Dok Crkva obilježava jedanaestu nedjelju kroz godinu, vlč. Edmund Power, OSB, iznosi svoja razmišljanja o dnevnim liturgijskim čitanjima pod temom: “Sjeme plodonosne žetve”.
Od Fr. Edmund Power, OSB
U ovom mjesecu lipnju na sjevernoj hemisferi krećemo se korak po korak prema sredini ljeta; odlutajmo na trenutak među drvećem.
Na to nas poziva Božja riječ za ovu nedjelju. Prelazeći rijeku Tiber iz središta Rima, možete se popeti na vrh brda Janiculum i prošetati drvoredima visokih platana koje krase njegov vrh.
Prorok Ezekiel nam govori kako Gospodin uzet će grančicu s uzvišenog vrha cedra i posadi ga na visoku i uzvišenu planinu.
Svrha, međutim, nije uzvišenost: plemeniti cedar koji će izrasti iz mladice tu je da pruži dobrodošlicu i zaštitu. Svaka osoba koja se nađe u položaju iznad drugih mora zapamtiti da se iskušenju lorda/dame mora neprestano oduprijeti: Gospodin donosi nisko visoko drvo i čini visoko nisko drvo.
Današnje evanđelje jasno govori o Isusovoj metodi poučavanja: nije im govorio bez parabole.
Prispodobe pokreću našu maštu pozivajući se na obične stvari svakodnevnog života, a zatim nas izazivaju da razmislimo o tome kako bi one mogle imati drugo značenje.
Gospodin se danas kreće u svijetu polja i vrtova: imamo sjeme i žito i grmlje.
Prva od dvije prispodobe počinje ljudskom inicijativom i predanošću: sijač je onaj koji rasipa sjeme po zemlji. Tada počinje sporo, postojano i tajanstveno djelovanje božanske milosti (ne zna kako) koji sve donosi u žetvu. Kao što nam Shakespeare kaže, “Zrelost je sve”.
Ali što bi to sjeme moglo biti? Riječ Božja? Dobar primjer? Čin velikodušnosti? Dostojan projekt dobro osmišljen? Koristan savjet? Nema potrebe ograničavati njegovo moguće značenje.
Sjeme u drugoj prispodobi je vrlo malo: najmanja od svih sjemenki na zemlji.
Mogli bismo biti u iskušenju da pomislimo da nešto tako neznatno nije ni vrijedno naše pažnje. Ipak, neumoljiva klica božanske prisutnosti u zrnu gorušice posijano na zemlju gura novi život, stvarajući najveći od svih grmova koji, poput uzvišenog Ezekielovog cedra, nudi dobrodošlicu, hlad i zaštitu.
Dakle, što nam Gospodin govori ove jedanaeste nedjelje kroz godinu?
Učiniti svoj dio, koliko god mali; živjeti u nadi, vjerujući da će on učiniti svoj daleko veći dio, iako ne možemo uvijek vidjeti ni proces ni plodove; vjerovati u njegove planove uzgoja i rasta; a možda čak i uživati i štititi ljepote prirodnog svijeta.
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
