Tko je bio sveti Marko? Što nam o njemu govore Sveto pismo i crkveni oci?
25. travnja je blagdan svetog Marka, jednog od drugova apostola i autora jednog od evanđelja.
Tko je on bio i što o njemu bilježe Biblija i crkveni oci?
Evo 8 stvari koje trebate znati i podijeliti. . .
1. Tko je bio sveti Marko?
Sveti Marko se obično identificira kao:
- Lik Ivana Marka iz Djela apostolskih
- Lik koji se u poslanicama sv. Pavla spominje jednostavno kao “Marko”
- Lik u poslanicama svetog Petra naziva se i jednostavno “Marko”
- Autor drugog evanđelja
- Prvi biskup Aleksandrije u Egiptu
2. Što nam knjiga Djela apostolska govori o Marku?
Prvi put ga susrećemo u 12. poglavlju, odmah nakon mučeništva Jakova, sina Zebedejeva (prvi od apostola koji je ubijen).
U to je vrijeme Petar bio zarobljen i predviđeno mučeništvo, ali je čudesno oslobođen iz zatvora. Kada se to dogodilo, Luka bilježi:
Kad je to shvatio, otišao je u kuću Marije, majke Ivana čije je drugo ime bilo Marko, gdje su se mnogi okupili i molili [Acts 12:12].
Marko je tada počeo igrati istaknutu ulogu u životu Crkve, postavši suputnik apostola Pavla i Barnabe:
A Barnaba i Savao su se vratili iz Jeruzalema kada su ispunili svoju misiju, dovodeći sa sobom Ivana čije je drugo ime bilo Marko [Acts 12:25].
3. Kako je Marko izazvao svađu između Pavla i Barnabe?
Marko ipak nije dovršio svoje putovanje s ovim apostolima, što je naposljetku izazvalo značajan sukob između Pavla i Barnabe:
I nakon nekoliko dana Pavao reče Barnabi: “Hajde da se vratimo i posjetimo braću u svakom gradu gdje smo naviještali riječ Gospodnju i vidimo kako su.”
I Barnaba je htio povesti sa sobom Ivana zvanog Marko. Ali Pavao je smatrao da je najbolje ne povesti sa sobom onoga koji se povukao od njih u Pamfiliji i nije išao s njima na posao.
I došlo je do oštre svađe, tako da su se odvojili jedan od drugoga; Barnaba je uzeo Marka sa sobom i otplovio na Cipar, ali je Pavao izabrao Silu i otišao, budući da su ga braća preporučila milosti Gospodnjoj [Acts 13:36-40].
Jedan od razloga zašto je Barnaba možda bio naklonjeniji Marku je taj što mu je bio rođak, kao što saznajemo iz Pavlovih pisama.
4. Jesu li se Marko i Pavao ikada pomirili?
Jesu. U Kološanima, jednoj od Pavlovih zatvorskih poslanica, on piše:
Pozdravlja vas Aristarh, moj suzatvornik, i Marko, bratić Barnabin (za kojega ste primili upute – ako dođe k vama, primite ga) [Col. 4:10].
Ovo pokazuje Marka u kasnijoj točki kao funkcionalnog člana kruga Pavlovih drugova, što ukazuje na konačno pomirenje.
Pomirenje je očito bilo dugotrajno, jer on ponovno spominje Marka u 2. Timoteju, napisanoj neposredno prije njegove smrti 67. godine, gdje kaže:
Sa mnom je sam Luke. Uzmi Marka i dovedi ga sa sobom; jer mi je vrlo koristan [2 Timothy 4:11].
Njegov se također kratko spominje u Filemonu, gdje ga Pavao opisuje kao suradnika:
Pozdravlja te Epafra, moj suzatvornik u Kristu Isusu, a tako i Marko, Aristarh, Dema i Luka, moji suradnici [Philemon 23-24].
5. Što Petar kaže o njemu?
Na kraju Prve Petrove poslanice, apostol ga kratko spominje u istom odlomku gdje ukazuje da piše iz Rima (tj. “Babilona”):
Ona koja je u Babilonu, koja je isto tako izabrana [i.e., the church of Rome], šalje Vam pozdrave; a isto tako i moj sin Marko [1 Pet. 5:13].
Ovo ukazuje na to da je Marko postao ne samo vrijedan član Pavlova kruga nego i netko osobno blizak Petru – tema koju su preuzeli crkveni oci.
Neposredno prije svoje ostavke, papa Benedikt komentirao je ovaj odlomak i kako on označava približavanje krugova Petra i Pavla u Rimu:
Zatim mislim da je važno da se u zaključku poslanice spominju Silvan i Marko, dvoje ljudi koji su također bili prijatelji svetoga Pavla.
