Predstavljena knjiga o sluzi Božjem Stjepanu Horžiću rodom iz Ljubešćice

Program je održan u organizaciji Varaždinske biskupije na poticaj Ane Šijaković, uz podršku varaždinskog biskupa Bože Radoša i generalnog vikara mons. Antuna Perčića. Prije predstavljanja knjige, misu za slugu Božjega Stjepana Horžića u varaždinskoj je katedrali predslavio umirovljeni biskup Josip Mrzljak.

O knjizi, njezinom autoru, nastanku i povijesnom značenju govorio je urednik knjige Petar Marija Radelj. Ana Šijaković, nećakinja vlč. Horžića, govorila je o obiteljskim uspomenama i dokumentima koje je obitelj pribavila za postupak beatifikacije, dok je kancelar Riječke nadbiskupije i sudac delegat preč.

Goran Žan Lebović Casalonga predstavio kauzu slugu Božjih Martina Bubnja i 20 Riječkih mučenika. Urednik Radelj predstavio je Horžićev životni put od djetinjstva u Rakovcu, školovanja u Zagrebu, Senju i Sarajevu, do njegova pastoralnog rada u Gorskom kotaru. Posebno je istaknuo njegov rad s djecom i mladima, osnivanje crkvenih zborova i molitvenih zajednica te nastojanje da mlade odvrati od moralnoga i duhovnoga rasula ratnoga vremena.

Upravo su takve aktivnosti, rekao je Radelj, bile među razlozima zbog kojih je komunistička vlast Stjepana Horžića proglasila neprijateljem naroda i osudila ga na smrt strijeljanjem. Govoreći o samoj knjizi, Radelj je istaknuo kako ona donosi brojne arhivske dokumente, svjedočanstva i do sada manje poznate podatke o procesu protiv Horžića, uključujući zapise Ozne i presudu Vojnoga suda u Delnicama iz 1944. godine.

Nećakinja Ana Šijaković rekla je da je obitelj godinama prikupljala dokumente, fotografije i svjedočanstva kako bi bolje upoznala njegov život i sačuvala uspomenu na njega. Govoreći o obiteljskim okolnostima, podsjetila je na teško siromaštvo u kojem je Stjepan odrastao te na činjenicu da je njegovo školovanje pomagao financirati tadašnji ljubeški župnik Josip Majsec i drugi dobročinitelji. Šijaković je govorila i o novim saznanjima do kojih je obitelj došla posljednjih godina, među kojima i pronalazak presude Vojnoga suda iz 1945. godine. Kao posebno potresan dio izlaganja pročitala je pismo koje je mladi bogoslov Stjepan Horžić 1939. godine iz Senja poslao ocu.

U njemu piše o teškim životnim uvjetima, siromaštvu i osamljenosti tijekom školovanja, ali i o dubokoj povezanosti s obitelji i želji da od kuće primi barem koju riječ ohrabrenja. Šijaković je istaknula kako to pismo snažno svjedoči o težini života obitelji Horžić i o Stjepanovoj ljudskoj i duhovnoj snazi. Govoreći o kauzi Riječkih mučenika preč.

Lebović Casalonga pojasnio je da se istraživanje odnosi na razdoblje od 1937. do 1951. te obuhvaća svećenike, redovnice i laike koji su stradali zbog vjere ili djelovanja prožetoga kršćanskim uvjerenjima.

Posebno je istaknuo kako su mnogi od tih ljudi pomagali progonjenima bez obzira na političku ili nacionalnu pripadnost te se nisu bojali javno progovarati protiv nepravdi i nasilja. Kao primjer naveo je pojedine svećenike koji su spašavali civile i partizane, branili narod od represije ili pomagali siromašnima i ugroženima unatoč prijetnjama tadašnjih vlasti. Govoreći o sluzi Božjem Stjepanu Horžiću, preč.

Lebović Casalonga istaknuo je kako su upravo vjera, domoljublje i otvoreno svjedočenje kršćanskih vrijednosti bili razlozi zbog kojih je postao nepoželjan tadašnjem režimu. Postulator kauze vlč. Ivan Šarić naveo je da za slugu Božjega Horžića postoje svjedočanstva da je, neposredno prije smaknuća, oprostio svojim progoniteljima i rekao kako će moliti za njih.

Slična svjedočanstva, dodao je, postoje i za druge kandidate uključene u kauzu Riječkih mučenika. } } } }