Relikvije sv. Male Terezije i njezinih svetih roditelja stigle u Karmel sv. Josipa

Molitvom i pjesmom dočekali su ih domaći vjernici Župe sv. Antuna Padovanskog iz Levanjske Varoši sa župnikom Mirom Tomasom te vjernici i zbor Župe Rođenja sv. Ivana Krstitelja iz Ivankova predvođeni preč.

Krešimirom Šafom, njihovim župnikom i ivankovačkim dekanom, koji je predvodio procesiju ulaska relikvija u crkvu. Nazočni su bili i brojni vjernici iz različitih dijelova Đakovačko-osječke nadbiskupije. Relikvije su u crkvu unijeli župljani ivankovačke župe, a pjesmom su ih pozdravile karmelićanke.

Riječi dobrodošlice uputila je priorica samostana s. M. Ljiljana od Duha Svetoga (Prelić).

„Sestro naša, sveta Terezijo od Djeteta Isusa i Svetoga Lica, dobrodošla sa svojim svetim roditeljima, svetim Ljudevitom i svetom Zelijom, u našu Slavoniju“, rekla je, izrazivši vjeru „da su latice milosnih ruža prosipane na svim putovima kojima su u ovom svibnju hodale ove svete relikvije.“ Vjernicima se obratio i preč. Šaf, rekavši: „Okupljamo se oko svetih relikvija Male Terezije i njezinih roditelja, onih opipljivih znakova njihove prisutnosti među nama koji nas podsjećaju da je svetost moguća u svakodnevnom životu, u obitelji i u redovništvu, u jednostavnosti i ljubavi.“ Program je svečanim koncertom otvorio veliki zbor ivankovačke župe. Roditelji i djeca, mladi i nešto stariji vjernici častili su u tišini relikvije tijekom cijelog popodneva i večeri, a karmelićanke su za sve priredile i prigodne darove – misli sv.

Male Terezije, maramice s likom svetice kojom su se mogle dotaknuti relikvije, prigodne sličice te latice ruža, a tijekom programa vjernici su i sami donosili ruže i polagali ih uz relikvije. Program je nastavljen čitanjem ulomaka iz autobiografije sv. Male Terezije „Povijest jedne duše“, a ulomke su čitale karmelićanke.

Zatim su pristigli hodočasnici iz osječke Župe sv. Ćirila i Metoda i predstavnici misijskih skupina iz Đakova i Osijeka predvođeni preč. Antom Šiškom, dekanom Osječkog istočnog dekanata i župnikom osječke Župe sv. Ćirila i Metoda te povjerenikom za misijsku djelatnost u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji i bivšim misionarom. Organizirano su pristigli i vjernici iz Vođinaca i Starih Mikanovaca predvođeni župnikom Ivanom Lenićem. Sestre karmelićanke predmolile su litanije i molitve sv. Maloj Tereziji, I. Večernju svetkovine Duhova i pjevanu antifonu Salve Regina. Prigodan nagovor „Sveta Mala Terezija, misionarka“ uputio je preč.

Šiško. Istaknuo je: „Svojim životom Mala Terezija potvrđuje da Bog ima sasvim drugačija mjerila po kojim mjeri vrijednost naših djela, naših čina. Svetica kaže da Bog ne gleda na veličinu naših djela, nego na ljubav kojom ih obavljamo.

Iz ljubavi prema Bogu bismo trebali obavljati svoje svakodnevne poslove, bilo na radnom mjestu, bilo u kući. Također, ako smo zdravi i radosni – zahvaljujmo Bogu za to. Ako pak ležimo bolesni – prihvatimo tu žrtvu iz ljubavi prema Bogu.“ Uputio je zatim da je službeni stav Crkve pri proglašenju sv. Male Terezije od Djeteta Isusa zaštitnicom misija bio vrlo zanimljiv jer je predstavljao svojevrsni zaokret u razumijevanju misijskog djelovanja. „Službeni naglasak bio je: misije ne počivaju samo na vanjskom apostolatu, nego prije svega na molitvi, ljubavi, žrtvi i svetosti. To je bila ključna poruka.

Time je Crkva praktički rekla: postoji ‘vidljiva misija’, ali postoji i ‘skrivena misija’. A bez ove druge, prva ostaje duhovno prazna“, pojasnio je preč. Šiško i na kraju nagovora poručio da su misije su prije svega Božje djelo; da kontemplativni život nije bijeg od svijeta te da je „Mali put“ teologija milosti jer „čovjek se ne spašava vlastitom veličinom, svetost nije elitni projekt, Bog djeluje kroz malenost i povjerenje… Teološki gledano, Terezija naglašava primat milosti nad ljudskim djelima, primat povjerenja nad perfekcionizmom i primat ljubavi nad učinkovitošću.“ Nekoliko prigodnih riječi uputio je i brat Ante Slavić, OCD, koji prati relikvije na njihovu putu po Hrvatskoj, BiH i Srbiji, a relikvije su potom častile Marijine sestre čudotvorne medaljice i Službenice milosrđa iz Vođinaca, kao i članovi Marijine legije iz Osijeka pod vodstvom o. Dragana Majića, DI. Uslijedila je uglazbljena i recitirana izvedba pjesme sv. Male Terezije „Zašto te ljubim, Marijo“ u izvedbi karmelićanki, molitva krunice uz misli sv. Male Terezije, Povečerje te su hodočasnici imali priliku za osobno čašćenje relikvija u šutnji. Prije početka službe čitanja crkvu su ispunili mladi iz Cerne, koji su pristigli pod vodstvom župnika Damira Stanića te krizmanici Župe sv. Ćirila i Metoda iz Vinkovaca pod vodstvom župnika mr. Marija Brkića i redovnice Služavki Maloga Isusa s. Zrinke Šutalo. Mnoštvo mladih pristiglih na duhovsko bdjenje pozdravila je priorica, s. Ljiljana. Vlč. Stanić vjernicima je pojasnio zašto se časte relikvije, rekavši: „Moći svetaca, relikvije svetaca, njihovi zemni ostaci upućuju nas na samog Boga jer Bog je onaj koji snagom svoje milosti daje slabim ljudima hrabrosti svjedočiti svijetu.

Crkva je od početaka štovala grobove i tijela najprije mučenika, a zatim kroz povijest Crkve svjedoka vjere. Crkva ne zaboravlja da se u konačnici radi doista samo o bijednim ljudskim kostima. No, te kosti i tijela su pripadale osobama koje su bile prožete, dirnute snagom Boga živoga.

Stoga su moći ostaci svetaca, tragovi te nevidljive, no stvarne prisutnosti koja osvjetljava tamu svijeta i otkriva Kraljevstvo nebesko za koje su živjeli.“ Nakon što je izložio Presveti Oltarski Sakrament uslijedila je Služba čitanja, čija se psalmodija redovito moli ili pjeva u dva kora. Ovoga puta psalme su u jednom koru pjevale karmelićanke, a drugi kor su činili krizmanici i vjernici pod vodstvom svećenika. Vlč. Stanić predvodio je klanjanje koje su pjesmom animirali mladi iz Cerne. Relikvije sv. Male Terezije i njezinih svetih roditelja u Karmelu sv. Josipa izložene su na čašćenje i na svetkovinu Duhova do poslijepodnevnih sati. } } } }