje i susrećete se s hodočasnicima. Kakvo je vaše iskustvo?
Nadbiskup Aldo Cavalli: Nikad nisam bio u Međugorju. Ali ja sam Talijan, i kao i mnogi iz moje zemlje, imao sam kontakt s onima koji su tamo otišli. Uvijek sam primjećivao, kad su se vraćali iz Međugorja, da su ti ljudi bili više angažirani na duhovnoj i ljudskoj razini: u crkvi, u katehezi, u činjenju dobra. Bili su puno predaniji nego prije. Sada sam tamo već tri godine: to je normalno mjesto, bez ičega posebnog, a postalo je, milošću, duhovno mjesto u koje dolaze ljudi iz cijeloga svijeta. Dođu i tamo se počnu moliti. Ulaze u zajedništvo s Gospodinom Isusom i Djevica Marija ih prati. To je jednostavna molitva: žele promijeniti svoje živote, živjeti bolje nego prije, žele riješiti ili se dobro nositi s problemima koje imaju. Ta se promjena naziva obraćenje, a događa se na poseban način u sakramentu pokore. To se inače događa u Međugorju.
Što vam se čini kad pogledate brojne hodočasnike?
U Međugorje dolaze i mladi i stari. Dolaze bez ikakvih sponzora. Svi dolaze s jednim ciljem: susresti Gospodina i Djevicu Mariju. Ne nalaze ništa za vidjeti ni posjetiti: kao mjesto za vjerski turizam nemamo što ponuditi. Ali ovdje mladi i odrasli počinju moliti. Upravo sam stigao, u veljači prije tri godine, i stajao među vanjskim klupama iza crkve. Ušla je latino obitelj, s dječakom od 15 godina koji je bio buntovnik, pravi buntovnik! Nakon samo pet minuta došao je na ispovijed… a roditelji su ga iznenađeno pogledali. To je mjesto milosti koje je Gospodin odabrao za susret s ljudima. Papino ovlaštenje znači: idi, idi, idi! Idite tamo jer to je mjesto milosti, gdje susrećete Gospodina i Gospodin susreće vas.
Intervju u uredima Vatican News u Rimu
Zahvaljujući novim normama koje je primijenio papa Franjo, postupak ispitivanja i izricanja ovih slučajeva sada se više usredotočuje na duhovne plodove.
Dikasterij za nauk vjere ispitao je dvije točke koje se mogu dokumentirati. Prvo se odnosi na voće. Tisuće i tisuće dolaze u Međugorje sa svih strana svijeta. Ove godine došlo je dva milijuna odraslih i mladih. Gotovo 50.000 svećenika došlo je moliti, obratiti se. Drugi vrlo važni plodovi su brojna zvanja. Toliko ljudi moli. Drugi element koji je ispitivan bile su poruke. Svaka poruka je uspoređena s načelima vjere i ustanovljeno je da joj poruke odgovaraju. Vrlo pozitivni plodovi i pozitivne poruke za vjeru: to nam je omogućilo da kažemo da je Međugorje mjesto milosti.
Osobno ste uključeni u objavljivanje poruka koje izlaze jednom mjesečno. Što je to konkretno proces?
Vrlo je jednostavno: kada postoji poruka, osoba koja ju je primila to zapiše i pošalje meni na jeziku na kojem piše, a to je hrvatski. Odmah mi je prevedeno na talijanski. Ovaj proces je vrlo zanimljiv: postoje najmanje dva vrlo važna ljudska posredovanja: zato uvijek govorimo o “navodnim porukama”, čak i ako smo za, do te mjere da na kraju poruke pišemo: “s crkvenim odobrenje’. Ali pazite, poruke se nazivaju ‘navodne’ jer prolaze kroz dva ljudska posredovanja: ne piše Gospa, piše primatelj. Drugo posredovanje je prijevod s hrvatskog na talijanski: to su dva potpuno različita jezika. Kažemo da je poruka dobra, da odgovara vjeri i pozivamo ljude da je čitaju i razmišljaju o njoj jer je pozitivna. Ono ništa ne dodaje Objavi, ali obogaćuje. Pomaže nam da danas bolje živimo vjeru.
Poznato je da nijedna privatna objava, pa tako ni marijanska ukazanja, ništa ne pridodaje božanskoj objavi. Kakav stav trebamo zauzeti prema objavama i koje rizike trebamo izbjegavati? Ponekad postoji rizik da dopustite da budete uhvaćeni u višak znatiželje o ‘tajnama’, pomalo apokaliptične znatiželje.
