Direktor našeg uredništva, Andrea Tornielli, osvrće se na opasku pape Franje da nam suosjećanje “pomaže bolje vidjeti stvari”.
Autor Andrea Tornielli
Što pokreće svijet? Neki bi mogli reći ekonomiju, drugi klasnu borbu, treći još uvijek znatiželju ili želju za upuštanjem u nove pothvate i eksperimente. Neki bi mogli reći ljubav. Prije više od trideset godina, jedna starija žena u Argentini rekla je tadašnjem biskupu Bergogliu da je božansko milosrđe temeljni kamen koji podupire svijet (“da Gospodin ne oprašta sve, svijet ne bi postojao”). Danas je papa Franjo ukazao na ono za što je vjerovao da je “motor” koji pokreće svijet. Govoreći iz katedrale u Jakarti, Papa je objasnio da je “milosrđe izraženo kroz suosjećanje” ono što pokreće svijet. Rekao je da se suosjećanje ne odnosi na nuđenje pomoći ili milostinje potrebitima “dok ih gledate s visoka”, već umjesto toga znači saginjanje kako biste se istinski povezali s onima na zemlji, podigli ih i dali im nadu. To također znači prihvatiti snove i želje za pravdom i otkupljenjem potrebitih, postati promicateljima i suradnicima u njihovoj stvari.
Neki se ljudi boje suosjećanja, primijetio je rimski biskup, “jer ga vide kao slabost”. Umjesto toga, hvale lukavstvo kao vrlinu, lukavstvo onih koji slijede svoje interese, a drže se podalje od svih, odbijajući da ih bilo što i bilo tko “dirne”, vjerujući da će tako slobodnije ostvariti svoje ciljeve . Ali to je, objasnio je Papa, “lažan način gledanja na stvarnost”. Jer “ono što pokreće svijet naprijed nisu kalkulacije vlastitog interesa—koje općenito završavaju uništavanjem stvaranja i dijeljenjem zajednica—već milosrđe koje se daje.” “Suosjećanje ne zamagljuje stvarnu viziju života; naprotiv, ono nam pomaže da stvari vidimo jasnije, u svjetlu ljubavi.”
Suosjećanje je ono što Isus pokazuje na svakoj stranici Evanđelja: On ne ostaje ravnodušan na stvarnost, nego je duboko dirnut, dopuštajući da ga ranjavaju priče i potrebe onih s kojima se susreće. Ravnodušnost, s druge strane, koja s vremenom preraste u cinizam, navodi nas da vjerujemo da smo slobodniji. Ali u stvarnosti, to nas postupno čini manje ljudima.
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
