Nacionalni katolički registar, 2. lipnja 2024. / 06:00 ujutro
Nadbiskup Rino Fisichella proprefekt je Odjela za novu evangelizaciju Dikasterija za evangelizaciju.
Nedavno je u intervjuu s Andreasom Thonhauserom, šefom ureda EWTN-a u Rimu, govorio o pripremama za Jubilarna 2025 i zašto je važno pripremati se za jubilej u molitvi kao hodočasnik nade.
Fisichella, 72, također je objasnio izazove usred pada kršćanstva i krize vjere na Zapadu i nade koja izvire iz Katoličke crkve u Africi i Aziji.
Thonhauser: Vaša Ekselencijo, vi ste odgovorni za pripremu i organizaciju Jubileja 2025. Kako stvari napreduju?
Fisichella: Stvari su dobre. Imamo nekoliko tjedana čekati prvi službeni događaj jubileja, ali moram reći da su pripreme u dobroj fazi. Komplicirano je jer bih volio da se više ljudi angažira, da ne dolazi samo nešto iz dikasterija jer je jubilej pučki događaj, nešto narodno. Naši ljudi vole doživjeti ovakvo duhovno iskustvo. Zbog toga mi je želja da u pripremi sudjeluju ljudi iz različitih udruga, pokreta, župa, svećenici, biskupi, laici.
Za ovaj jubilej radi s vama više od 700 ljudi. To je prilično važan godišnji događaj, također i za grad Rim.
Da, ne morate mi to reći, jer je ovo vrlo zapleten trenutak. Mogu reći da gotovo svaki dan kontaktiram talijansku vladu i grad Rim. To je važno jer u Rimu očekujemo oko 32 milijuna hodočasnika. A onda, prije svega, trebali biste moći pružiti mogućnost dobrodošlice u gradu jamčeći sigurnost.
Znamo da je ovo poseban trenutak u cijelom svijetu, ali Rim se percipira kao siguran grad jer je zaista vrlo složen stroj koji je u stanju u organizaciji osigurati siguran grad. A onda s prijevozom, to je veliki problem za grad Rim. Proučavamo najbolji način da olakšamo prijevoz s jednog kraja grada na drugi. Zatim zdravlje, osiguranje zdravlja. Toliko je stvari kada razmišljate o dočeku hodočasnika tijekom cijele godine. Samo zamislite kakva organizacija može biti više ili manje poludite.
Naše nove procjene također pokazuju koliko će hodočasnika doći tijekom cijele godine.
Ovo nije moj studij, pa kad su me iz talijanske vlade pitali koliko će ljudi moći doći na jubilej, nisam mogao odgovoriti. Za mene je to također bilo pitanje bez odgovora. Zamolio sam sociološki fakultet u gradu Rimu da pripremi projekciju koliko bi ljudi trebalo doći.
Rekli su 32 milijuna. Također iz SAD-a očekujemo oko 2,5 milijuna ljudi koji će doći na jubilej.
Neki medijski komentatori rekli su rano da Rim možda nije spreman. Postoji strah da nije dobro iskustvo ako ljudi dolaze ovamo. Zašto biste poticali ljude da osobno dođu u Rim?
Ne, apsolutno se ne slažem s ovim komentarom. Rim će biti spreman i također će biti siguran grad. To je za sigurno. Kao osoba koja je odgovorna za Svetu Stolicu u tom pogledu i kao osoba koja je odgovorna za sudjelovanje na svim sastancima s vladom i gradom Rimom, mogu vas uvjeriti da od trenutka početka jubileja, i tijekom sv. Godine, grad će biti spreman pružiti najbolju dobrodošlicu svima.
Često ste ponavljali da smo svi „hodočasnici nade“. To je i moto jubilarne godine. Možete li to malo detaljnije objasniti? Zašto je “la speranza” (nada) toliko važna, posebno danas?
Mislim da papa Franjo ima stvarno dobar uvid u to. U dvije riječi možete izraziti stvar koja je vrlo važna za sve, a ne samo za vjernike: “hodočasnici” i “nada.” Hodočasnik, jer ovo je simbol našeg života. Hodamo, i od početka do našeg kraja, to je hod. Treba razumjeti kako i kamo idemo jer hodočasnik zna kamo ide. Inače, to nije hodočašće; to je nešto drugo. On je netko tko hoda ulicom, ali nije hodočasnik. Da bi bio hodočasnik, trebaš hodati i moraš znati cilj svog hoda.
I onda nada. Ljudima je danas potrebna nada. Navikli smo govoriti o vjeri i dobročinstvu. U našim katehezama i našim propovijedima, naš navještaj je u biti o vjeri i ljubavi. I zaboravljamo nadu. A to je doista rizik za evangelizaciju.
Postoji vrlo zanimljiva priča koju je u prošlom stoljeću napisao francuski pisac Charles Péguy. I Charles Péguy je pisao o dvije glavne sestre: vjeri i milosrđu.
