Još jedan studija Potvrđuje krvarenje koje se odvija unutar crkve na zapadu. Ljudi napuštaju vjeru u ubode. Dobra mnogi odlaze zbog agnosticizma, ateizma ili često korištenih, none kategorija. Velik dio onoga što te pojedince tjera na odlazak masovno Je li naš neuspjeh objasniti koherentno i sažeto odnos vjere i razuma usprkos raširenoj kritici u kulturi.
U zapadnom svijetu dominira sekularno obrazovanje u kojem se djeca podučavaju principima, idejama i svjetonazorima koji je često neprijateljski raspoložen prema katoličkoj vjeri. Zapad se bavio bitkom između vjere i razloga posljednjih 500 godina. Prvo, previše previše dijeljenja od Katoličke crkve napustilo je razum, vjerujući da je to slomljena sposobnost kod palih muškaraca. Drugo, to je dovelo do neizbježnog rascjepa na stranu razloga dok su filozofija i znanost krenuli na put dokazivanja da je racionalistički-materistički svjetonazor jedini koji vrijedi imati. Sveti Ivan Pavao II i papa Emeritus Benedict XVI posvetili su veliku količinu rada premošćivanju poticaja stvorene između vjere i razuma. Problem sada: zanemarujemo resurse crkve na vlastitu opasnost.
Dijete je vrlo teško raščlaniti nijanse svoje vjere iz onoga što se podučava u učionici, posebno u vrijeme ogromnog pritiska vršnjaka i intelektualne zbrke. Budući da je javno obrazovanje osnovni izvor obrazovanja za one obitelji koje si ne mogu priuštiti katoličko obrazovanje ili koje ne mogu, ili ne birati u školu, mora postojati način da se djeca dosegnu od rane dobi kako bi ih naučili da vjeru i razum rade skladno zajedno. Nisu u opoziciji, komplementarni su. Svaki djeluje za drugo, ali budući da je vjera nadnaravna, ona uzdiže i pojačava razum do nedostižnih visina koje nikad ne bi mogao doći bez milosti.
Roditelji, tinejdžeri, studenti i svi članovi laika zaista trebaju ispitati odnos između vjere i razuma kako bi razumjeli bitke koje se vode u našoj kulturi. Često smo marginalizirani i odbacujemo upravo zato što kultura ne razumije autentične naravi vjere i razuma, bilo pojedinačno ili kako rade zajedno, a mi ne dajemo jasne odgovore.
Sveti Ivan Pavao II nastojao je razjasniti i razjasniti sjajnu crkvenu učenje o vjeri i razumu u svojoj nevjerojatnoj enciklici FIDES et omjer. To je uistinu dar za naše vrijeme. Razumijevanje vjere bilo je usađeno u Poduzeći njegovu posljednju encikliku Pape Benedict, koju je završio papa Franjo, Lumen fidei. Imamo resurse. Imamo odgovore na pitanja ili napade iz naše vjere, moramo ih koristiti samo i dijeliti ih s našom djecom. Ako to ne učinimo, tada će pasti na pogreške našeg vremena i ostaviti vjeru sve zajedno. Djeca se ne vraćaju u kasnijim godinama kao što je to bio slučaj u prethodnim vremenima. Čini se da su sekularni fakultetski kampusi mjesto gdje vjera mnogih odlazi umrijeti. Mnogo toga je zato što se ta vjera nije njegovala ili pomogla darom razuma, pravilno naređenom.
Što je vjera?
A Katekizam Katoličke crkve Definira vjeru u stav 155 kao: „U vjeri, ljudski intelekt i surađivat će s Božanskom milošću:„ Vjerovanje je čin intelekta koji pridržava božansku istinu zapovjedništvom voljom koja se kreće Bogom milošću. “ Bog nam se otkriva kroz dar milosti i odlučujemo prihvatiti tu istinu i njegov poziv slobodnim činom naših volja. Hodočasničko zajedništvo vjere: Crkva kao zajedništvo,, Pruža sažetu definiciju da vjera “razmišlja s sukobom”. Odnosno, vjera je putovanje u kojem neprestano odgovaramo Božji poziv u vlastitim životima i nastavljamo prihvaćati istine koje samo on može otkriti, bilo da je to kroz Sveto pismo, svetu tradiciju ili magisterij. Vjera nije statična ili stagnirana. Stalno se pokreće jer transformira svakoga od nas i produbljuje svoje zajedništvo s najsvetijim Trojstvom.
Što je razlog?
Razlog je naša sposobnost stjecanja znanja kroz “percepciju i iskustva osjeta i koji napreduje samo po svjetlu intelekta” (FIDES et omjer 9). Stvari svemira koje se mogu znati kroz naših pet osjetila i naša iskustva sažimaju razum. To je kako je Aristotel došao vidjeti red i sklad u svijetu, promatranjem i razmišljanjem. To je razlog koji nam omogućava da slijedimo znanstveni napredak, stvaramo nove tehnologije i posadimo slavne vrtove. Razlog produbljuje naše razumijevanje svijeta oko nas i svemira.
U stvari, ne traži se da donese presudu o sadržaju vjere, od čega bi to bilo nesposobno, jer to nije njegova funkcija. Njegova je funkcija radije pronalaženje značenja, otkrivanje objašnjenja koja bi mogla omogućiti svima da dođu do određenog razumijevanja sadržaja vjere.
