Obljetnica rođenja bl. Miroslava Bulešića proslavljena je, tradicionalno, misom u njegovom rodnom selu Čabrunići, na trgu ispred njegove rodne kuće, kao što je to svake godine uobičajeno, druge subote mjeseca svibnja, ove je godine to bilo 11. svibnja.
Misu je predvodio vlč. Zoran Županović, župni vikar u rovinjskoj Župi sv. Eufemije. Na početku se je prigodnim riječima okupljenima obratio župnik Svetvinčenta vlč. Darko Zgrablić.
Na početku homilije propovjednik je naglasio kako je “ovo slavlje rođendana bl. Miroslava Bulešića veliki događaj veliki za nas koji živimo u Istri, ali i za cijelu Crkvu, za cijeli svijet, za generaciju koja je svjedok onoga što je Bog učinio s ovim čovjekom čiji rođendan danas slavimo. Okupljeni smo ovdje da vidimo što Bog čini u životima ljudi, za ljude u svojoj Crkvi. Da bismo to vidjeli trebamo imati vjere, jer nam ona daje pogled, svjetlo na naš život, na našu povijest i tako možemo vidjeti Boga prisutnog u njoj. Ne samo u životu bl. Miroslava, nego u životu svakog od nas.”
U osvrtu na misno evanđelje, propovjednik je pojasnio, kako se taj događaj zbio prije same muke, kad dolaze Grci i žele vidjeti Krista, jer se pronio glas da postoji neki čovjek koji čini čuda, koji ozdravlja, koji donosi nešto novo, koji nije kao ostali. “Došli su ga vidjeti i traže ga. Dolaze učenicima i kažu: pokažite nam Krista, dovedite nas Njemu.” U tom kontekstu je posvijestio, kako mi često tražimo slavu, da nas prepoznaju, da nam netko da za pravo, tražimo malo pažnje, a onda kad to ostvarimo kao da živnemo. “To je lijepo, ali Krist kaže ‘ako ovo zrno, moj život, ne umre, ako ovo zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaj samo. Ako li umre, donosi obilat rod. Dakle, slava o kojoj govori Krist je nešto drugo. Nešto drugačije od onoga što mi možda mislimo. Slava je u istini, u vrijednosti onoga što Krist čini, odnosno u onom što je Miroslav Bulešić učinio” rekao je propovjednik, te upitao “koja je to istina koja čini slavnim život Kristov i koja čini slavnim život Miroslava Bulešića i koja može učiniti slavnim naš život? Istina je upravo ta: da pšenično zrno, ako pavši na zemlju, ne umre, neće donijeti ploda. I to je upravo ono što je učinio Krist, i što je živio i učinio Miroslav Bulešić: dao je svoj život.”
Propovjednik je govoreći o bl. Miroslavu Bulešiću iznio svoj dojam čitanja Dnevnika, i najviše ga je od svega dirnulo, da je blaženik bio duboko svjestan ove istine, odnosno slave o kojoj govori Krist. “Tako je zapisao na dan svoje mlade mise, da njegove ruke više nisu njegove, da njegova usta više nisu njegova, već da je njegov život potpuno predan služenju za ljude. Da se želi potpuno suobličiti sa Kristom. Da želi postati jedno s Njim. Primijetio je, da su njegovi roditelji i brat i sestre plakali. No, pojašnjava Bulešić, ‘plakali su, jer njihov sin umire, jer više nije njihov, nego Kristov. I nije nestalo ovo pšenično zrno, već je donijelo plod, naraslo je stablo s kojeg su drugi mogli ubirati plodove i od toga se hraniti i od toga živjeti, naraslo je stablo koje donosi mnogo dobra. I mi u našem životu tražimo isto gledajući druge: muž od žene, žena od muža, djeca od roditelja jer drugi spreman dati život za tebe. Mi želimo to duboko doživjeti u nama da se to ostvari, ne samo čuti, slušati o tome, nego to doživjeti da netko stvarno svoj život daje za tebe, a vidjeti znači kušati stvarno ovaj plod Kristova uskrsnuća”.
„Svi sveci koji su bili mučeni, su prolili svoj krv, a krv mučenika daje plod po kojem su se mnogi ljudi obratili, mnogi su osjetili poziv da budu kršćani, da služe Bogu kao Miroslav Bulešić. Stoga nije čudno, da iz mjesta vezanih za Bulešića imamo toliko svećenika. To je plod njegova davanja života, njegova umiranja. Moramo biti zahvalni, ne samo ovo mjesto, već cijela Crkva, za ljude koji su prihvatili Božji poziv, koji su vidjeli da živjeti na ovaj način donosi mnogo ploda. ‘Ako tko hoće služiti Gospodinu na ovaj način tamo gdje živi, u okolnostima, u obitelji, u mjestu gdje živi, tamo gdje ga je Gospodin stavio, počastit će ga životom vječnim moj Otac’, kaže Krist“, rekao je propovjednik, te homiliju zaključio riječima „onaj koji kuša ovo uskrsnuće, koji je primio Duha Svetoga, već danas može živjeti na ovaj način. Već danas može živjeti radost uskrsnuća, u svojoj svakodnevici.“
Na kraju je izmoljena molitva za duhovna zvanja te litanije bl. Miroslavu. Predslavitelj je okupljenima udijelio blagoslov s relikvijom Blaženikove krvi, a potom je bilo moguće pristupiti relikvijaru te gestom dodira ili poljupca izraziti osobno štovanje relikvijama.
Župnik Zgrablić je u završnom obraćanju, uz spomen svih svećenika rodom iz Župe Svetvinčenat te njihovih svećeničkih jubileja, posebno istaknuo najavu proslave 60. obljetnice svećeništva biskupa Ivana Milovana koja će se održati u Svetvinčentu prve subote u mjesecu srpnju, 6. srpnja u 11 sati. Potaknuo je nazočne na molitvu za nova duhovna zvanja.
Misi u Čabrunićima su ove godine organizirano nazočili članovi Udruge sv. Vinka iz raznih krajeva Istre te iz Rijeke, a nazočila su i s. Mirta Vugdelija u ime sestara milosrdnica iz Pule te s. Renata Vugdelija iz Rijeke. Članovima Udruge sv. Vinka je taj posjet Čabrunićima i sudjelovanje na sv. misi bilo dio duhovne obnove, a nakon mise posjetili su Svetvinčenat gdje im je župnik održao prigodni nagovor.
Txt: G. Krizman / Foto: D. Fattorich