Dakle, kroz ovaj zaključak spajaju se svjetovi svetog Petra i svetog Pavla: Ne postoji isključiva Petrova teologija naspram Pavlove teologije, nego teologija Crkve, vjere Crkve, u kojoj postoji – naravno — različitost temperamenta, mišljenja, stila, između Pavlova i Petrova načina govora.
Ispravno je da te razlike postoje i danas. Postoje različite karizme, različiti temperamenti, ali oni nisu u sukobu, već su ujedinjeni u zajedničkoj vjeri[[Obraćanje, 8. veljače 2013].
6. Što crkveni oci kažu o Marku?
Dobar sažetak donosi sv. Jeronim u is De Viris Illustribus (O slavnim ljudima):
Marko, Petrov učenik i tumač, napisao je kratko evanđelje na zahtjev braće u Rimu utjelovljujući ono što je čuo da Petar govori.
Kad je Petar to čuo, odobrio je i objavio crkvama da se čitaju njegovim autoritetom kao Klemen u šestoj knjizi njegove hipotipoze i Papije, biskup Hierapolisa, zapis.
Toga Marka spominje i Petar u svojoj prvoj poslanici, slikovito označavajući Rim pod imenom Babilon. Pozdravlja te ona koja je s tobom izabrana u Babilonu, a tako i Marko, moj sin.
Dakle, uzevši evanđelje koje je sam sastavio, otišao je u Egipat i najprije propovijedajući Krista u Aleksandriji, formirao crkvu toliko divljenja u doktrini i uzdržljivosti življenja da je sve Kristove sljedbenike primorao na svoj primjer.
Filon je najviše učio o Židovima vidjevši da je prva crkva u Aleksandriji još uvijek bila u određenoj mjeri židovska, napisao je knjigu o njihovom načinu života kao nečemu zaslužnom za svoju naciju govoreći kako su, kako Luka kaže, vjernicima sve stvari bile zajedničke u Jeruzalemu, pa zabilježio je da je vidio učinjeno u Aleksandriji, pod učenim Markom.
Umro je u osmoj godini Nerona i pokopan je u Aleksandriji, naslijedio ga je Anijan[[De Viris Illustribus 8].
7. Koje je najranije svjedočanstvo koje povezuje sv. Marka s drugim evanđeljem?
Zapravo imamo izvor iz prvog stoljeća o tome!
Prema liku iz prvog stoljeća poznatom kao Ivan Prezbiter:
Marko, koji je postao Petrov tumač, zapisao je točno, iako ne po redu, sve čega se sjećao o stvarima koje je Krist rekao ili učinio.
Jer niti je čuo Gospodina niti ga je slijedio, ali je poslije, kao što rekoh, slijedio Petra, koji je prilagodio svoje učenje potrebama svojih slušatelja, ali bez namjere davanja povezanog izvještaja o Gospodinovim govorima, tako da je Marko počinio bez greške dok je tako napisao neke stvari kako ih je ovdje zapamtio.
Jer na jedno je pazio, da ništa od onoga što je čuo ne izostavi i da nešto od toga lažno ne izjavi.
Papa Benedikt, kao i drugi znanstvenici, misle da je ovaj Ivan Prezbiter mogao sudjelovati u pisanju nekih knjiga Novog zavjeta. Ako je tako, onda nemamo samo svjedočanstvo iz prvog stoljeća u vezi s autorstvom Markova evanđelja, već svjedočanstvo koje dolazi od jednog od novozavjetnih autora.
Više o tome možete pročitati ovdje.
8. Spominje li se Marko u vlastitom evanđelju?
Možda. Iako očito nije slijedio Isusa tijekom njegovih putovanja, kao što je naznačio Ivan Prezbiter, mnogi su mislili da je Marko imao barem neki kontakt s Isusom za vrijeme njegove muke i da bi se, kao rezultat toga, mogao spomenuti anonimno u vlastito evanđelje.
Konkretno, neki su predložili da je on čovjek koji nosi vrč s vodom u ovom odlomku:
A na prvi dan Beskvasnih kruhova, kad su žrtvovali pashalnu ovcu, njegovi mu učenici rekoše: “Kamo hoćeš da idemo i pripravimo ti jesti pashu?”
I posla dvojicu svojih učenika i reče im: “Idite u grad i srest će vas čovjek koji nosi vrč vode; idite za njim i kamo god uđe, recite domaćinu: ‘Učitelj kaže: Gdje je li moja soba za goste, gdje ću blagovati pashu sa svojim učenicima?’ [Mark 14:12-14]
Također je predloženo da je on čovjek kojeg Marko neobično bilježi kako bježi go kad je Isus uhićen:
I svi ga ostaviše i pobjegoše. A mladić ga je slijedio samo u platno oko tijela; i uhvatiše ga, ali on ostavi platno i gol pobježe [Mark 14:50-52].
