Dok crkva obilježava drugu nedjelju u korizmi, opata Marion Nguyen nudi svoja razmišljanja o liturgijskim čitanjima dana, razmišljajući o temi: “Poziv za traženje i slušanje.”
Fr. Marion Nguyen, OSB*
Kad zamislimo nešto lijepo, ponekad se osjećamo kao da smo ga već okusili. Baš kao što je Isus čeznuo da donese kraljevstvo (usp. Lk 12,49), i mi se možda osjećamo nemirno u potrazi za dubljom zajednicom s Bogom kroz naše korizne discipline.
Ipak, istinski duhovni rast treba vremena. Uostalom, ono što se lako događa često se uzima zdravo za gotovo – otuda i izreka, “Lako dođite, lako idite.”
Ako ne možemo očekivati da ćemo postići svoj konačni cilj na samom početku našeg korizmenog putovanja, čemu se možemo nadati? Prolaz evanđelja za ovaj prvi tjedan korizme sugerira da Bog poziva, daje pogled i nudi savjet.
I Augustin i Gregory smatrali su preobrazbom kao duboku i intimnu otkrivenju, što je značilo jačanje vjere učenika (usp. Augustin, Propovijed 78; Gregory, Homilija 32). Ovaj je dar započeo pozivnicom: “Isus je uzeo Petra, Ivana i Jamesa i otišao planinom da se moli.” Učenici su se stavili na raspolaganje za vođenje Isusa.
Crkveni očevi tumače Petra kao predstavljanje vjere, Jamesa kao nade, a Ivana kao ljubav. To ima smisla jer su to teološke vrline – odboji od Boga koje nas vode natrag k njemu.
Planina, tradicionalno shvaćena kao sveto mjesto sastanka, podsjeća nas da susret s Bogom zahtijeva spremnost da se uzdigne iznad uobičajenog.
Sama činjenica da meditiramo u ovom odlomku pokazuje da smo primili Božji poziv i na to reagiramo. Započeli smo putovanje.
Kao što se Isus molio, “Lice mu se promijenilo u izgledu, a odjeća mu je postala zasljepljujuća bijela.” U Matthewovom računu, lice mu je zasjalo “Kao sunce” (Mt 17: 2). Ali tko može pogledati sunce i ne biti zaslijepljen?
Svjetlost i slava Božja su izvan ljudske sposobnosti da se apsorbiraju – odakle je Bog izjavio, “Nitko neće vidjeti moje lice i živjeti” (Izl 33:20). Pa ipak, u Isusu su učenici ugledali Božju slavu i živjeli.
Sveto pismo nas uvjerava, “Pretražite, i naći ćete” (usp. Mt 7: 7), jer je Bog istinit svojoj riječi: “Tražit ćete me i pronaći me kad me tražite svim srcem” (Jer 29:13). Ali za sada možemo dobiti samo pogled, jer još nismo spremni podnijeti punu silu božanske slave (usp. Iv 16,12).
Poput učenika koji su se popeli na planinu, jesmo li potrudili tražiti Boga svim srcem? Kad nam je dao trenutak duhovne jasnoće, kako smo odgovorili?
Ova čudesna vizija nije trajala, unatoč tome što je Peterova molila da ostane. Kad je pogled nestao, učenici su shvatili da su gledali na lice Božje i, u svojoj ljudskoj slabosti, postali su uplašeni.
Ali Bog nije želio njihovo uništenje. Umjesto toga, uvjeravao ih je ovim riječima – riječi koje nemaju veće savjete: “Ovo je moj izabrani sin; Slušaj ga. “
Mudrost je uvijek potvrdila moć slušanja Boga: “Sine moj, budite pažljivi prema mojim riječima; naklonite svoje uho mojim izrekama. Neka vam ne pobjegnu iz vida; držite ih u svom srcu. Jer oni su život onima koji ih pronađu i izlječe na sve svoje tijelo.” (PRV 4: 20-22; usp. RB prol. 1; DT 30: 19-20; IS 55: 3)
Ova mudrost više nije samo riječi na stranici; U Isusu je uzeo meso. I još uvijek govori – nalazeći nas, otkrivajući poglede svoje slave i vodeći nas kroz njegovu riječ.
Pitanje je: slušamo li?
* Opat opatije St. Martin, Lacey, Washington
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u tijeku tako što ćete se pretplatiti na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
