U Župi Gologorica, u Pićanskom dekanatu, dan uoči proslave 700. obljetnice prvog spomena župe, predstavljena je monografija „Gologorica prošlost i sadašnjost“.
Svečanost je započela misnim slavljem koje je predvodio mons. Vilim Grbac, rovinjski župnik i dekan, u suslavlju s vlč. Janezom Barborićem, domaćim župnikom.
O knjizi, koja je rezultat rada skupine autora, na predstavljanju su govorili: Josip Šiklić, David Ivić, Stipan Trogrlić te Loreta Rabar.
Na uočnicu svetkovine sv. Petra i Pavla, zaštitnika Župe Gologorica, u petak, 28. lipnja, predstavljena je u tamošnjoj u župnoj crkvi monografija naslovljena “Gologorica prošlost i sadašnjost”, uz obilježavanje 700. obljetnice prvog spomena župe u povijesnim izvorima.
Svečanost je započela misnim slavljem koje je predvodio mons. Vilim Grbac, rovinjski župnik i dekan, u suslavlju s vlč. Janezom Barborićem, domaćim župnikom.
Predstavljanje je održano neposredno po završetku misnoga slavlja. O knjizi, koja je rezultat rada skupine autora, na predstavljanju su govorili: Josip Šiklić, David Ivić, Stipan Trogrlić te Loreta Rabar.
Pozdravljajući okupljene, župnik Janez Barborič je rekao kako mu se ideja za knjigu rodila, nakon što je čuo kako su župljani lijepo govorili o bivšim župnicima. K tomu, radovalo ga je da su župljani bili zainteresirani za ideju, ali i za svoje mjesto, svoju prošlost, kako Gologorice, tako i okolnih mjesta. Dragocjeno je da se objavi i sačuva povijest, vrijedne slike. Važna je povijest. U Svetom pismu vidimo da Bog djeluje u povijesti, prisutan je među nama, a mnoga djela u ovoj crkvi izraz su vjere naših predaka, rekao je Barborić.
Jedan od urednika knjige, povjesničar i povjesničar umjetnosti Josip Šiklić koju je knjigu uredio s Davidom Ivićem, naglasio je kako je ovo solidna monografija, koju bogata prošlost Golgorice zaslužuje. Predstavljajući sadržaj, rekao je kako se na 175 stranica nalazi sedam poglavlja, mnoštvo fotografija, te dva QR preko koji se može poslušati kampelanje, muziciranje sa zvonima na zvoniku, i škrebetanje, glasan zvuk drvenih opruga koji proizvodi tradicijsko liturgijsko pomagalo škrbetalnica, ona se koristi na Veliki petak umjesto zvonca.
Knjiga se otvara predgovorom župnika, slijede „Crtice iz povijesti naselja i župe Gologorica“ s opisom povijesti Gologorice od prapovijesti do 18. i 19. godine. Inače, Gologorica se prvi put spominje 1102. godine u dokumentu čiji se faksimil nalazi u knjizi.
Drugo poglavlje donosi sjećanja na župnika Ivana Buršića koji je u Gologoricu došao 1967. i ostao punih 36 godina, do svoje smrti 2003. godine, a krasile su ga vrline skromnosti, poniznosti i razboritosti. Tu je i tekst o mons. Josipu Pavlišiću, koji je u daleko poznatiji kao riječko-senjski nadbiskup, a Gologorica je jedina župa na kojoj je djelovao od 10. srpnja 1938. Tu su ga zahvatila i ratna zbivanja, a u knjizi se opisuje kako je zahvaljujući svojoj umješnosti spasio 40 Gologoričana koji su Nijemci planirali strijeljati u znak odmazde za ranjavanje od strane partizana njemačkih vojnika koji su dolazili u izvidnicu u Gologoricu. To su bile pretežno žene, djeca i starci. Župnik Pavlišić, koji je dobro govorio njemački, zagovarao je da su nevini i da nemaju ništa s partizanima koji su pucali, no to nije pomoglo. Zamolio je za posljednju želju, da se prije smrti pomole i prime odrješenje, a ta molitva je trajala dok ih nisu oslobodili.
