Franciskanski fratar Ibrahim Faltas iz skrbništva Svete zemlje odražava se na patnju djece u Gazi, prisiljen na opetovano raseljavanje i neizvjesnost. Poziva odgajatelje, obitelji i društva da formiraju nove generacije u pravoj kulturi mira, pozivajući sve da “nastave vjerovati, moliti i nadati se miru.”
Fr. Ibrahim Faltas, OFM, skrbništvo Svete zemlje
Beskrajna tragedija djece Gaze može se sažeti u jedno pitanje: “Kamo idemo dalje?” Dijete se s ovim plačom okreće nakon prisiljavanja, još jednom, da ostavi iza sebe toplinu i zaštitu kuće. Nakon što su već tražili nova mjesta i navodna sigurna skloništa, obitelji se iznova i iznova raseljavaju.
Stalna trauma nesigurnosti dodaje se u smrt, bol i nedostatak. Djeca plaćaju najvišu cijenu. Prva godina života trebala bi biti vrijeme kada obitelj, škola i društvo prenose vrijednosti, stabilnost i alate za rast. Ipak, djeca Gaze žive svoje najranije godine usred patnje, teškoća i straha.
Svaki dan doživljavam hitnost pružanja naše djece i mladih instrumenata koji omogućuju istinski mirni suživot. To je zahtjevna predanost, ali i korisna, jer donosi konkretne rezultate: Djeca imaju urođenu sposobnost prepoznati što je dobro, dočekati razlike, a ne prosuditi ih.
Ali na pitanje “Kamo idemo dalje?” Roditelji u Gazi nemaju vjerodostojan odgovor. Oni sami nemaju odgovora na ono što im povećava život. Ne mogu uvjeriti svoju djecu da idu na prekrasno mjesto, jer je uništenje oko njih ožilo njihovu zemlju. Ne mogu obećati da će konačno pronaći sigurnost i početi se oporaviti izgubljeni spokoj, ostavljajući iza sebe mržnju i osvetu, jer se prema njima tretiraju kao ljudi koji se premještaju prema najnovijem valu nasilja.
Novim generacijama Svete zemlje trebat će veliku brigu i pažnju da se formiraju i educiraju kao žene i muškarci mira. Ovo je bitna i složena odgovornost odgajatelja, obitelji, građanskih društava i vlada koje vjeruju u mir i istinski ga žele.
U tim bolnim danima, kada je nasilje odgovoreno s još većim nasiljem, nije lako vjerovati i nadati se da će se spirala koja uvlači životnu ljepotu u dubinu zla može se zaustaviti. Ipak bih želio odgovoriti na to pitanje – “Kamo idemo dalje?” – S moći nade.
Želio bih reći tom djetetu i svu djecu koja pate zbog neodgovornosti odraslih, da je noćna mora gotova. Da odlaze kući, svojim najmilijima, ponovno otkrivaju prijatelje i učitelje, igre, knjige, olovke i bilježnice. Također bih želio reći odraslima: Noćna mora je završila. Nastavimo vjerovati, moliti se i nadati se miru.
Palestinska djeca usred ruševine bombardiranog tornja u gradu Gaza (AFP ili davatelji licenci)
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u tijeku tako što ćete se pretplatiti na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
