‘… kada je lišena nade i ljubavi, vjera ne ujedinjuje vjernika u potpunosti s Kristom i ne čini ga živim članom njegova Tijela.’ (CCC 1815)
U članku u dva dijela dokumentirat ću neke od najboljih citata iz crkveni ociilustrirajući univerzalni patristički konsenzus protiv “samo vjere” (sola fide) i u korist katoličkog gledišta o vjeri i djelima kao organski povezanim, te utkanim opravdanjem (nema razdvajanja opravdanja i posvećenja).
Rimski papa Klement (dc 101) … možemo sudjelovati u njegovim obećanim darovima … ako iskreno tražimo stvari koje su njemu ugodne i prihvatljive; ako činimo stvari koje su u skladu s njegovom neporočnom voljom … (Poslanica Korinćanima, 35)
Ignacije Antiohijski (50 – c. 110) I ja sam tim više ohrabren, bez tjeskobe počivam u Bogu, ako doista pomoću patnje mogu doći do Boga, tako da se, po vašim molitvama, mogu naći učenikom [of Christ]. (Poslanica Polikarpu, CH. 7)
Matetova poslanica Diognetu (vjerojatno već 130. ili čak 180.) … znat ćete što Bog daruje onima koji ga s pravom ljube, … predstavljajući u sebi stablo koje nosi sve vrste plodova … (CH. 12)
Hermasov pastir (c. 150) Pazite, dakle, vi koji služite Gospodinu i imate ga u srcu, da činite djela Božja, sjećajući se njegovih zapovijedi … radite svoj posao i bit ćete spašeni. (Bk. III, sličnost 1)
Polikarp (69-155) Ali onaj koji je njega uskrisio od mrtvih, uskrisit će i nas, ako vršimo njegovu volju, i hodimo po njegovim zapovijedima, i ljubimo ono što je on ljubio, čuvajući se svake nepravde … (Poslanica Filipljanima, CH. 2)
Justin mučenik (100-165) Svaki čovjek ide u vječnu kaznu ili spas prema vrijednosti svojih djela. (Prva isprika, CH. 12)
Teofila (dc 180) Obdržavajući Božju zapovijed, trebao bi od njega primiti kao nagradu besmrtnost, … Jer Bog nam je dao zakon i svete zapovijedi; i svatko tko ih čuva može se spasiti … (Autoliku, Bk. II, pogl. 27)
Irenej (130-202) Oni koji vjeruju Bogu i slijede njegovu riječ primaju to spasenje koje iz njega proizlazi. Oni, s druge strane, koji odstupe od njega i preziru propise njegove, i djelima svojim osramoćuju onoga koji ih je stvorio, i mišljenjima svojim hule na onoga koji ih hrani, sami sebi donose najpravedniji sud. (Protiv krivovjerja, Bk. IV, 33, 15)
Klementa Aleksandrijskog (c. 150 – c. 215) … odabrani se spašavaju poukom, i čišćenjem, i činjenjem dobrih djela. … Jer milošću smo spašeni: ne, doista, bez dobrih djela; ali moramo, oblikujući se za ono što je dobro, steći sklonost za to. (Stromata, Bk. V, pogl. 1)
Tertulijan (c. 160 – c. 220) Ali čak i ako je poticaj njezina pokajanja proizašao iz njezine vjere, ona je čula svoje opravdanje vjerom kroz svoje pokajanje izrečeno riječima: ‘Tvoja te vjera spasila, po onome koji je objavio Habakuk , Pravednik će živjeti od svoje vjere.’ [Habakkuk 2:4] (Protiv Marciona, Bk. IV, pogl. 18)
Hipolit (dc 235) On, upravljajući pravednim Očevim sudom svima, dodjeljuje svakome ono što je pravedno prema njegovim djelima. … opravdanje će se vidjeti u dodjeli svakome onoga što je pravedno; budući da će onima koji su činili dobro biti pravedno dodijeljeno vječno blaženstvo, a onima koji vole bezakonje bit će dodijeljena vječna kazna. … Pravednici će pamtiti samo pravedna djela po kojima su stigli u kraljevstvo nebesko … (Protiv Platona, O uzroku svemira3)
Origen (c. 185 – c. 253) Tako i u utrci našeg života mi sami moramo uložiti trud, i donijeti marljivost i revnost; ali od Boga se treba nadati spasenju kao plodu našega rada. Inače, ako Bog ne zahtijeva ništa od našeg rada, njegove će se zapovijedi činiti suvišnima. … A što se tiče našeg spasenja, ono što je učinio Bog neizmjerno je veće od onoga što smo učinili mi sami … (De Principiis, Bk. III, pogl. 1, 18)
Ciprijan (210-258) Ispovijed je početak slave, a ne potpuna pustinja krune; niti usavršuje našu hvalu, ali inicira naše dostojanstvo; a budući da je pisano, ‘Tko ustraje do kraja, bit će spašen’ [Matthew 10:22] sve što je bilo prije kraja korak je kojim se uspinjemo do vrha spasenja, a ne kraj na kojemu je puni rezultat uspona već postignut. (Traktat 1: O jedinstvu Crkve21)
Laktancije (c. 240 – c. 320) Zbog toga nam je dao ovaj sadašnji život, da možemo ili izgubiti pravi i vječni život svojim porocima, ili ga osvojiti krepošću. (Božanski instituti, Bk. VII, pogl. 5)
Aleksandra Aleksandrijskog (um. 328) Budući dakle znate, ljubljena braćo, da su zlobni i nevjerni neprijatelji pravednosti, čuvajte ih se, prigrlite vjeru i ljubav prema bližnjemu, po kojima su svi sveti ljudi koji su postojali od početka svijeta do danas postigli spasenje. I pokažite plod dobročinstva, ne samo riječima, nego i djelima… (Poslanice o arijanstvu i Arijevo svrgavanje, CH. 5, 2)
Hilarija iz Poitiersa (c. 315-368) Izbor, dakle, nije stvar slučajnog prosuđivanja. To je razlika napravljena odabirom na temelju zasluga. Blagoslovljen, dakle, koga Bog izabere: blažen zato što je dostojan izbora. (Na Psalam 64 [65], odjeljak 5; u William A. Jurgens, urednik i prevoditelj, Vjera ranih otaca, sv. 1 [Collegeville, Minnesota: Liturgical Press, 1970]386)