Tekst o kulturno povijesnoj baštini naselja Golgorica počinje opisom spomenika iz rimskog razdoblja, slijede podaci kući obitelji De Franceschi, te detaljan opis sakralnih spomenika gologoričke župe, župne crkve, zvonika, kapele Svih Svetih i Svete Marije od Lokve. Posljednji dio tog poglavlja donosi osvrt na glagoljašku baštinu Gologorice. Još jedno poglavlje obrađuje ostale gologoričke župnike, a tu je i veći dio kronike župe. Jedno poglavlje posvećeno je samo crkvenom inventaru, među kojim se posebno ističe pokaznica iz 16.st., pretposljednje poglavlje donosi povijesni pregled vjerskih običaja, tradicija i hodočašća, a posljednje poglavlje donosi i tekst o obitelji De Franceschi.
Šiklić je naglasio, kako se u pripremi knjige ispravilo niz krivih podataka u raznim edicijama, i donesene su neke nove interpretacije, te upoznao prisutne s tim ispravkama.
David Ivić, likovni i grafički dizajner i novinar, te suurednik knjige, osvrnuo se na pripremu knjige, te se zahvalio svima koji su doprinijeli da se knjiga objavi: od župljana, autora tekstova, članova uredništva. Posebnu je zahvalu izrekao za sakupljeni fotomaterijal.
Povjesničar Stipan Trogrlić, također se osvrnuo na neke tekstove u knjizi, kojima je i sam dao doprinos. Istaknuo je historiografske radove kojima su knjizi doprinijeli povijesničari Elvis Orbanić i Marino Martinčević. Naglasak je stavio na dio povijesti gologoričke župe u vrijeme postojanja Pićanske biskupije kojoj je Gologorica pripadala. Posebno je ukazao na priloge o vizitacijama, iz kojih se može iščitati da su Gologoričani čvrsti vjernici, dobri ljudi, te brojne podatke o životu na području župe uopće. U knjizi se napominje da zahvaljujući činjenici da je Gologorica od 1443. godine bila beneficij o tom mjestu ima više podataka od drugih mjesta, koji su možda bili većeg značenja. Također je ukazao i na tekst u kojem se obrađuju župne obavijesti iz kojih se može mnogo saznati o liturgijskom životu župe. Na kraju je Trogrlić rekao „želim da ova monografija i ova proslava svima nama budu poticaj da se zaljubimo u Isusa Krista i Njegovu Crkvu, i da gajimo vjernost Bogu, domovini i zavičaju“.
Loreta Rabar, vjeroučiteljica i urednica vjerskog programa na Radio Istri, je uvodno rekla „konačno imamo dio naše povijesti u koricama i na tome možemo nastaviti graditi budućnost“. Naglasila je kako Gologorica s okolicom ima prema zadnjem popisu 301 stanovnika, od čega je praktičnih vjernika oko 30%. „No, brojke nisu važne, već jesmo li sol zemlje, i živimo li po Svetom pismu kako su govorili naši stari ‘kako Bog zapovijeda’“. U osvrtu na knjigu posebno je ukazala na poglavlje o vjerskim običajima i hodočašćima u prošlim vremenima, te je naglasila kako je život mještana u velikoj mjeri bio povezan s Crkvom. „Bez obzira na udaljenost puno je ljudi dolazilo na misu, pješice, bez obzire na vremenske prilike. Svetinje se poštivalo“. Na kraju je, obraćajući se sumještanima, rekla, „naši su nas stari, naši preci, zadužili, ostavili u baštinu mnoge vrijednosti. Sve što je dobro zadržimo, održavajmo i njegujmo. Podsjećam na ono dobro zašto nam je u Gologorici lipo: naše zajedništvo, spremnost na pomoć, na dobra djela, na gostoprimstvo, druženja, besplatnost za nebesku plaću. Kroz pripremu za ovo slavlje mnogi su pokazali upravo to: spremnost dati sebe ili od sebe za dobro, bez računice.“
Na kraju je župni upravitelj sve pozvao da u župnoj dvorani razgledaju izložbu crkvenih predmeta, tj. spomenutu pokaznicu i procesijske križeve, te se zadrže na prigodnom druženju.
Na kraju, uz prigodne zahvale, župnik Barborič je sve pozvao da posjete prigodnu izložbu povijesnih liturgijskih predmeta i ruha, među kojima svakako valja istaknuti pokaznicu iz 16. stoljeća te dva drevna procesijska križa, iz 16. i 17. stoljeća.
Posjetitelji su u sklopu predstavljanja imali priliku poslušati koledvanje u izvedbi župnog zbora, riječ je o nadaleko poznatoj čestitarskoj pjesmi koja se o svetkovini Bogojavljenja tradicionalno pjeva u tome mjestu.
G. Krizman
Fotogalerija: liturgijski predmeti i ruha
