Svećenici i vjernici Opatijskog i Kastavskog dekanata, predvođeni svojim dekanima Matijom Rašpicom i Kristijanom Zebom, hodočastili su u subotu 17. veljače u riječku katedralu sv. Vida. Nakon križnog puta misu je predvodio nadbiskup Mate Uzinić, a korizmeno hodočašće završeno je Posvetnom molitvom Čudotvornom križu u katedrali. Bilo je to prvo u nizu korizmenih hodočašća u katedralu na kojima će se svake subote izmjenjivati vjernici iz 7 dekanata Riječke nadbiskupije.
Gledati stvarnost Božjim očima, obratiti se i djelovati, tri su korizmena koraka na koje je nadbiskup Uzinić pozvao vjernike u vremenu pripreme za najveću kršćanski blagdan. U propovijedi se nadahnuo korizmenom porukom pape Franje tumačeći ju u kontekstu zajednice vjernika mjesne Crkve i vremena.
Posebno je pozvao na djelovanje u župnim zajednicama. „Nemojte misliti da se u vašoj župnoj zajednici ništa ne može promijeniti na bolje. Može. Bog želi da se promijeni, želi da sve ide na bolje. Ali Bog od vas, članova župe, traži da sudjelujete, da se uključite, da vam bude stalo do vaše župne zajednice, da ju osjećate kao svoju. Župa nisu zgrade, nije vaša crkva, župa ste vi koji dolazite u crkvu i stanovnici koji žive na području vaše župe. Jednako je tako s našom nadbiskupijom. Možemo li bolje, drugačije? Bog to želi. Želimo li i mi? Neka nam Gospodin pomogne da nas ovaj hodočasnički put u katedralu potakne da još više volimo ovu našu riječku Crkvu i da svatko od nas, na mjestu na kojem se nalazi dade ono najbolje od sebe“, poručio je nadbiskup okupljenima.
Objašnjavajući tri korizmena koraka, krenuo je s nužnošću prepoznavanja stvarnosti u kojoj živimo, svijeta i potreba ljudi oko sebe. „Naš pogled mora biti onako kako Bog gleda. Znakovito je današnje evanđelje o Kristu koji u Leviju, cariniku Mateju ne vidi samo grešnika. On vidi njegov potencijal, vidi njegovo stanje, njegovu izgubljenost. Za razliku od farizeja koji u njemu vide samo carinika i grešnika.“ Nadbiskup je objasnio kako gledati Božjim očima drugoga čovjeka znači da u njemu ne treba tražiti vlastita očekivanja niti ga gledati s predrasudama, nego vidjeti stvarnost kakva jest. „A ta stvarnost smo i mi sami, naše slabosti, ali i naši potencijali. To su i naše župne zajednice, to je na koncu i naša nadbiskupija, naša biskupijska zajednica koja ima svoje prednosti u odnosu na druge, ali ima i svoje nedostatke.“
Nakon takovog gledanja na stvarnost u kojoj prepoznajemo dobre strane i nedostatke, potrebno je obraćenje, rekao je nadbiskup. To znači, gledajući stvarnost iz druge perspektive, početi činiti nešto do sada možda nismo činili. „To znači dozvoliti Isusu da uđe u naš dom. Da on postane netko tko u mom životu dobiva posebno mjesto. Prvo mjesto.“ Upozorio je da je u mnogim vjerničkim obiteljima Isus više nije na prvom mjestu nego je došao na razinu drugih stvari, a često čak i niže od toga. To se odnosi na odgoj djece u vjeri, molitvu, odlazak na nedjeljnu misu, svjedočenje životom u svijetu i vremenu. „U svakoj obitelji i svakoj župnoj zajednici važnije je sjesti i poslušati što nam Isus ima za reći nego svi naši projekti u kojima se često potroši naš život. A onda nam Isus koji nam dolazi na razne načine i kuca na naša vrata, postane tek usputan.“ Istaknuo ja kako je ipak u mnogim obiteljima i župnim zajednicama vidljivo da djeluju nadahnute Kristom, a posebno se to očituje u karitativnim aktivnostima.
Na kraju je nadbiskup pozvao vjernike na djelovanje u vjeri, uključenost u život Crkve i župne zajednice, na što dodatno potiče i papa Franjo i sinodalna slika Crkve koju želi ostvariti. „Nakon obraćenja, nakon što Krista sastavimo u središte našeg života, trebali bismo djelovati. I to ne samo kao pojedinci nego i kao zajednica“, poručio je nadbiskup Uznić.
Prije mise hodočasnici su molili pobožnost križnog puta koju je za ovu priliku napisala Darija Ljevar. Ministranti iz župe Viškovo u pravom su smislu hodočastili u katedralu jer su iz svoje župe udaljene desetak kilometara od središta Rijeke, došli pješice.
Objavljeno: 19. veljače 2024.
