Svečano misno slavlje na blagdan Krštenja Gospodinova, kada su vjernici obnovili krsna obećanja, u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodio je umirovljeni zadarski nadbiskup Želimir Puljić u nedjelju, 7. siječnja.
„Po krštenju, u dušu se utiskuje neizbrisivi duhovni biljeg, karakter, pa se krštenje ne može ponavljati. Redoviti krstitelji su zaređeni službenici Crkve. No, u slučajevima nužde svatko može krstiti, uz uvjet da ima nakanu činiti ono što čini Crkva te vodom polije krštenika govoreći: ‘Ja te krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga’“, rekao je mons. Puljić, naglasivši da se i na nas, u prigodi našeg krštenja, odnosi riječ „Ovo je Sin moj, ljubljeni! U njemu mi sva milina!“, koja je popratila Isusovo krštenje po izlasku iz vode Jordana.
Nadbiskup je potaknuo puk da zahvali za roditelje, kumove i svećenike koji su nakon rođenja učinili da se svetim obredom krštenja pribroje crkvenoj zajednici „u kojoj smo postali dionicima svete baštine koju nam je Krist zaslužio svojom mukom, smrću i uskrsnućem“.
U kratkoj propovjedi iz Djela Apostolskih, apostol Petar kaže da je nakon krštenja Bog pomazao Isusa Duhom Svetim i snagom, „pa je prošao zemljom čineći dobro i ozdravljujući sve kojima bijaše ovladao đavao“. „Za Isusa je, dakle, njegovo krštenje bilo mjesto odluke i životnog preokreta. Nakon 30 godina skrovitog života i 40 dana provedenih u pustinji, on kreće putovima Galileje, Judeje i Samarije javno propovijedati o Božjem kraljevstvu. Trenutak njegovog krštenja bila je javna potvrda kako je on „Božji Sin koji mu je vrlo omilio“.
Sličnu potvrdu čujemo kod Isusovog Preobraženja na Taboru, kad apostoli Petar, Jakov i Ivan čuju glas s neba: ‘Ovo je Sin moj, Ljubljeni. Slušajte ga!’“, rekao je mons. Puljić, istaknuvši da nas „svetkovina Krštenja Gospodinova podsjeća na naše krštenje koji je prvi i temeljni sakrament Crkve“. Po krštenju kao ‘kroz vrata’ ulazimo u Kristovu zajednicu i postajemo baštinici nebeskih dobara.
Razmatrajući značenje krštenja kao prvog od sedam sakramenata, nadbiskup je rekao da riječ ‘baptisein’ na grčkom i latinskom znači „uranjati“, a na hrvatskom i slavenskim jezicima riječ ‘krst i krštenje’ znači „unijeti u Krista, učiniti (nekoga) Kristovim“.
„Po krštenju, čovjek se oslobađa istočnoga grijeha i nanovo rađa kao dijete Božje, pa krštenje otvara pristup drugim sakramentima i otajstvenim stvarnostima koje prepoznajemo u čudesnim djelima spasenja“, rekao je mons. Puljić, naglasivši: u Crkvi se susret s otajstvom događa na vidljivi način u obrednim činima koje nazivamo sakramentima Crkve. U prvoj skupini su sakramenti inicijacije (krst, euharistija i potvrda), drugu čine sakramenti ozdravljenja (pokora i bolesničko pomazanje), a treću skupinu sakramenti u službi kršćanske zajednice (sveti red i ženidba).
„Sakramenti su znakovi po kojima Bog po Kristu nastavlja među ljudima svoja čudesna djela spasenja. Oni su izraz vjere okupljene zajednice, Crkve. Stoga Isus kaže da je krštenje nužno za spasenje, pa prije uzašašća zapovijeda učenicima neka idu, propovijedaju i krste sve narode“, rekao je mons. Puljić.
I.G.