Čini se da ljudi, kršćani, gledaju samo vjeru i milosrđe. Ne primjećuju da postoji još jedno dijete, treća sestra koja je skrivena, jer je nitko ne traži. Ona je najvažnija jer preuzima ruku vjere i ljubavi i omogućuje nam da idemo Bogu. Mislim da je razmišljanje o nadi vrlo važno, jer imamo mnogo pitanja na koja ne možemo odgovoriti ako nemamo nade.
Na primjer, postoji život nakon ovoga. Što znači život vječni, ako se ne nadamo? Mislim da također nemamo dovoljno ljubavi da objasnimo svoju vjeru. Danas mi je izazov govoriti o vjeri, naviještati sadržaj vjere, ali jezikom nade.
Često ste govorili da je Jubilej prije svega duhovni događaj.
To nije samo duhovni događaj, nego prije svega duhovni događaj. U razdoblju kao što je naše u kojem tehnologija silovito ulazi u naše živote, čak i ako to ne želimo: kad nekoga trebaš nazvati, kad otvoriš vrata. Sve u našem životu određuje tehnologija, sve.
Kada postoji tako jaka prisutnost tehnologije, svatko treba imati drugačije iskustvo: iskustvo ljudskosti, iskustvo bratstva, iskustvo duhovnosti. Ući unutra u najdublje dijelove sebe i shvatiti tko si i kamo ideš. Odgovor dolazi samo ako imate dublje duhovno iskustvo, a to znači iskustvo obraćenja.
(Priča se nastavlja u nastavku)
Pretplatite se na naš dnevni bilten
Jubilej je obraćenje. Najvažnija stvar u jubileju koju ne smijemo zaboraviti je jedna riječ: uživanje. Popuštanje je vrlo čudna riječ koju više ne koristimo, ali je najvažnija. Od početka, već u šestom i sedmom stoljeću, milosrđe, oprost, popustljivost bili su isti; bili su sinonimi. Zato, kada Sveti Otac otvara Sveta vrata i daje našem narodu jubilarni oprost, to znači da je to duhovno iskustvo milosrđa, oprosta.
Ali potrebno je tvoje obraćenje, shvaćanje da si grešnik i da imaš mogućnost doći bliže Bogu, bliže Bogu i shvatiti kako je njegova ljubav tolika da može zaboraviti sve iz tvog prošlog života.
Usred smo godine molitve u pripremi za jubilej. Na to je pozivao i papa Franjo, a postoje i knjige koje su u tome pomogle. Postoji osam knjiga na talijanskom jeziku, a neke su prevedene i na druge jezike, od renomiranih autora kao npr [Cardinal Angelo] Comastri, [Cardinal Gianfranco] Ravasi, o [Gerard] Murray. Koliko je i to važno, ta priprema za jubilej u molitvi?
Budući da je jubilej duhovno iskustvo, potrebno je pronaći suvislu metodu kako bismo se za njega pripremili. Koja druga metoda postoji osim molitve? Zbog toga je Sveti Otac u siječnju službeno otvorio ovu godinu priprave kao godinu molitve.
Spomenuli ste neke knjige. To su samo instrumenti, ali su napisani vrlo jednostavnim jezikom tako da ih svatko može razumjeti, bilo svećenik, biskup, kateheta; oni su za svakoga. Ali oni su samo instrumenti. Moramo još jednom shvatiti što je molitva i kako se možemo moliti.
Obično mislimo da je molitva sudjelovanje u svetoj euharistiji nedjeljom, i to je istina, ali ovo je vrhunac vaše molitve jer je u zajednici. Tu je i vaša osobna molitva; tu je vaša sposobnost da shvatite da u svakom trenutku svog života, u svakom trenutku svog dana, možete biti u prisutnosti Gospodnjoj.
Ovo je najvažnija stvar: moliti znači prepoznati da ste u Božjoj prisutnosti. I u svakom trenutku Bog je uz tebe. On je u tebi. On je tu ispred vas. Ne biste trebali imati problema; ne treba se bojati shvatiti koliko je lijep trenutak tišine za tebe, za tvoj život. Trenutak u kojem slušate Božji glas koji vam govori; a ovo je molitva. Ne samo da umnažamo svoje riječi Bogu. On već zna što nam je potrebno, ali to je slušati njegov glas, slušati njegovu riječ i spoznati da smo u njegovoj prisutnosti.
Druga strana priprema za jubilej su i kulturna događanja. I mislim da ste osobno organizirali prekrasna umjetnička djela koja će biti predstavljena u Rimu; tu je i filmski festival i druge inicijative. Zašto je i kultura važan aspekt?
Kao duhovni događaj, duhovnost nije samo molitva; duhovnost je i iskustvo kontemplacije ljepote. Ovo je jako važno za mene. Put ljepote jedan je od povlaštenih načina naviještanja Evanđelja danas. Uvjeren sam da je to moguće i kroz ljepotu koncerta ili ljepotu izložbe. Kontemplacija ove ljepote postaje duhovno iskustvo.
Da vam dam primjer, prošlog rujna imali smo izložbu tri El Grecova djela u prekrasnoj crkvi, a ne u muzeju, jer da biste ušli u muzej, morate platiti. Ne bismo trebali plaćati da bismo promatrali ljepotu. Ljepota bi trebala biti besplatna, ljepota bi trebala biti neposredna. U prekrasnoj crkvi Svete Agneze na Piazzi Navona imali smo izložbu tri El Grecova djela.
Ova tri umjetnička djela nikada nisu stigla u Rim. U jednom mjesecu, u samo 30 dana rujna, oko 300.000 ljudi došlo je promatrati lice i izraz Krista na slici El Greca.
U kontaktu smo s drugim muzejom u SAD-u kako bismo po prvi put doveli vrlo važno umjetničko djelo u Rim, kako bismo još jednom izrazili da glazba, slikarstvo, književnost, sve može biti izraz vjere i oni vas mogu izazvati na duhovno iskustvo.
Zajedno s medijima i EWTN-om pripremate jubilej Svijeta komunikacija koji će biti početkom godine u siječnju. Iz perspektive evangelizacije, kakvu ulogu danas imaju mediji?
Mediji su važni za komunikaciju.
I dalje sam uvjeren da je najvažnija komunikacija osobna komunikacija. Moramo se gledati u oči, a to je najbolji način komunikacije. Ali također moramo razumjeti kakav je svijet danas, komunikacija dolazi iz tehnologije, s interneta, s televizije, iz svega.
Kako izraziti duhovni događaj ako prije svega mi koji smo pozvani komunicirati nemamo osobno, duhovno iskustvo? Zbog ovog razloga, htjeli smo na početku jubileja posvetiti trenutak za svijet komunikacija, kako bi muškarci i žene golemog svijeta komunikacija mogli osobno doživjeti duhovno iskustvo što znači jubilej.
Tada će iz tog iskustva moći komunicirati i dati drugima koherentan i dubok smisao ovog iskustva.
Koja su vaša osobna nadanja za jubilej? Što će za vas biti uspješan jubilej?
Neovisno o mojoj želji, mislim da jubilej ima cilj koji treba postići, to jest dati iskustvo milosrđa i ljubavi Božje. Nadam se da svi hodočasnici koji dolaze u Rim ili slave jubilej u svojim mjesnim Crkvama mogu doživjeti ovakvo iskustvo: Bog me voli. Jer ovo je srce Evanđelja.
Ovo je Evanđelje! Evanđelje nije knjiga; Evanđelje je osoba Isusa Krista, koja vam otkriva Božju ljubav. Ništa više. Sve unutar Crkve treba biti ovo iskustvo. Jubilej je izniman trenutak jer svakih 25 godina imamo jubilej. Ako će nas jubilej moći potaknuti da sve više razumijemo da smo u prisutnosti Boga koji nas ljubi i nikada nas ne napušta, čak ni u onim trenucima u kojima patimo, ili nam nešto nedostaje, ili kada se osjećamo sami, Bog nas nikada, nikad ne napušta.
Nedavno ste posjetili Filipine. Možete li nam reći nešto više o novoj evangelizaciji i ulozi Azije za Crkvu?
Azija je kao proljeće, jer ako pogledate Koreju, svake godine ima tisuće krštenja svih onih ljudi koji dolaze u Katoličku crkvu. Ako pogledate Filipine, oni imaju vrlo jaku katoličko-kršćansku tradiciju; to je njihova duša. Emotivno je vidjeti koliko su ljudi prisutni u Crkvi.
Ponosni su na vlastitu vjeru, a onda je dijele sa svima. To je put evangelizacije. Ako pogledate naše zapadne zemlje, u našim zemljama, u Europi, SAD-u, Kanadi, a također iu Latinskoj Americi, možemo reći da postoji velika kriza vjere.
Ovu stvarnost možemo dotaknuti svaki dan. Ima i lijepih iskustava i pozitivnih iskustava, ali ne možemo skrenuti pogled kada postoji nešto što ne funkcionira, poput krize vjere. Naše crkve nisu prazne, ali nisu ni pune.
Imamo nekoliko poteškoća. Možemo vidjeti kako Božje kraljevstvo nije samo Zapad, Božje kraljevstvo je diljem svijeta. Gledajući Afriku, gledajući Aziju, možemo vidjeti entuzijazam nove generacije koja raste u vjeri i entuzijazam u dijeljenju vjere, što rezultira novim krštenjima. To nam daje konkretnu nadu, znak nade.
Hvala vam puno.
Hvala vam.
Ova priča je prvi put objavljen izdao National Catholic Register, CNA-in sestrinski novinski partner, i ponovno je tiskan ovdje na CNA-u uz dopuštenje.
Andreas Thonhauser je šef Vatikanskog ureda EWTN-a.
