Vijesti iz Rima, 24. lipnja 2024. / 04:00 ujutro
Sveti Ivan Krstitelj, Kristov preteča, jedan je od samo tri osobe u povijesti – nakon Isusa i Marije – čiji se rođendan slavi u crkvenoj liturgiji.
Zapravo, Rođenje svetog Ivana Krstitelja 24. lipnja je svečanost, što znači da je najviši oblik katoličkog blagdana. A budući da pada točno šest mjeseci prije svetkovine Rođenja našega Gospodina, ponekad je poznat kao “ljetni Božić”.
“Crkva Ivanovo rođenje na neki način smatra svetim; i nećete naći nijednog drugog velikana starog doba čije rođenje službeno slavimo. Slavimo Ivanovo, kao što slavimo Kristovo”, rekao je sveti Augustin Hiponski u svojoj propovijed 293.
U svetkovinskoj misi svećenik moli Boga u predslovlju, da u Kristovu preteči “sv. Ivana Krstitelja, slavimo tvoju veliku slavu, jer si ga posvetio na posebnu čast među rođenima od žena.”
“Njegovo rođenje donijelo je veliku radost; čak i u utrobi poskakivao je od radosti zbog dolaska ljudskog spasenja. On je jedini od svih proroka ukazao na Janje otkupljenja,” nastavlja molitva. “A kako bi učinio svetim vode koje teku, krstio je samog autora krštenja i imao je privilegiju dati mu vrhunsko svjedočanstvo prolijevanjem njegove krvi.”
Sveti Augustin je objasnio da je “Ivan, čini se, umetnut kao neka vrsta granice između dva zavjeta, Staroga i Novoga. Da je on na ovaj ili onaj način granica je nešto što sam Gospodin ukazuje kada kaže: ‘Zakon i proroci bili su do Ivana.’ Dakle, on predstavlja staro i naviješta novo. Budući da predstavlja staro, rođen je od starijeg para; budući da predstavlja novo, otkriva se kao prorok u utrobi svoje majke.”
Ivanova povezanost s Kristom
Otac Mauro Gagliardi, teolog i liturgičar koji predaje u Rimu, napisao je u članak iz 2009 na Zenitu da je važno naglasiti ulogu Ivana Krstitelja kao “Pokazivača”. Ivan je “prorok koji se poziva na Krista”.
Liturgija, rekao je Gagliardi, čini istu stvar, pa nas svetkovina 24. lipnja “podsjeća na ovo: kršćanska je liturgija moćan pokazatelj Krista narodima, poput [John] Krstitelj.”
Blagdan Ivana Krstitelja ima i kozmičke veze, istaknuo je teolog. Činjenica da je 24. lipnja blizu ljetnog solsticija pokazuje ispunjenje proročanstva u Ivanu 3:30 da “on mora rasti; Moram se smanjivati”, budući da se nakon Ivanova rođendana dani skraćuju, odnosno “smanjuju”, dok se nakon Isusova rođendana 25. prosinca dani produljuju, odnosno “povećavaju”.
“Ovo ispreplitanje između lika iz povijesti spasenja – Ivana – i kozmičkih ritmova (oboje vodi isti Bog) pronašlo je plodan razvoj u pobožnosti i liturgiji Crkve”, rekao je Gagliardi.
Popularni običaji ‘ljetnog Božića’
Crkveni liturgijski spomendan sv. Ivana Krstitelja seže u četvrto stoljeće.
Priznanje svečeve važnosti može se uočiti iu njegovom zajedničkom pokroviteljstvu, zajedno sa svetim Ivanom apostolom, nad rimskom nadbazilikom svetog Ivana Lateranskog, koja je ujedno i sjedište rimskog biskupa, odnosno pape.
Noć 23. lipnja poznata je u nekim zemljama, uključujući Italiju, kao “Sv. Ivanovo veče.” Zbog vremena svečanosti, nedugo nakon ljetnog solsticija, neki od običaja vezanih uz blagdan imaju poganski karakter, uključujući i to da ga neki nazivaju “Noć vještica”.
Današnje svjetovne svečanosti mogu uključivati koncerte i kazališne predstave, dok katolici obično slave misu i održavaju vjerske procesije.
Jedan od najtipičnijih običaja vezanih uz Ivanjsku večer, kako svjetovnih tako i vjerskih, je lomača, koja se u nekim zemljama naziva “sv. Ivanove vatre” koje se pale u čast sveca koji “nije bio svjetlo, nego je došao svjedočiti za svjetlo (Iv 1,8)”. Vatromet ili povorka sa svijećama također mogu zamijeniti krijesove.
U poruci Anđeo Gospodnji 25. lipnja 2006. papa Benedikt XVI. rekao je da nas blagdan svetog Ivana Krstitelja “podsjeća da je naš život u cijelosti i uvijek ‘relativan’ Kristu i da se ispunjava prihvaćanjem njega, Riječi, Svjetla i Zaručnik, čiji smo glasovi, svjetiljke i prijatelji.”
“’On mora rasti, a ja se moram smanjivati’ (Iv 3,30): Krstiteljeve riječi su program za svakog kršćanina,” rekao je Benedikt.