Razgovor s kardinalom Pierbattistom Pizzaballom
Biskupska konferencija

Razgovor s kardinalom Pierbattistom Pizzaballom

Jeruzalemski latinski patrijarh kardinal Pierbattista Pizzaballa, prolazeći kroz Rim, razgovarao je s Andreom Tornielliem o situaciji u Izraelu, Gazi i Zapadnoj obali. Razgovor je objavljen u izdanju lista “L`Osservatore Romano” od 26. lipnja čiji prijevod, preuzet od Informativne katoličke agencije, donosimo u nastavku:

Kakva je situacija ovih dana, u Izraelu, a posebno u Gazi?

Situacija se nije puno promijenila u odnosu na nedavne događaje od posljednjih mjeseci i uz uspone i padove. Gaza je sada podijeljena između sjevera i juga, Rafe i grada Gaze. Bilo je to razdoblje u kojem je, posebice na sjeveru, stizalo više humanitarne pomoći. Sada je opet postalo malo komplicirano. Na primjer, nedostaje mesa. Voda je problematična i recimo da je, općenito, situacija i dalje vrlo loša i vrlo je teško vidjeti izlaze. Ne čini mi se da pregovori ikuda vode i da postoji stvarna želja obje strane da se dođe do zaključka. I to je ono što mi opažamo, imajući u vidu i libanonsku frontu koja se sve više zahuktava. Izgledi nisu baš dobri.

Koliko je žrtava? Ima onih koji raspravljaju o brojevima koji su navedeni, ali slike koje stižu pokazuju razaranje…

Totalno uništenje. Grad Gaza je potpuno uništen pa ima mnogo žrtava. Teško je iznositi brojke, ali ih je jako mnogo i to je vidljivo. Činjenica je da su civilne žrtve uvijek brojne.

Kako možemo ponovno izgraditi društveno tkivo i suživot uzimajući u obzir ono što se dogodilo, ali u isto vrijeme kako nadići ono što se dogodilo?

Mislim da je prerano o tome govoriti, sada je tu rat i trauma. Trebat će vremena da shvatimo razmjere traume koja je sve pogodila i njezine posljedice. Jasno je da će se morati obnoviti. Postoji odlučnost da se želi obnoviti, to sam vrlo jasno uočio. Ali kako, s kojim kriterijima i s kim? Još je rano reći.

A situacija na Zapadnoj obali?

Zapadna obala je uvijek na rubu eksplozije, problemi su kontinuirani, praktički svakodnevni, posebno u nekim područjima prema sjeveru, u područjima Jenina i Nablusa. Sukobi između doseljenika i stanovnika arapskih sela su kontinuirani, to stvara situaciju iscrpljivanja koja neće dovesti do ničega dobrog.

Ranije ste spomenuli otvaranje sjevernog fronta. Svjedoci smo vrlo žestoke rasprave unutar Izraela o budućim izgledima. Što možete očekivati?

Unutarnja rasprava postoji u Izraelu i u Libanonu: nitko ne želi rat, ali čini se da ga nitko ne može zaustaviti i to je problem. Naravno, ako bi se sjeverni front otvorio, to bi sigurno bila tragedija, pogotovo za Libanon, za kojeg postoji prijetnja da postane još jedna Gaza, barem u južnom dijelu. Nisam stručnjak za vojna pitanja, ali panorama ostaje vrlo napeta, uvijek na rubu daljnje eskalacije.

Kakav je život kršćana u ovakvom kontekstu?

Kršćani nisu odvojen narod, oni žive ono što žive svi ostali. Nažalost, znamo kakva je situacija u Gazi, ali vrlo je problematično i na Zapadnoj obali, posebno s ekonomskog gledišta. Postoji situacija paralize, posla ima malo ili ga uopće nema i to izglede iseljavanja čini sve privlačnijim, nažalost, osobito za kršćane.

Pogledajmo poslije, kraj rata. Što bi međunarodna zajednica mogla učiniti? Tko bi mogao najviše pomoći da se postigne mir?

Pomiriti se, u ovom trenutku, čini mi se kao predalek cilj. Sada politika, međunarodna zajednica, prije svega mora raditi na zaustavljanju sukoba. Sklapanje mira i dolazak do ozbiljnije političke perspektive sigurno će trajati dugo. Međunarodna zajednica mora pronaći način da osigura da Izrael i Hamas zaustave sukob i postignu prekid vatre koji predstavlja prvi korak prema nečem dosljednijem, čvršćem i stabilnijem.

Ishod sljedećih američkih izbora također će utjecati na ovu panoramu…

Američki izbori će sigurno imati utjecaja. No, smatram da se rješenja moraju tražiti lokalno. Između dviju strana. Između Izraela i Hamasa.

Je li moguće dobiti pomoć za Gazu?

Radi se na tome, a Latinska patrijaršija također se zalaže da pomoć stigne. Ovih sati trebala bi stići prva zaliha od nekoliko tona hrane i osnovnih potrepština. Puno je posla, tu je više od dva milijuna ljudi.

Kako jeruzalemski latinski patrijarh gleda na ovo što se događa? Kakav je pogled čovjeka vjere u svemu tome?

Nada je kći vjere. Trenutak je jako bolan, živimo jako dugu noć. Ali također znamo da noći završavaju. To je trenutak u kojem Crkva mora biti prisutna, mora biti blizu, surađivati ​​sa svima koji su spremni učiniti nešto lijepo i dobro za svakoga. Kad svi jedni drugima podižu barijere, Crkva mora i dalje uvijek držati ispruženu ruku prema drugima. To je naša zadaća koja proizlazi iz našeg iskustva vjere, to je ono na što smo u ovom trenutku pozvani.

Osjećate li blizinu sveopće Crkve?

Da, Sveti nam je Otac uvijek bio vrlo bliz i ostaje nam vrlo bliz. Kao i mnoge biskupije diljem svijeta.


© L’Osservatore Romano. Za pristup cjelovitom sadržaju, više informacija možete saznati ovdje.

Hvaljen Isus i Marija 👋
Drago nam je što Vas vidimo!

Pretplatite se na naš bilten s vijestima!

Ne šaljemo neželjenu poštu!

Povezani članci

Kisongo pod zaštitom hrvatskih blaženika

Katoličke vijesti

Likovna kolonija Katoličkih skauta Vrhbosanske nadbiskupije

Katoličke vijesti

Papinska misijska djela: Donositi nadu, vjeru i djelovanje

Katoličke vijesti
Katoličke vijesti