Postoji duboka veza između Marije, Giro d’Italia, mjeseca svibnja i Katoličke Crkve.
2024 Giro d’Italia, poznata višeetapna biciklistička utrka stara 115 godina, trenutno je u tijeku. Ovo izdanje utrke, koje se sastoji od 21 etape, počelo je 4. svibnja u Royal Venariji (Venaria Reale) u Pijemontu, a završit će 26. svibnja u Rimu.
Kako je počeo Giro d’Italia? Prva skupina biciklista krenula je 13. svibnja 1909. s Piazzale Loreto u Milanu. Giro tradicionalno počinje u svibnju, poznatom kao Marijin mjesec, s trga koji je duboko povezan s njom. Ime Piazzale Loreto potječe od nekadašnjeg svetišta na trgu posvećenom Gospi od Loreta. Stoga, postoji veza May-Mary-Loreto od početka ove trajne biciklističke tradicije, koja osvaja široku publiku i obaje talijanski poluotok u ružičasto.
Gledao sam 10. pozornicu, koja je prolazila kroz Pompeje do Cusano Mutri, kada su gomile bicikala, motorista i veselih gledatelja ispunile ceste i trgove. Jahači su 14. svibnja jurili ispred veličanstvenog Papinskog svetišta Blažene Djevice od Ružarija od Pompeja, ukrašenog blagdanskim bojama. Ružičasta je bila posebno istaknuta — signalizirala je dolazak proljeća i spremnost motociklista za novu vožnju i novi izazov. Ono osebujno maglia rosa (ružičasti dres), koja se dodjeljuje vozaču koji skupi najviše bodova tijekom cijele utrke, poznata i kao majica vodećeg, bilo je nemoguće propustiti. Ružičasta je također povezana s Marijom – ona je mistična ruža, jutarnja zvijezda. Osim toga, ružičasto-ružičasta simbolizira Duha Svetoga koji je uvijek bio prisutan u Marijinu životu.
Postoji duboka povezanost između biciklizma i Crkve. Papa Franjo govorio je o duhovnost bicikla, pozivajući se na časnu službenicu Božju, Madeleine Delbrêl. Naglašava da ravnoteža između života i vjere, poput vožnje biciklom, zahtijeva stalno kretanje. Ključ je održati ravnotežu, neophodnu i za vožnju bicikla i za život:
Samo u pokretu, u hodu, živimo u ravnoteži vjere, koja je neravnoteža, ali to je tako — kao bicikl. Ako staneš, ne ostaje uspravno.
Postoje daljnje veze između Marije, svibnja i biciklizma. Godine 1949. papa Pio XII proglasio je La Madonna del Ghisallo, smještenu na vrhu strmog brežuljka u blizini jezera Como, zaštitnicom biciklista. Biciklizam utjelovljuje duhovni element jer uključuje duboko poznavanje sebe i okoline, uključujući Marijin mjesec i svetišta i sveta mjesta posvećena njoj.
Mnogo je paralela i poveznica između proljeća, svibnja, Marije, biciklizma i ciklusa života.
Zašto se svibanj smatra marijanskim mjesecom? Kako je ta tradicija započela i postala institucionalizirana?
Dva su providonosna događaja započela svibanjsko-marijansku tradiciju: dolazak proljeća i Uskrs, doba rađanja, klijanja i duhovnog preporoda. Ovo razdoblje označava početak novog ciklusa života, trijumfujući nad smrću sa živim proljetnim bojama koje zamjenjuju golet zime. Označava novo rođenje, novi početak. Ista se obnova duhovno promatra kada završi korizmeno vrijeme posta i pokore. Osvježenih srca i umova, vjernici su spremni krenuti u novi ciklus, okrećući svoj pogled prema Presvetoj Djevici, Majci Spasitelja, tražeći blagoslov za ovaj novi početak. Posebna molitva Mariji, poznata kao Suplica (molba) Gospi od Pompeja recitira se dva puta godišnje – 8. svibnja i prve nedjelje u listopadu – i naglašava ovu duhovnu obnovu:
Nećemo te ostaviti dok nas ne blagosloviš.
U staroj Grčkoj i Rimu svibanj je bio posvećen poganskim božicama povezanim s plodnošću i proljećem. Smatra se da je svibanj dobio ime po grčkoj božici Maji, “dojilji”, koja je povezana s plodnošću, zemljom, njezinim rastom i majčinstvom. U kombinaciji s drugim europskim ritualima koji obilježavaju početak nove proljetne sezone, mnoge su kulture svibanj počele smatrati mjesecom posvećenim životu i majčinstvu — doista, Majčin dan slavi se u svibnju!
Sveti Filip Neri (1515.-1595.) vjerojatno je jedan od prvih svetaca koji je zamislio cijeli mjesec posebno posvećen Mariji. Potaknuo je mlade iz njegova Oratorija da cvijećem kite Marijine slike, pjevaju joj hvale i čine djela mrtvljenja njoj u čast. Sveti Filip je od malih nogu razvio duboku ljubav prema Mariji, nazivajući je svojom majkom. (Budući da je rano u životu ostao bez biološke majke, odgajala ga je maćeha.) Za njega je Marija postala utjeha, jer napisao:
Pomislimo na Mariju, jer ona je ta neizreciva djevica, ta slavna gospođa, koja je začela i rodila, bez štete po svoje djevičanstvo, onoga koga širina neba ne može obuhvatiti u sebi.
