Jeruzalemski kardinal latinski patrijarh govori o kritičnom vremenu u Svetoj zemlji i o tome kako je teško vidjeti izlaze.
Autor Andrea Tornielli
“Trenutak je jako bolan, proživljavamo jako dugu noć. Ali isto tako znamo da noći završavaju. Vrijeme je kada Crkva mora surađivati sa svima onima koji su spremni učiniti nešto lijepo i dobro za svakoga… “. Kardinal Pierbattista Pizzaballa, prolazeći kroz Rim, govorio je za vatikanske medije o situaciji u Izraelu, Gazi i Zapadnoj obali.
Kakva je situacija ovih dana u Izraelu, a posebno u Gazi?
Situacija se nije puno promijenila u usporedbi s nedavnom prošlošću ovih posljednjih mjeseci, s usponima i padovima. Gaza je sada podijeljena između sjevera i juga, Rafe i grada Gaze. Bilo je razdoblje kada je stizala više humanitarne pomoći, pogotovo na sjeveru. Sad se opet malo zakompliciralo. Meso, na primjer, nedostaje. Voda je problematična, a recimo da je generalno situacija i dalje vrlo loša i vrlo je teško vidjeti izlaze. Ne čini mi se da pregovori vode ičemu i da postoji stvarna želja strana da se dođe do nekog zaključka. I to je ono što se percipira imajući u vidu i libanonsku frontu koja se sve više zahuktava. Izgledi nisu baš ohrabrujući.
Koliko je žrtava? Neki dovode u pitanje navedene brojke, ali slike koje stižu pokazuju razaranje…
Uništenje. Grad Gaza je uništen, pa su žrtve brojne. Teško je iznositi brojke, ali one su brojne i to je vidljivo. Činjenica je da su civilne žrtve uvijek brojne.
Kako se može ponovno izgraditi društveno tkivo i suživot, uzimajući u obzir ono što se dogodilo, ali u isto vrijeme prevladavajući ono što se dogodilo?
Mislim da je prerano o tome govoriti, sada je rat i trauma. Trebat će vremena da shvatimo razmjere traume koja je pogodila sve i njezine posljedice. Rekonstrukcija će biti neophodna. Postoji odlučnost da se obnovi, ja to vrlo jasno opažam. Ali na koji način, s kojim kriterijima i s kim? Još je rano reći.
A situacija na Zapadnoj obali?
Zapadna obala je uvijek na rubu eksplozije, problemi su kontinuirani, praktički svakodnevni, posebno u nekim područjima prema sjeveru, u području Jenina i Nablusa. Sukobi između doseljenika i stanovnika arapskih sela su kontinuirani, stvara se situacija iscrpljivanja koja neće dovesti do ničega dobrog.
Ranije ste spomenuli otvaranje sjevernog fronta. Svjedoci smo vrlo žestoke rasprave unutar Izraela o budućim izgledima. Što se može očekivati?
Unutarnja rasprava postoji u Izraelu iu Libanonu: nitko ne želi rat, ali čini se da ga nitko ne može zaustaviti, i to je problem. Naravno, ako bi se sjeverni front otvorio, to bi svakako bila tragedija, pogotovo za Libanon, koji riskira postati još jedna Gaza, barem u južnom dijelu. Nisam stručnjak za vojna pitanja, ali krajolik je i dalje vrlo napet, uvijek na rubu daljnje eskalacije.
Kakav je život kršćana u takvom kontekstu?
Kršćani nisu zaseban narod, oni žive ono što žive svi ostali. Nažalost, znamo kakva je situacija u Gazi, ali vrlo je problematično i na Zapadnoj obali, posebno s ekonomskog gledišta. Vlada paraliza, posla je malo ili ga uopće nema, a to čini izglede iseljavanja sve privlačnijim, nažalost osobito za kršćane.
Osvrnimo se na poslijeratno razdoblje. Što bi međunarodna zajednica mogla učiniti? Tko bi mogao najviše pomoći da se postigne mir?
Pomiriti se, u ovom trenutku, čini mi se predalekim ciljem. U ovom trenutku politika i međunarodna zajednica prvenstveno moraju raditi na zaustavljanju sukoba. Za sklapanje mira i ozbiljnije političke perspektive sigurno će trebati dosta vremena. Međunarodna zajednica mora pronaći način da natjera Izrael i Hamas da zaustave sukob i postignu prekid vatre koji predstavlja prvi korak prema nečem dosljednijem, čvršćem i stabilnijem.
Ishod sljedećih američkih izbora također će utjecati na ovaj scenarij…
Sigurno će američki izbori imati utjecaja. No, vjerujem da se rješenja moraju naći lokalno, između dvije strane, između Izraela i Hamasa.
Može li pomoć stići do Gaze?
Radi se na tome, Latinska patrijaršija također se zalaže za dobivanje pomoći. Sutra bi trebala ući prva zaliha od nekoliko tona hrane i osnovnih potrepština. Puno je posla, ima više od dva milijuna ljudi.
Kako jeruzalemski latinski patrijarh gleda na ovo što se događa? Kakva je perspektiva čovjeka vjere u svemu tome?
Nada je kći vjere. Trenutak je jako bolan, proživljavamo jako dugu noć. Ali također znamo da noći završavaju. Vrijeme je kada Crkva mora biti prisutna na prostoru, biti blizu i surađivati sa svima onima koji žele učiniti nešto lijepo i dobro za svakoga. Kad svi jedni drugima podižu barijere, Crkva mora uvijek držati ispruženu ruku drugome. To je naša zadaća nastala iz našeg iskustva vjere, to je ono što smo pozvani činiti u ovom trenutku.
Osjećate li se u pratnji sveopće Crkve?
Da, Sveti nam je Otac uvijek bio vrlo blizak i ostaje vrlo blizak. Kao i mnoge biskupije diljem svijeta.
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
