Zahvalno hodočašće župe Belišće u Karlovac i Krašić

KARLOVAC/KRAŠIĆ (TU) – Zahvalno hodočašće Župe sv. Josipa radnika povodom obilježavanja 60 godina od ponovnog osnutka župe i samostana u Belišću održano je u subotu, 16. svibnja 2026. godine. Na put prema Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu krenulo je dva autobusa hodočasnika predvođeni župnikom i gvardijanom fra Markom Neretljakom. U Karlovcu su hodočasnici imali priliku pristupiti sakramentu pomirenja, moliti krunicu sv. Josipu te poslušati mons. Antuna Sentea, ml., rektora svetišta sv. Josipa i dekana Karlovačkog dekanata, koji je predvodio molitvu krunice sv. Josipa, ali je također prije krunice upoznao sve prisutne hodočasnike sa svetištem u kojem se nalaze. On je u tome uvodnom govoru ispričao o povijest župe i izgradnje crkve, povezanost župe s blaženim Alojzijem Stepincem te je nabrojao umjetnička djela koja su hodočasnici mogli vidjeti u i izvan crkve (kip sv. Josipa s djetetom Isusom, kip sv. obitelji, Majku Božju, mozaik, vitraže, svetohranište i sl.) i naveo zanimljivost vezanu uz križni put koji se nalazi u crkvi a koji se posebno svidio Majki Tereziji kad je jednom prilikom posjetila Karlovac, a kako nije imala priliku ponovno ga doći vidjeti, postavljen je njezin kip ispred same crkve. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je duhovni voditelj hodočašća fra Marko Neretljak, a slavlje je pjesmom animiralo CPD “Mir” iz Belišća pod ravnanjem maestra Želimira Sušića koji su pjevali na hrvatskome jeziku i na crkvenoslavenskome jeziku. Uz fra Marka su suslavitelji bili mons. Antun Sente te vlč. Vjekoslav Kovač koji je u Karlovac došao sa svojim župljanima iz Riječke Kantride. Mons. Antun je na početku misnoga slavlja pozdravio hodočasnike, a također je imao homiliju u kojoj je protumačio riječ Božju te se osvrnuo na bogatstvo “glagoljaške mise” koju njeguju belišćanski franjevci trećoredci glagoljaši. Osvrćući se na evanđelje (Iv 16,23b-28) koje je navješteno rekao je: “Ne moramo uvijek do kraja razumjeti što nam Bog govori, ali važno je da se trudimo biti u tom svetom ozračju poput ovog misnog hodočasničkog slavlja”, rekao je domaćin nastavljajući svoju misao o evanđelju. Nastavljajući svoju homiliju, ispričao je hodočasnicima događaj od prošle godine kada je 15-ogodišnji dječak neobjašnjivo ozdravio nakon kliničke smrti, a čija je majka, dok je on bio u bolnici, došla u svetište u Karlovac, dala zavjet i postila o kruhu i vodi dok dječaku nije bilo bolje.

Propovjednik je istaknuo kako je tek nekoliko mjeseci kasnije saznao što se zapravo tih dana događalo. Završio je svoju homiliju poticajem da „trebamo znati da kada molimo Boga za neku pomoć u životu, da to neće biti bez činjenice da budemo slični Kristu u nošenju križa jer nas Bog kroz uslišavanje naših molitava želi odgojiti da budemo sposobni poput Krista s križa zavapiti Oprosti im jer ne znaju što čine! jer vjernik zna da nakon muke dolazi radost Uskrsnog jutra”.

Poslije popričesne molitve i zajednički izmoljene molitve svetomu Josipu, vlč. Vjekoslav i fra Marko uručili su darove domaćinu mons. Senteu.

Slijedio je put u Krašić gdje su hodočasnici blagovali a zatim izmolili Križni put s blaženim Alojzijem Stepincem . Nakon molitve obratio im se vlč. Ivan Vučak, župnik u Krašiću.

On je ispričao o životu i mučeništvu bl. Alojzija. Govoreći o mučeništvu bl.

Alojzija ispričao je što je sve doživio, od komunističkog režima koji je vladao u tadašnjoj Jugoslaviji, sam Stepinac, ali i njemu dragi i bliski ljudi (majka Barbara, župnik Vraneković, časne sestre). Na koje se sve načine blaženik borio za Crkvu, što je sve pretrpio za vrijeme svoga života, ali i što su sve radili s njegovim tijelom poslije smrti. Na kraju susreta hodočasnici su zajedno s vlč. Ivanom izmolili Molitvu za proglašenje svetim blaženoga Alojzija Stepinca te se uputili u obilazak Spomen-doma . Ispunjeni zahvalnošću, svim dobivenim milostima te novim iskustvima i novim znanjima kući su se vratili u večernjim satima razmišljajući o riječima vlč. Ivana: „Neka vam ovo hodočašće ne bude da ste išli samo na predavanje i izmoliti križni put nego da se svi zapitamo koliko volimo majku Crkvu.“ Lucija Sipl/Foto: Tea Cindori