Primarni način na koji je CS Lewis privukao moju pozornost kao pisca bila je njegova sposobnost da napravi analogiju. To je bilo privlačno i prije nego što sam postao učitelj i shvatio važnost analogije u učionici. To mi je bilo privlačno čak i prije nego što sam počeo intenzivno čitati djela sv. Tome Akvinskog (naime, Summa Theologiaedo sada nazivan ST) i njegovim uvidima u vezi s analognim jezikom i našim znanjem o Bogu.
Blaženi teret apologeta, učitelja i evanđelista je kreativno pronalaženje novih izraza kojima će predstaviti vječno drevnu vjeru. Kada je riječ o Čistilištu i kršćanskom razumijevanju zagrobnog života, predstavljam jedinstvenu, privlačnu i – vjerujem – uvjerljivo točnu analogiju.
Prvo moramo priznati, kao što to čini Crkva, da je Bog sveprisutan. To je poznato prirodnim razumom, ali se također u velikoj mjeri podrazumijeva u otkrivenju (vidi Psalam 139 i Kološanima 1:17). Ova sveprisutnost može se razumjeti prema Akvinčevom trećem putu, koji pokazuje da je Bog jedino nužno biće u kojem opstaju sva kontingentna bića (ST I. Q 2. A 3). To je zato što je Bog sam bitak, što je Akvinac nazvao ipsum essei postojanje svake druge kontingentne stvari sudjeluje unutar ove osnove postojanja (ST I. Q 4. A 2).
Akvinski također opisuje ovu sveprisutnost kao “u svim stvarima svojom snagom, budući da su sve stvari podložne Njegovoj moći… On je u svim stvarima po svojoj biti, budući da je prisutan svima kao uzrok njihova postojanja” u ST I , Q 8, A 3. Budući da je Bog krajnje jednostavan, kao što Akvinski pokazuje u ST I, Q 3, Božja moć koja je negdje prisutna jest prisutnost Boga.
Ako je Bog sveprisutan i sve što postoji mora postojati “unutar” temelja postojanja, onda bi to također uključivalo pakao. To je isprva teško prihvatiti budući da postoji teološki jezik koji opisuje pakao kao odsutnost Boga, ponajprije Katekizam Katoličke Crkveparagrafi 1033. i 1035.
Priznajem težinu ovog izvora, ali kao i velik dio jezika koji okružuje zagrobni život, često je više poetičan nego analitičan. Postoje mnoge razlike koje treba napraviti kada se radi o tome kako se Božja “prisutnost” može pomiriti s obzirom na temeljnu, nužnu stvarnost Božje sveprisutnosti. Međutim, to nije opseg ovog članka. Ono što želim predstaviti je maštovita prezentacija načina na koji se te stvarnosti mogu razumjeti.
Drugo važno razmatranje je ono što Biblija kaže o Božjoj prisutnosti, što je dosljedno u Starom i Novom zavjetu. Ponovljeni zakon 4:24 i kasnije Hebrejima 12:29 opisuju Boga kao “vatru koja proždire”. Ovo je također ilustrirano u poznatoj sceni gorućeg grma s Mojsijem u Izlasku 3:14. Bog se predstavlja kao vatra prilikom posvećenja Hrama u 2. Ljetopisa 7:1-2, kao i na Pedesetnicu u Djelima apostolskim 2:3.
Kad ljudi pomisle na vatru i zagrobni život, pomisle na pakao. Katolici možda uključuju Čistilište, ali mnogima bi se učinilo čudnim reći da se vatra treba staviti na nebo. Ali nije li nebo neublažena Božja prisutnost, vatra koja proždire? Ovo iznosim kako bih naglasio da se Božja prisutnost, kao vatra koja proždire, može shvatiti tako da uključuje sva tri “faza” zagrobnog života.
Što me dovodi do moje analogije. Možda je za neke od nas prošlo dosta vremena otkako smo bili na zabavi u srednjoj školi ili na fakultetu. Ako ništa drugo, možete zamisliti scenarij koji se odigrao iu srednjoškolskom filmu ranih 2000-ih. Uđete u kuću i kladim se da svi tamo spadaju u tri različite kategorije.
Prvo, tu su oni koji uživaju u svemu što zabava nudi. Ulaze spremni za zabavu. To je zbog njihovog raspoloženja kao ekstroverta i jer znaju svakoga tamo i kako se tulumari. Drugo, ima onih koji žele biti tamo, poznaju ljude, pozvali su ih domaćini, ali se trebaju malo zagrijati za zabavu. Oni se motaju dok ih netko ne pozove u krug ili na plesni podij, možda nakon što im neko piće pomogne da se opuste. Konačno, na tulumu ima i onih za koje se pitate zašto su se uopće pojavili. Dure se u kutu, gledaju prljavo druge pratitelje i općenito ruše atmosferu. Njihova prisutnost na zabavi zapravo donosi uspjeh ih jadniji.
Koliko se različitih zabava održava? Jedan. Ali koliko je različitih zabava doživljeno? Tri. Stranka je podjednaka predstaviti svima prisutnima, ali se ta prisutnost doživljava prema odnosu sudionika prema samoj zabavi.
Kao što ste vjerojatno zaključili, grupa spremna za zabavu su sveci. Cijeli su svoj život učinili pripravom za punu Božju prisutnost. Budući da je Bog žrtvena ljubav, njihova je priprema uključivala herojsku žrtvu učinjenu iz ljubavi. Druga skupina, oni koji se zagrijavaju za prisutnost, doživljavaju pročišćenje kako bi potpunije ušli u zabavu. Treći, oni čije je prisustvo u istoj stranci bolno, ogorčeni su samoj stranci.
Da pojasnimo, “stranka” je “Božja prisutnost”, koja se ne mijenja jer je Bog nepromjenjiv (ST I, Q 9, A 1). Ono što se mijenja je nečije iskustvo Božje prisutnosti. Božja je prisutnost na zemlji, po Božjoj volji, ublažena, pa se drugačije doživljava nego što će biti u zagrobnom životu, ali to Boga ne čini manje sveprisutnim. Slično tome, Bog je sveprisutan u zagrobnom životu, ali to prisutnost različito se doživljava ovisno o odnosu prema Bogu. Tri različita sudionika zabave predstavljaju tri različita stanja odnosa, što uzrokuje različita iskustva.
Ovo nije otrcana usporedba radosti neba ili pročišćenja ljubavi. Ovo je pomirenje istine o Bogu, Njegovoj sveprisutnosti, s naizgled kontradiktornom istinom o zagrobnom životu koja, nadamo se, može pomoći kršćanskom pogledu na zagrobni život da izgleda razumnije. Svi ćemo umrijeti. Svi ćemo doživjeti Božju prisutnost. Mi samo biramo kako ćemo u to ući.
Slika iz Wikimedia Commons
.jpg){kind=link}