Ibid 42
Kako vjera i razum djeluju zajedno?
Bez obzira na rat koji se bjesni u našoj kulturi, vjera i razum trebaju raditi zajedno. Oni su dvije polovice ljudskih iskustava. Vjera zamjenjuje razlog jer može nadići osjetila u nadnaravno, ali vjeri trebaju razlog da raste u dubljem razumijevanju tko je Bog i svrhu našeg života. Sveti Ivan Pavao II navodi:
Postoji dvostruki redoslijed znanja, različit ne samo što se tiče njihovog izvora, već i u odnosu na njihov objekt. S obzirom na izvor, jer u jednom znamo po prirodnom razloga, u drugom božanskom vjerom. S obzirom na objekt, jer osim onih stvari koje prirodni razlog može postići, predloženi su za naše misterije vjerovanja skrivene u Bogu koje, osim ako se ne otkriju, ne mogu biti poznati.
Fides ET omjer 9
Postoje stvari na ovom svijetu koje se ne mogu znati kroz razum. Bog nam mora otkriti. To se najviše ostvaruje u Isusu Kristu koji nam je došao da u potpunosti otkrije Boga.
Faith pita da se njegov objekt razumije uz pomoć razuma, a na samitu njegovog razloga za pretraživanje priznaje da ne može bez onoga što vjeruje vjera.
Ibid 42
Opasnosti samog razuma.
Bez vjere, razum često propada i postaje neuredni bez izvora, koji je Bog, u središtu potrage za istinom. Vjera mora pomoći razlogu. Te pogreške često vidimo u prilično arogantnim tvrdnjama članova novog ateizma poput Richarda Dawkinsa i Daniela Dennetta. Odlučili su se klanjati razumu i napustili istinsko redoslijed i stvarnost svemira, istodobno slikajući ljude poput nas kao buffoons. Sveti Ivan Pavao II upozorava na ovu opasnost:
… Ako bi razlog trebao biti potpuno istinit sebi, onda mora poštovati određena osnovna pravila. Prvi od njih je taj razlog što mora shvatiti da je ljudsko znanje putovanje koje ne dopušta odmor; Drugi proizlazi iz svijesti da takav put nije za ponosni koji misle da je sve plod osobnog osvajanja; Treće pravilo utemeljeno je na “strahu od Boga” čiji transcendentni suverenitet i providentna ljubav u upravljanju svjetskom razumom moraju prepoznati. Napuštajući ta pravila, ljudsko biće riskira od neuspjeha i završava u stanju “budala”.
Ibid 18
Odgovor je sklad vjere i razuma.
Kako bismo izbjegli da postanemo „budale“ i odgovorimo na kulturu koja uvelike pogrešno razumije ono što Katolička crkva podučava o vjeri i razumu, moramo ih koristiti u skladu. Naša djeca moraju se rano podučavati na toj vjeri i razumu su ogromni darovi s istom svrhom: potraga za istinom koja je Triune Bog.
Ovdje su relevantne riječi knjige Izreke: “Ljudski um planira put, ali Gospodin usmjerava korake” (16: 9). To znači da uz svjetlost razloga ljudskih bića mogu znati koji put krenuti, ali oni mogu slijediti taj put do njegovog kraja, brzo i nesmetano, samo ako ga s pravedno podešenim duhom traže u horizontu vjere. Stoga se razum i vjera ne mogu razdvojiti bez smanjenja sposobnosti muškaraca i žena da se spoznaju, svijet i Boga na odgovarajući način.
Ibid 16
Naša djeca uzimaju napad iz naše kulture i mi ih ne radimo kad mi sami ne znamo što crkva uči ili pružamo im resurse koji će ih voditi na putu. Obveza je roditelja da podučavaju vjeru. Mi smo primarni katehisti. Nastava katekizma u crkvi pružaju malu količinu smjernica. Naša djeca ne mogu naučiti vjeru iz jednosatnog razreda jednom tjedno. Moramo živjeti i podučavati vjeru u svoje domove. Ako ne znamo odgovor na nešto, moramo ga potražiti ili potražiti smjernice od svećenika i laika koji znaju odgovore. Crkva pruža sve potrebne resurse i stavlja ih na dohvat ruke od Katehizam na web stranici Vatikana do običnih knjiga koje su napisali teolozi i filozofi koji su objašnjavali učenje pravoslavne crkve. Imamo sve resurse koji su nam potrebni u Crkvi svete majke. Moramo ih samo tražiti, tako da možemo pomoći u zaustavljanju krvarenja. Tako možemo, Božjom milošću, pomoći našoj djeci da ostanu vjerni katolici u odrasloj dobi.
Mnoga se djeca suočavaju s ateizmom kroz svoje učitelje znanosti, a ipak, mnoga katolička djeca i njihovi roditelji ne shvaćaju da crkva potiče i odgovorna je za razvoj prirodnih znanosti. Dobar primjer je Fra. Georges Lemaitre koji je otkrio teoriju “Velikog praska” kada je Albert Einstein previdio element vlastite teorije. Da, katolički svećenik odgovoran je za teoriju velikog praska. Sljedeći tjedan pobliže ću pogledati odnos crkve i stavove znanosti.
