Brinimo se o onima koji trpe i koji su sami, bolesni, nemoćni, siromašni; u srcu su Crkve i moraju također biti u središtu naše ljudske pažnje i pastoralne skrbi. Piše to papa Franjo u poruci za XXXII. svjetski dan bolesnika koji će se slaviti 11. veljače, a čiji je tekst danas, 13. siječnja 2024. objavio Tiskovni ured Svete Stolice. “Nije dobro da je čovjek sam. Liječiti bolesne brigom za odnose“ tema je Papina razmišljanja koji, polazeći od odlomka iz Knjige Postanka, podsjeća da je Bog stvorio čovjeka da bude u zajedništvu te su zbog toga napuštenost i samoća zastrašujući i bolni. Ta je okolnost – tumači Papa – još istinitija u trenutku slabosti, neizvjesnosti i nesigurnosti, koje su često prouzročene pojavljivanjem bilo kakve teške bolesti.
Rat je najgora društvena bolest
Papa potom svoje misli posvećuje onima koji su tijekom pandemije bolesti COVID-19 bili “strašno sami”: pacijentima koji nisu mogli primati posjete, ali i medicinskim sestrama, liječnicima i pomoćnom osoblju, svima koji su bili preopterećeni poslom i zatvoreni odjelima za izolaciju. Ne zaboravlja ni one koji su se sa smrtnim časom morali suočiti sami, uz pomoć zdravstvenog osoblja, ali daleko od svojih obitelji. Međutim, najstrašnija društvena bolest za koju najkrhkiji ljudi plaćaju najveću cijenu, jest rat – ističe Papa te stoga sa žalošću dijeli patnju i usamljenost onih koji se zbog rata i njegovih tragičnih posljedica nalaze bez potpore i bez pomoći.
Ljudsko dostojanstvo uvijek u središtu javnih odluka
Često se, međutim, čak i u najbogatijim i mirnim zemljama vrijeme starosti i bolesti živi u samoći, a katkada i u napuštenosti. Žalosna je to stvarnost, rezultat kulture individualizma, koja uznosi unosnost po svaku cijenu i njeguje mit o učinkovitosti, postajući ravnodušna, pa čak i nemilosrdna kada ljudi više nemaju snage držati korak. To je kultura odbacivanja – piše Papa – koja, nažalost, prodire i u određene političke odluke, koje ne uspijevaju staviti u središte dostojanstvo ljudske osobe i njezine potrebe, i ne podupiru uvijek strategije i potrebne resurse kako bi se svakom čovjeku zajamčilo temeljno pravo na zdravlje i na pristup liječenju. Istodobno – dodaje Papa – napuštanju slabih i njihovoj usamljenosti pogoduje također svođenje skrbi na samo zdravstvene usluge, a da one nisu mudro popraćene ‘terapeutskim savezom’ između liječnika, pacijenta i člana obitelji.
Blizina i nježnost
Brinuti o bolesnima, naime, prije svega znači brinuti o svim njihovim odnosima: s Bogom, s obitelji, prijateljima, zdravstvenim osobljem, ali i sa stvorenim svijetom i sa samim sobom. Stoga prvo što nam je u bolesti potrebno jest blizina puna suosjećanja i nježnosti.
Rimski se biskup potom obraća izravno oboljelima, moleći ih da se ne srame toga. Nemojte se stidjeti svoje želje za blizinom i nježnošću! – piše papa Franjo – Nemojte ju skrivati i nemojte nikada misliti da ste drugima teret. Bolest potiče svakoga da uspori pretjerani tempo u koji smo uronjeni i da se ponovno pronađe. Na svijet smo došli jer nas je netko primio; stvoreni smo za ljubav te pozvani na zajedništvo i bratstvo – piše papa Franjo u poruci za ovogodišnji Svjetski dan bolesnika. (kta/rv)