Prošlog svibnja Dikasterij za nauk vjere objavio je norme koje su temeljne za razumijevanje odluke o Međugorju. Podsjetilo je da je prije svega Otkrivenje, Riječ Božja, sastavljena samo od Biblije, te da je to Otkrivenje završilo s Ivanovom Apokalipsom. To ne umanjuje činjenicu da se Duh Sveti može služiti porukama i privatnim objavama koje su povjerene ljudima i koje služe boljem provođenju jedine prave Objave. Ništa od ovoga ne dodaje ništa Otkrivenju, ali može biti korisno. To je važnost poruka. Oni mogu biti korisni da se danas provede Objava koju je Gospodin već dao, jednom zauvijek.
Jeste li susreli međugorske vidioce?
Da. I mogu reći da su to jednostavni ljudi, imaju svoje obitelji, imaju probleme koje ima svaka obitelj.
Oprostite što prekidam: u jednom trenutku netko je prigovorio jer nitko od njih nije postao svećenik ili časna sestra…
Ali svatko ima svoj poziv! Oni su jednostavni ljudi, dobri ljudi. Nemam što reći. Često se viđamo, popijemo kavu zajedno. Oni su ljudi koji rastu u vjeri, svatko na svoj način, i postaju mudri, sve mudriji. S njima sam u kontaktu: nisu postali svećenici ili časne sestre i svaki ima svoje poslanje, svoj obiteljski život.
Što ste naučili u ove tri godine u župi Međugorje?
Da je tu milost. Naučio sam da nas Gospodin svojom milošću uvijek prati. Naučio sam da Gospodin ima plan za naše živote i da nas prati. On nas voli.
Gospa se u Međugorju nazivala ‘Kraljicom mira’. Poruka relevantna kao i uvijek u našem vremenu.
Jedna od prvih navodnih poruka, iz 1981. godine, vrlo je duboka u tom pogledu. Kaže: mir, mir neka mir zavlada. Ali pazi: ne mir među nama, nego prije svega između Boga i nas, a potom i između nas ljudi. Ovo je temeljno. Kad su Židovi izašli iz Egipta, Bog je preko proroka Mojsija rekao: ako želite živjeti slobodni, postoje određena pravila kojih se morate pridržavati, Zapovijedi. Bog je temelj mira. U zapovijedima nam se kaže nekoliko stvari po kojima treba živjeti: poštuj život i ne ubij, obitelj je temeljna, poštuj jedni druge. Ako ovako živimo, živimo u miru. Ako, pak, ne živimo ovako, imamo ratove.
Još jedna značajka koja poruku Međugorja čini posebno aktualnom jest činjenica da se navodno ukazanje dogodilo u zemlji u kojoj koegzistiraju različite religije i koja je u posljednje vrijeme obilježena strašnim nasiljem. Postoje poruke koje se dotiču ove teme. Što možete reći o ovome?
Riječ koju koristimo je dijalog. Dia logotipidijalog između nas, ali logotipi znači: predstavljam vam svoj identitet, predstavljam vam svoj način življenja, mišljenja, vjerovanja, djelovanja. Predstavite mi svoj identitet. U dijalogu se upoznajemo, svatko zadržava svoj identitet. Ako izgubimo svoj identitet, više ne razgovaramo. Onda dolazi tragedija. Postoje različite vjere, različiti načini života. Moramo voditi dijalog. A u Međugorju imamo jasan identitet: Gospodin Isus Krist za nas je jedini Gospodin.
Nove norme koje je prošlog svibnja objavio Dikasterij za nauk vjere izraz su pastoralnog duha pape Franje i pokazuju njegovu veliku pozornost prema vjeri običnih ljudi i pučkoj pobožnosti. Koliko je ovaj aspekt važan?
Moramo postaviti neke vrlo jake vjerske referentne točke. Pučka vjera obogaćena je stavljanjem Majke Božje kao referentne točke, a Gospodina Isusa Krista kao apsolutne referentne točke. Kada dolaze jednostavni ljudi sa svim svojim problemima, susreću Majku Božju koja je patila poput njih. Slika Gospe Žalosne nalazi se u gotovo svakoj župi: Ona koja je kao i vi patila i koja vas prati Gospodinu Isusu koji vam daje snagu da živite dobro. Uz Božju pomoć možete se suočiti s problemima. To je vjera običnih ljudi. To je krunica, euharistija i euharistijsko klanjanje. Prošlog sam ljeta ispred sebe imao 30-40.000 mladih koji su stajali u klanjanju u apsolutnoj tišini. Tamo, u tom preobraženom kruhu, je stvarna, supstancijalna prisutnost Gospodina Isusa Krista. On gleda u mene, ja gledam u Njega, On govori meni, ja govorim Njemu. Koliko mi je ljudi reklo: Čuo sam Gospodina kako mi govori u Euharistiji.
Možemo li iz onoga što ste rekli i iz onoga što je rečeno u bilješci Dikasterija o Međugorju zaključiti pozivom svima da tamo hodočaste?
Dokument vrlo jasno kaže: idite u Međugorje, jer je to mjesto milosti.
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
