Nedavno sam išao na bejzbolsku utakmicu u nedjelju navečer navijati za svoje voljene Washington Nationalse. Kad Natsi igraju nedjeljom, lokalna župa nudi dodatnu misu za ljubitelje bejzbola koji dolaze na utakmicu, od milja nazvanu #NatsMass. Ne samo da je to savršen način da prisustvujete misi neposredno prije utakmice – i dalje stižete u park na vrijeme za otvaranje terena – nego Nats također ima prilično zvjezdani rekord pobjeda na #NatsMass Sundays, za što se svi možemo složiti da je očito nije slučajnost.
@dcsportsbog #nats sada 14-1 poslije #natsmasssavršeno u više od godinu dana i 8-0 otkako si nam se javio http://t.co/cno7bH5NrR
— fr. Drew Royals (@DrewRoyals) 6. srpnja 2015
Upravo ove nedjelje, slučajno se dogodilo da je Čitanje evanđelja i homilija bili su vrlo prikladni za prisustvovanje misi u maloj župi usred vreve velikog grada s velikim prometom na dan utakmice.
U Evanđelju Marko govori o Isusovom dolasku u svoj rodni grad kako bi poučavao u sinagogi i ne tako toploj dobrodošlici koju je primio. Isus je bio u svijetu u kojem je odrastao, ali su ga ljudi odbijali slušati i vjerovati mu.
Svećenik je govorio o tome kako se Isus nije bojao otići u svijet širiti radosnu vijest, čak i u svoj rodni grad. Krist nikome nije razvodnio istinu, čak ni svom narodu. Njegovo kraljevstvo nije bilo od ovoga svijeta, ali je On ipak hodao i živio u ovom svijetu, čak i ako Ga onaj svijet nije prihvatio.
Tijekom cijele mise kroz vrata crkve probijala se buka svijeta koji je krenuo na bejzbolsku utakmicu. Automobili trube, sirene zavijaju, zviždaljke pušu, ljudi viču. Svijet izvan ove tihe male župe donosio je neprestanu buku; svijet koji je bio potpuno nesvjestan čuda mise koja se događala upravo u njegovoj sredini.
Nisam mogao ne uzeti k srcu čitanje i propovijed dok je buka nastavila dopirati u crkvu. Živimo u svijetu koji odbija slušati Krista i odbija vjerovati u Njega – čak i kada je On u njihovoj sredini.
Župa koja sjedi usred užurbanosti grada metafora je za Isusovo poučavanje u svom rodnom gradu. Koliko ljudi primijeti ovu kamenu crkvu dok prolaze ili se voze na putu na utakmicu; koliko njih zastaje da razmišlja o Kristovoj prisutnosti u svetohraništu nadohvat ruke? Siguran sam da je odgovor “vrlo malo”, a od onih nekoliko koji primjećuju crkvu na uglu, još manje njih zapravo upija što znači živjeti u ovom svijetu kao Kristovi sljedbenici. Tako je lako izgubiti se u buci ovoga svijeta i tako lako propustiti Kristovu prisutnost ispred nas.
Puno je buke koja nas kao kršćane okružuje. Nismo pozvani živjeti u kršćanskom mjehuru; pozvani smo živjeti u ovaj svijet, koliko god bučan bio. Čak štoviše, poput Krista, pozvani smo propovijedati Evanđelje i govoriti istinu, čak i ako smo ignorirani ili izbjegavani.
Dok je Hostija podignuta tijekom posvete, buka izvana nastavila je dopirati i pomislio sam u sebi: “Svi ti ljudi vani ne shvaćaju što propuštaju ovdje.” I tako, ovo je naša misija kao katolika – pomoći donijeti Krista svima onima koji žive u tom bučnom vanjskom svijetu.