Još jedna prekretnica u institucionalizaciji svibnja kao Marijina mjeseca bila je uspostava bratovštine poznate na talijanskom kao Comunella (Komuna) od strane oca Angela Domenica Guinigija 1670. Ova organizacija, formirana među dominikanskim novacima iz Fiesolea (Firenca), djelovala je kao Sud Presvete Djevice, posvećujući Mariji svakodnevne molitve i djela mrtvljenja. Počevši od 1701. godine, novakinje su bile obvezne izvoditi djela koja “s mrtvljenjem uključuju mistične ruže za ukrašavanje Marije”, nastavljajući tradiciju koju je započeo sveti Filip Neri.
Marijanski mjesec svibanj, kako ga danas slavimo, formalizirao je 1725. isusovac otac Annibale Dionisi, izdavanjem svoje knjige pod naslovom Mjesec Marije. Ova je knjiga pružala strukturirani vodič za jednomjesečnu kontinuiranu posvetu Presvetoj Djevici, uključujući molitve, prošnje i posebne ponude. Praksa molitve Mariji proširila se izvan okvira crkava, postavši uobičajena kod kuće ili na radnom mjestu. Ovim pomakom započela je tradicija svibanjskih domaćih oltara — svetih mjesta posvećenih Mariji u domovima. Isusovci su bili ključna institucionalizacija svibnja kao Marijina mjeseca i širenje te tradicije po župama.
Tradicija marijanskog mjeseca bio je toplo prihvaćen od strane Učiteljstva. U svojoj enciklici Mense Maio (Mjesec svibanj) izdanom 29. travnja 1965., papa Pavao VI. dalje je institucionalizirao Marijin mjesec i pobožne običaje povezane s njim, pišući:
Bliži se mjesec svibanj, mjesec koji je vjernička pobožnost od davnina posvetila Mariji, Majci Božjoj. Naše se srce raduje pri pomisli na dirljiv danak vjere i ljubavi koji će uskoro biti plaćen Kraljici neba u svakom kutku zemlje. Jer ovo je mjesec tijekom kojeg kršćani, u svojim crkvama i svojim domovima, iskazuju Djevici Majci gorljivija i ljubavnija djela štovanja i štovanja; i to je mjesec u kojem nam s Majčina prijestolja silazi veće obilje milosrdnih darova Božjih.
Veseli nas i tješi ovaj pobožni običaj vezan uz mjesec svibanj, koji odaje čast Blaženoj Djevici i donosi tako bogate dobrobiti kršćanskom puku. Budući da se Marija s pravom smatra putem kojim nas vodi do Krista, osoba koja susreće Mariju ne može ne susresti Krista na isti način. Iz kojeg drugog razloga se stalno obraćamo Mariji osim da tražimo Krista u njezinom naručju, da tražimo našeg Spasitelja u njoj, po njoj i s njom? Za njega se ljudi trebaju okrenuti usred tjeskoba i opasnosti ovoga svijeta, potaknuti dužnošću i vođeni snažnim potrebama svoga srca, kako bi pronašli luku spasenja, transcendentni izvor života.
Apostolska pobudnica Marialis Cultus, koju je isti papa izdao 2. veljače 1974., učvrstila je svibanjsko-marijansko slavlje. Ovaj dokument naglašava reformu liturgijskog kalendara s posebnim osvrtom na ciklus marijanskih blagdana, uključujući:
… Rođenje Gospe (8. rujna), ‘nada svega svijeta i zora spasenja’; i Pohođenje (31. svibnja), u kojemu se liturgija prisjeća ‘Blažene Djevice Marije koja u sebi nosi svoga Sina’ i posjećuje Elizabetu da ponudi dobrotvornu pomoć i navijesti milosrđe Boga Spasitelja. Zatim je tu i spomendan Gospe Žalosne (15. rujna), prikladna prilika za ponovno proživljavanje odlučujućeg trenutka u povijesti spasenja i za štovanje, zajedno sa Sinom ‘na križ podignutom, Njegovoj patnici’.
Nakana je bila da pobožnost prema Mariji bude što čišća i snažnija.
Veze između Marije, svibnja i biciklizma duboko su ukorijenjene u tradiciju i kulturnu praksu, odražavajući povijesnu tapiseriju duhovnih i zajedničkih vrijednosti. Mjesec svibanj, posvećen Mariji, ističe teme obnove, čistoće i slavlja, koje su utjelovljene u rascvjetanim krajolicima i oživljavanju aktivnosti zajednice kao što je biciklizam. Giro d’Italia, koji počinje u svibnju i često je ružičaste boje, na neki način simbolizira ovu svježinu i procvat novog života, odražavajući duhovno pomlađivanje povezano s Marijom. Ova sinkronija između svibanjskih marijanskih pobožnosti i živahne biciklističke kulture ne samo da obogaćuje duhovni krajolik, nego također oživljava fizička i društvena područja, potičući dublju, snažniju pobožnost prema Mariji koja odjekuje kroz sve aspekte života vjernika.