Trećega dana 65. teološko-pastoralnog tjedna o temi „Kršćanska nada u vremenu beznađa“ u četvrtak, 23. siječnja u Nadbiskupijskome pastoralnom institutu u Zagrebu predavanja su održali prof. dr. sc. Marko Medved, doc. dr. sc. Sanda Smoljo Dobrovoljski i dr. sc. Marija Jurišić, izvještava IKA.
Crkveni povjesničar prof. dr. sc. Marko Medved održao je predavanje „Nada kršćanina i nada Crkve kroz povijesne mijene“.
Referirajući se osobito na teologe Jürgena Moltmanna i Severina Dianicha, predavač promatra nadu u vezi s različitim shvaćanjem Crkve kao misijske zajednice kroz povijest. Tijekom dugih stoljeća model ostvarenoga poslanja Crkve vezivao se za iskustvo societas christiana. Tek je modernitet u prvi plan vratio primat osobe, što je ustvari bio i evanđeoski i Pavlov primat. To valja znati danas kada mnogi misle da se nada pobuđuje evangelizacijom i kristijanizacijom struktura društvenoga poretka pojedinih naroda, namjesto ponudom vjere slobodnomu izboru osobe. Kako ističe Moltmann, kršćanski navještaj u sadašnjosti mora pružiti odgovor glede nade u budućnost Raspetoga (1 Pt 3, 15) tako što taj navještaj, koji je univerzalno upućen svima, prenosi opravdanje i nadu u uskrsnuće. Napast da se umjesto horizonta novovjekovne povijesti s nostalgijom gleda na prošle društvene poretke i dugotrajne tradicije valja otkloniti. Naime, Crkva i kršćani današnjemu vremenu moraju donijeti nadu eshatološkoga horizonta uskrsnuća te time i novovjekovnoj povijesti otkriti njezinu istinsku povijesnost, navodi u radu predavač dr. Medved.
Docentica na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Sarajevu dr. sc. Sanda Smoljo Dobrovoljski govorila je o važnosti nade u vremenima rastućeg očaja i depresije.
Predavačica upućuje u radu da je turbulentno vrijeme u kojem živimo opterećeno rastućim pojavama prirodnih, socijalnih, političkih i drugih kataklizama koje ostavlja ozbiljne posljedice na intrapsihičku strukturu čovjeka i njegove interpersonalne odnose. Stanje mentalnoga i duhovnoga zdravlja u svijetu je zabrinjavajuće, statistike su neumoljive, sve je više onih koje se može nazvati novi siromašni – ljudi bez nade i bez smisla života. U ovoj studiji analizira nadu kao psihološki konstrukt, utemeljen na kršćanskoj antropologiji, te istražuje obnoviteljsku snagu nade i njezine benefite za mentalno i duhovno blagostanje čovjeka.
Kako bi se razumjelo psihologiju nade, treba razlikovati što nada uistinu jest, a što nije, te koji su sastavni koncepti nade. U ovoj studiji bavi se istraživanjem odnosa između razmišljanja koje se temelji na nadi i depresivnoga stanja. Nada kao pozitivni psihološki konstrukt koji uključuje postavljanje ciljeva, djelovanje i kognitivno restrukturiranje povezuje se s pozitivnim psihološkim, fizičkim i psihosocijalnim ishodima. Depresija je u obrnutoj korelaciji s nadom jer ju karakterizira niz simptoma, od osjećaja tuge, negativne slike o sebi i slabe koncentracije do gubitka volje. Mnoge recentne studije upućuju na važnost nade u smirivanju i ublažavanju simptoma psihičkih poremećaja i psiholoških teškoća, u obnavljanju nutarnjih snaga i proširivanju kapaciteta, jačanju otpornosti i u suočavanju s teškoćama.
Dr. sc. Marija Jurišić s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izlagala je o temi „Vjeronauk: prostor ‘generiranja nade’ kod adolescenata?“.
Dr. Jurišić u radu navodi da se sve veći broj djece i mladih suočava s psihičkim poremećajima i poremećajima ponašanja, koji se manifestiraju različitim nepoželjnim obrascima. Samoubojstva, depresije i anksioznih poremećaja u djece i mladih upućuju na poziv za intervenciju stručnjaka u području odgoja i obrazovanja. Marketinške kampanje djeci i mladima predlažu rješenja koja ih upućuju na sebe same, fokus se stavlja na pojedinca koji je sam sebi dostatan i čija se sreća i životno zadovoljstvo sastoji u ispunjavanju vlastitih potreba i brige za sebe (eng. selfcare). Odgojno-obrazovni sustav u svojim krajnjim ciljevima usmjeren je na budućnost i u svojoj prirodi ispunjen nadom; nadom da će odgojno-obrazovni sadržaj pronaći svoje mjesto u učeniku te da će rezultirati rastom i razvojem pojedinca.
Dr. Jurišić ističe da je nada važna odrednica pozitivnoga razvoja djece i mladih. Inozemna i hrvatska istraživanja upućuju na postojanje pozitivne korelacije između nade i religioznosti. Postojanje nade u životu pojedinca korelira sa životnim zadovoljstvom, dobrobiti i sposobnosti prilagodbe pojedinca. Religioznost također utječe na veću prisutnost postojanja smisla i traganja za smislom u adolescenata.
Dr. Jurišić tumači da, premda vjeronauk nema kao svoj prvotni cilj razvoj religioznosti, niti ju nužno pretpostavlja kod učenika, kao ni njegovu religioznu pripadnost, ipak imajući u vidu navedene korelacije, uviđa se mogućnost pozitivnoga utjecaja vjeronauka u javnoj školi na razvoj nade u adolescenata.
Detaljnije o 65. teološko-pastoralnom tjednu dostupno je u programskoj knjižici:
