Biskup Mark J. Seitz iz El Pasa, Teksas, nedavno je razgovarao s OSV News nakon svog povratka s 10. susreta biskupa i agenata za pastoral migracija Sjeverne Amerike, Srednje Amerike i Kariba, koji je održan od 19. do 23. kolovoza u Panami.
Susret – koji je bio usmjeren na temu “Hod s migrantom i izbjeglicom” – uključivao je misu s kardinalom Michaelom Czernyjem, prefektom vatikanskog Dikasterija za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja, te pastoralni posjet Darien Gapu. Udaljena regija, smještena na granici između Kolumbije i Paname, postala je glavna i smrtonosna migracijska ruta, dok tisuće ljudi plove njezinim neravnim, gustim terenom dok se istovremeno bore s kriminalom i bolestima.
Ovaj intervju je uređen radi jasnoće i duljine.
OSV News: Kakvo je bilo vaše cjelokupno iskustvo na migracijskom sastanku?
Seitz: Sigurno sam se susreo s nekima od tih biskupa u prošlosti, a imali smo susret prošle godine u El Salvadoru. Ovoga puta bila je to veća skupina, s otprilike 22 biskupa.
Prilika da se sretnemo i razmislimo o ovim temama, te razgovaramo o tome kakvo bismo pastoralno pismo mogli napisati, bila je vrlo vrijedna — iako smo na kraju ostali bez (dovršenog) pastoralnog pisma, jer shvaćamo da će taj projekt uzeti puno više posla.
Svakako najdirljiviji dio tjedna bio je kada sam imao priliku otići s malom grupom do Darien Gapa. Mnogi naši imigranti koji su prošli kroz El Paso morali su proći tamo da bi stigli (na granicu SAD-a i Meksika), pri čemu su imigranti iz Venezuele i Ekvadora bile primarne skupine.
OSV Vijesti: Darien Gap se pokazao kao jedna od najtežih i najsmrtonosnijih migracijskih ruta na svijetu. Kako ste tamo stigli i kako je bilo osobno vidjeti dio toga?
Seitz: Panamska vlada je zapravo ponudila da nas odvede do Darien Gapa. Dovezli su nas malim vojnim zrakoplovom i sletjeli smo na pistu u Darienu u mjestu zvanom Meteti.
Bilo nas je ukupno oko osam (biskupa). Naša grupa uključivala je kardinala Michaela Czernyja, prefekta Vatikanskog dikasterija za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja; kardinal Álvaro Leonel Ramazzini Imeri, biskup Huehuetenanga (Gvatemala); nadbiskup José Domingo Ulloa Mendieta iz Paname; i biskup Pedro Joaquin Hernández Cantarero iz Apostolskog vikarijata Darien.
Što se tiče samog Darien Gapa, vidio sam slike, vidio sam neke videe, ali to nije isto kao biti tamo. Njegov sjeverni dio koji smo vidjeli činio se kao mješavina pašnjaka i šume ili džungle. Otišli smo autom južnije od Metetija do mjesta koje se zove Lajas Blancas.
Stigli smo do malog mjesta na rijeci gdje je niknulo malo rustikalne zajednice. Imaju neke male trgovine koje nude samo potrepštine. Tu je Crveni križ (postaja) — vrlo rustikalno mjesto s metalnim krovom, ali bez zidova, gdje ljudi mogu provesti noć. Tu je i mjesto za parkiranje autobusa koji će na kraju odvesti one koji mogu platiti 60 dolara po osobi od tog mjesta sjeverno do sjeverne granice Paname.
Spustili smo se do rijeke, koja je prilično široka i brzo teče, i vidjeli smo te uske čamce koji kao da su ručno sastavljeni, široki otprilike kao kanu. Imaju mali vanbrodski motor na sebi da mogu ići uzvodno, a svaki čamac prima 15-ak ljudi.
I jedan za drugim, ovi čamci su iskrcavali ljude koji su prošli kroz najsurovitiji dio Dariena do ove ispostave. Mnogi od njih bili su nesigurni na nogama i trebala im je mala pomoć da izađu iz čamca. Vidio sam stopala mnogih od njih; krvave su i pune mjehura. I djeca su djelovala – neke od beba djelovale su nekako bezvoljno.
Mogli ste vidjeti patnju na njihovim licima, i to je bilo vrlo dirljivo.
