Svečano misno slavlje na svetkovinu Božića u ponedjeljak 25. prosinca u katedrali svetog Jakova predvodio je šibenski biskup Tomislav Rogić. Koncelebrirao je umirovljeni biskup Ante Ivas, i generani vikar mons. Marinko Mlakić i katedralni župnik don Krešimir Mateša. Misno slavlje pjevanjem božićnih napjeva animirao je Mješoviti zbor katedrale svetog Jakova pod ravnanjem prof. Jelene Mikulandre, te uz orguljašku pratnju Nikole Lovrića Caparina. Nakon misnog slavlja u dvorani biskupske palače biskup Tomislav Rogić primao je vjernike koji su mu osobno čestitali božićne blagdane.
U homilji biskup Rogić kazao je kako događaj Isusova rođenja ne odaje sliku savršenog plana, barem gledano ljudskim očima. Marija trudna, a još se nije udala za Josipa. Kad je Josip to prihvatio i moglo je sve biti jednostavno, oni idu na popis stanovništva u Josipov rodni grad. Trudna žena mora na put od Nazareta do Betlehema. I to su Josip i Marija prebrodili, a onda ih nitko ne prima. Nemaju gdje ni prenoćiti, a Marija treba roditi. Na koncu Spasitelj se rađa u pastirskoj špilji, a uz njega stoje magarac i vol. Jasle mu bivaju prvom kolijevkom. Ni to nije sve. Ubrzo će Josip i Marija morati s Isusom bježati da ga kralj Herod ne ubije.
Da li je Bog sve dobro isplanirao, da li je pogriješio vrijeme? Zar je loše isplanirao da su tolike prepreke bile na samom početku spasiteljske misije Božjega Sina? Da li je moralo biti toliko prepreka, nerazumijevanja, poteškoća, nevolja? Bog je postao čovjekom. Događaj njegova rođenja i sve što se oko toga zbivalo otkrivaju nam koliko se Bog ponizio, koliko nam je u svemu htio biti sličan, koliko nam je htio biti blizak. Lišio je sebe svoga savršenstva i dijelio s nama nevolje ljudskog postojanja od samog početka. Josip i Marija s Isusom nisu klonuli. Nisu se razočarali. Nisu odustali zato što im je Bog tolike prepreke postavio. Oni nas uče vjerovati. Pokazuju nam što znači prepustiti putove svoje Gospodinu. Vjeru pokazuju kao najjaču životnu snagu. Vjerom u Boga možemo pobijediti svijet, kazao je biskup u homiliji.
Bog nije pogriješio vrijeme. Sve se dogodilo u punini vremena da povjerujemo u njega i njegovu ljubav. Htio nam je pokazati put, zar je mogao birati samo lagan put. Htio nam je pokazati istinu, zar je onda mogao izbjeći žrtvu. Hoće nas uvesti u Božanski život, zato je ušao u naš život koji poznaje promašaje, poteškoće i nevolje, da nas iz njih izbavi. Zato ga zovemo Spasiteljem!
Naglasio je kako je čudesna ta Radosna vijest, ta događaj u punini vremena. Nikad ga do kraja nećemo obuhvatiti jer je bezgraničan kao što je to Božja ljubav bezgranična. Valjalo bi neprestano pronalaziti načina da nas ta radosna vijest hrani, jača, krijepi, diže, jednom riječju: spašava! Božić – dan kad odjekuje ta Radosna vijest, prilika je osvrnuti se na naše živote, na tolike konkretnosti koje još nije zahvatila Radosna vijest. Naš javni život, javna riječ i mediji, bračna ljubav, obitelj i odgoj generacija koje stasaju, pravda i pravo u poslovnom svijetu, dobrosusjedski odnosi, pravo na život nerođenih, bratska ljubav, briga za stare i napuštene… Koliko bi još područja ljudskog života mogli nabrojiti. Svi ti vidovi našeg postojanja, žeđaju za Radosnom vijesti! Neka nas prožme ta Radosna vijest da doista budemo Božji narod koji revno čini dobra djela, poručio je šibenski biskup.
