Sveti Dominik Savio je od najranije dobi bio izdvojen od prosječne djece. U dobi od 7 godina njegova iskrena želja da primi svoju prvu svetu pričest naišla je na odobravanje župnika. Čeznuo je za sakramentom kao načinom potpunog sjedinjenja s Gospodinom. Nastavio bi objašnjavati: “To je bio najsretniji i najdivniji dan u mom životu.”
Doznajemo od Dominikova učitelja koji je postao životopisac – sv. Ivana Bosca – da je Dominik zapisao duhovni plan života na taj poseban dan. Jednostavan je i iskren u svojoj namjeri. Od ove nježne dobi možemo vidjeti dubinu njegova odnosa s Bogom. U planu, Dominik se zavjetovao na čestu pričest i ispovijed, da će posebno svetkovati nedjelje i blagdane, da će biti prijatelj s Isusom i Marijom i da će izabrati “smrt radije nego grijeh”.
Dok je bio dječak, Dominic je usmjeravao iskrenu želju da dosegne nebo. To je upućivalo na sve njegove odluke. To bi od njega često zahtijevalo da kaže “ne” aktivnostima i situacijama koje bi ga dovele u blisku priliku grijeha. No, to nije imalo svoju cijenu jer su ga vršnjaci često ismijavali i smijali mu se.
Providnost je bila ta koja je Dominika spojila sa svetim Ivanom Boscom, koji mu je postao i duhovni savjetnik. Dominic je bio pažljiv i angažiran učenik u Boscovoj školi za dječake u Torinu, a Bosco je odmah mogao vidjeti da je Dominic drugačiji od ostalih dječaka. Nakon što je sveti Ivan Bosco održao govor o svetosti, Dominik je odlučio poduzeti aktivne korake kako bi postao svetac. Povučen i miran nekoliko dana jer nije bio siguran kako to učiniti, sveti Ivan Bosco je primijetio. Bosco je rekao Dominiku da je najbolji plan da nastavi biti vedar i rasti u svom duhovnom planu i molitvenom životu. Također ga je izazvao da ne zanemari druženje s prijateljima uz sport i igru. Dominik je također nekoliko puta pokušao s različitim pokorama.
Dominikova svetost imala je pozitivan utjecaj na sve oko njega. Jednog dana u školi su se dva prijatelja počela svađati, gađajući se kamenjem. Manji od njih, nije ih mogao razbiti. Odlučili su svoj problem riješiti drugi dan svađom. U to se vrijeme pojavio Dominic i stao između njih, držeći raspelo. Borci su odustali, posramljeni, a Dominik ih je uvjerio da odu na ispovijed. Ova mu je epizoda priskrbila pokroviteljstvo maloljetnih delinkvenata.
Bosco je često vodio dječake u meditacije kako bi se pripremili za svetu smrt. Jednog dana, Dominic je rekao Boscu da je siguran da će biti među prvima u skupini koji će umrijeti. Dominic se ubrzo našao kako se priprema za smrt. Iako je svoje posljednje dane želio provesti s Boscom u školi, najbolje mu je bilo da se vrati kući. Još više je oslabio, a kašalj mu se pogoršao. Znao je da je kraj blizu.
Dominik zamolio za ispovijed i pričest te bolesničko pomazanje. U svijesti i izvan svijesti, rekao je nekoliko riječi svom ocu, završavajući s: “Oh, kakve divne stvari vidim…” Dok je njegov otac isprva mislio da je zaspao, on je nestao. Bilo je to 9. ožujka 1857. Dominik je proglašen svetim 97 godina kasnije, a njegovo je svjedočanstvo relevantno za sve.
Papa sveti Ivan Pavao II rekao je da nas Dominik uči da „budemo misionari dobrog primjera, dobrih riječi, dobrih djela kod kuće, sa susjedima i kolegama na poslu. U svakoj životnoj dobi možemo i moramo svjedočiti Krista!“
Blagdan mu je 6. svibnja.
Michael R. Heinlein je urednik časopisa Simply Catholic.