Mnogi od njih tražili su me da ih blagoslovim. Željela sam učiniti nešto više, ali nisam znala što mogu učiniti za njih. Dakle, osjećate tu vrstu frustracije.
Kao katolici, što god mislili da je najbolje rješenje za imigracijske situacije, ne možete ostaviti po strani tu svijest o temeljnom ljudskom dostojanstvu osobe i ne možete u savjesti poslati jedno od ove djece Božje natrag na mjesto gdje su vrlo vjerojatno će pretrpjeti veliku štetu.
OSV News: Kako Katolička crkva može pratiti migrante na način da se pozabavi traumom koja ih tjera iz njihovih domovina i koju trpe tijekom svog putovanja?
Seitz: To je vrlo dobro pitanje. Mnogi su migranti bili seksualno zlostavljani na putu; mnogi od njih su oteli i pretučeni. Sada se u Meksiku otimaju čak i djeca, posebno u sjevernom Meksiku.
Jedna od stvari koju podupiremo fondom koji smo stvorili u El Pasu je mogućnost pomoći s psihološkim uslugama onima koji su posebno traumatizirani svojim iskustvom. Osnovali smo medicinsku kliniku koja nudi takve usluge.
Biskup Dariena rekao nam je da nisu uspjeli uspostaviti nikakve dobrotvorne službe kojima upravlja crkva u ispostavama kroz koje prolaze izbjeglice, jer on ima samo 11 svećenika u cijeloj ovoj regiji, koja je najveća regija Paname. Tamo postoje mali gradovi s većinom starosjedilačkim stanovništvom, a oni daju sve od sebe da im služe.
Razmišljao sam da možda možemo pronaći sredstva za izgradnju male kapelice na jednoj ili dvije od ovih lokacija – jer za ljude koji su prošli ovo putovanje, njihova vjera je sve što imaju na određeni način, ali njihova je vjera moćna, i to je jedino što im doista pomaže.
Stoga im mi kao crkva svakako želimo dati do znanja da je Gospodin s njima u ovim okolnostima, i želimo ih podsjetiti da ih volimo i brinemo za njih kao za djecu Božju.
Vijesti OSV-a: Prema međunarodnom pravu, načelo zabrane protjerivanja štiti pojedince od vraćanja u situacije u kojima bi njihov život ili sloboda bili ugroženi. Kako crkva može pomoći u održavanju ovog načela?
Seitz: Jednostavnim riječima, mislim da crkva – gdje god se nalazili – treba biti savjest zajednice i za vlade mjesta u kojima mi (kao katolici) živimo.
To znači da imamo odgovornost proročki govoriti u svjetlu Evanđelja o dostojanstvu ljudske osobe i odgovornosti koju imamo prema svakoj ljudskoj osobi.
Mislim da ljude na vlasti treba stalno podsjećati na to. Kao katolici, što god mislili da je najbolje rješenje za imigracijske situacije, ne možete ostaviti po strani tu svijest o temeljnom ljudskom dostojanstvu osobe i ne možete u savjesti poslati jedno od ove djece Božje natrag na mjesto gdje su vrlo vjerojatno će pretrpjeti veliku štetu.
OSV News: Kako Katolička crkva može podići svijest o korijenskim uzrocima koji tjeraju ljude na opasna i vrlo često smrtonosna migracijska putovanja?
Seitz: Nikakva rasprava o imigracijskoj situaciji ne bi se trebala fokusirati samo na granicu. Da bismo stvarno razumjeli situaciju i odgovorili na nju, moramo uzeti u obzir situaciju u zemljama pošiljateljima.
I to trebamo činiti ne samo s moralnog gledišta, u smislu brige koju imamo za svakoga kao djecu Božju, već u smislu moralnosti priznavanja da snosimo dio odgovornosti za situaciju u mnogima od ovih zemlje odašiljanja, posebno one u Latinskoj Americi — jer organizacije za trgovinu narkoticima u tim zemljama vrlo često uzrokuju velik dio nasilja, s (aktivnostima organizacija) financiranim našim apetitom u ovoj zemlji za ilegalnim drogama.
Mi financiramo (krijumčare narkotika), šaljemo im novac i šaljemo im oružje preko naše granice.
Dakle, mi svakako trebamo rješavati te probleme u našoj zemlji zbog vlastitog naroda, ali i zbog njih. U isto vrijeme, moramo pomoći tim zemljama da odgovore na borbu protiv ovih destruktivnih problema koji tjeraju ljude da na kraju bježe prema našoj granici.