Kako bi obilježio svoj 88. rođendan, papa Franjo objavio je nekoliko odlomaka iz svoje autobiografije “Nada”, koja će se naći na policama u siječnju, a govori o svom djetinjstvu u Buenos Airesu i logističkim poteškoćama njegova posjeta Iraku 2021. godine.
Od Isabelle Piro
“Koncentrat ljudskosti” doživljen u sirotinjskim četvrtima Buenos Airesa i “strijela u srce” doživljen u Iraku 2021. središnje su teme autobiografije pape Franje “Nada”, koju je napisao s Carlom Mussom.
U izdanju Mondadorija, talijanskog izdavača, knjiga će biti objavljena 14. siječnja u više od 100 zemalja.
17. prosinca – na Papin 88. rođendan – dvije talijanske novine “La Repubblica” i “Il Corriere della Sera” objavile su nekoliko izvadaka.
Djetinjstvo u četvrti Flores
“Kad mi netko kaže da sam villero Papa, molim se da budem toga dostojan”, kaže papa Franjo dok se prisjeća “složenog, multietničkog, multireligijskog i multikulturalnog mikrokozmosa” četvrti Flores u Buenos Airesu, gdje je proveo svoje djetinjstvo.
“Razlike su bile normalne i poštivali smo jedni druge”, kaže, ukazujući na svoje odnose s prijateljima katolicima, Židovima i muslimanima.
“Suvremene Magdalene”
Papa Franjo priča o svojim iskustvima iz djetinjstva kada je viđao prostitutke na ulicama Buenos Airesa, nazivajući to slikom “najmračnije i najteže strane postojanja”.
Kao biskup slavio je misu za neke od tih žena koje su promijenile svoj život.
Prisjeća se kako mu je jedna žena, po imenu Porota, rekla: “Radila sam kao prostitutka posvuda – čak iu Sjedinjenim Državama. Zaradila sam novac, a onda sam se zaljubila u starijeg muškarca koji mi je bio ljubavnik. Kad je umro, promijenila sam život. Sada imam mirovinu, a idem kupati starce u staračke domove koje nema tko čuvati. Ne idem puno na misu, i sve sam radio sa svojim tijelom, ali sada se želim brinuti za tijela koja nikog drugog ne zanimaju.”
Papa Franjo je naziva “suvremenom Magdalenom”. Porota ga je posljednji put pozvao, iz bolnice, neposredno prije smrti, da primi bolesničko pomazanje i pričest.
“Umrla je dobro — poput ‘carinika i bludnica’ koji ‘nas prethode u kraljevstvu Božjem’ (Mt 21,31). Jako sam je volio. Čak ni sada ne zaboravljam moliti za nju na dan njezine smrti”, piše.
Prijateljstvo s “Ocem Pepeom”
Papa se prisjeća zatvorenika koji su izrađivali četke za odjeću i prepričava svoje prijateljstvo s ocem Joséom de Paolom, poznatim kao “Otac Pepe”, pastorom u Virgen de Caacupé u vili 21. Papa, tada Jorge Mario Bergoglio, podupirao je oca Pepea kroz zvanje kriza.
Govoreći o onim graničnim područjima gdje je „država bila odsutna četrdeset godina“, a ovisnost o drogama je „pošast koja umnožava očaj“, Papa potvrđuje da „u tim periferijama, koje Crkva mora sve više činiti svojim središtem, skupina laika a svećenici poput oca Pepea žive i svjedoče evanđelje svaki dan, među onima koje je ekonomija ubijanja odbacila.”
Religija nije opijum za narod; vjera je susret
Iz te surove stvarnosti izranja istina da vjera, kako neki tvrde, “nije opijum za narod, utješna priča za otuđivanje pojedinaca”, inzistira Papa.
Naprotiv, kaže: “Zahvaljujući vjeri i tom pastoralnom i građanskom angažmanu” vile su “napredovale na nezamislive načine, unatoč golemim poteškoćama”. Kao i vjera, “svaka je služba susret, a osobito možemo mnogo naučiti od siromaha”.
Putovanje u Irak i “strijela u srce” Mosula
Od drame urbanih predgrađa do razaranja Iraka, pogled pape Franje ostaje prikovan za ranjeno čovječanstvo.
Osvrćući se na svoje povijesno apostolsko putovanje u Irak, od 5. do 8. ožujka 2021., papa Franjo opisuje “strijelu u srce” koju predstavlja Mosul.
“Jedan od najstarijih gradova na svijetu,” kaže on, “prepun povijesti i tradicije, u kojem su različite civilizacije dolazile i odlazile i bio je simbol mirnog suživota različitih kultura u jednoj zemlji — Arapa, Kurda, Armenaca, Turaka, kršćana , Sirijaca—u mojim očima izgledala kao polje ruševina nakon tri godine okupacije od strane Islamske države, koja ju je izabrala za svoje uporište.”
Gledano iz helikoptera, kaže da je teritorij izgledao poput “rendgenske snimke mržnje, jednog od najučinkovitijih osjećaja našeg vremena”.
Otrovani plodovi rata
Papa podsjeća na težak kontekst posjeta, pogoršan pandemijom COVID-19 i sigurnosnim problemima.
“Gotovo svi su me savjetovali da ne idem… ali osjećao sam da moram”, piše, govoreći o zemlji Abrahama, “zajedničkog pretka Židova, kršćana i muslimana.”
Spominje upozorenje britanske obavještajne službe o dva pokušaja ubojstva koja su bila planirana tijekom njegova posjeta Mosulu: jedan je izvršila žena zavezana eksplozivom, a drugi je uključivao kamion.
Oba napadača je presrela i ubila iračka policija. “Ovo me duboko pogodilo”, naglašava papa Franjo. “To je također bio otrovni plod rata.”
Poziv da se da prednost razumu nad sukobom
Međutim, u svoj toj mržnji, Papa je pronašao svjetlo nade u svom susretu 6. ožujka s velikim ajatolahom Ali al-Sistanijem u Najafu, susretu koji je “Sveta Stolica pripremala desetljećima”.
Održana u duhu bratstva u al-Sistanijevoj kući, bila je to “gesta rječita na Istoku, čak i više od izjava ili dokumenata, budući da označava prijateljstvo i pripadnost istoj obitelji”, objašnjava Papa. “To je učinilo moju dušu i učinilo me počašćenim.”
Podsjeća na ajatolahov zajednički apel velikim silama “da napuste jezik rata, dajući prednost razumu i mudrosti”. Papa izražava zahvalnost za rečenicu s njihovog susreta: “Ljudi su ili braća u vjeri ili jednaki u stvaranju.”
Uz “Nadu”, život pape Franje također će biti ispričan u filmu temeljenom na Life: My Story in History, autobiografiji koju je napisao s Fabiom Marchese Ragona i koju je u ožujku objavio HarperCollins.
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
