Priče o Isusovom othranitelju ima mnogo, a možemo ih pročitati u starim tekstovima, poput Jakovljevog protoevanđelja, Pseudo-Matejevog evanđelja, Evanđelja o rođenju Djevice Marije, “Priče o Josipu tesaru” i “Marijin život i Josipova smrt”. Kasniji izvori, poput “Zlatne legende” koja datira iz sredine 13. stoljeća, također govore o svetom Josipu. Bliže našem vremenu, njemačka mističarka iz 19. stoljeća blažena Anne Catherine Emmerich (koju je sv. Ivan Pavao II. proglasio blaženom 2004.) doživjela je niz ekstatičnih vizija, od kojih je u nekima vidjela svetog Josipa u mladosti.
Sveti Matej potvrđuje da je Josip bio “pravedan čovjek” (1,19, RSV), i možemo pretpostaviti da je Josipu bilo stalo – i to duboko – do Isusa i njegove majke. Osim toga, ne znamo gotovo ništa, osim njegovog zanimanja kao stolara.
Evanđelja spominju Isusovu “braću i sestre”, a sveti Pavao spominje “Jakova, brata Gospodinova” (Gal 1,19, RSV), što je znanstvenike navelo na pretpostavku da je Josip bio udovac, s brojnom djecom koju je imao sa svojom prvom ženom, kad su se on i Marija vjenčali. Neke legende kažu da je Josip imao 90 godina kada se oženio i 111 godina kada je umro!
