Vozio sam se pored istaknute katoličke crkve u Manili tijekom karantene pandemije Covida kada sam primijetio mnogo vjernika kako stoje ispred ograđenih crkvenih prostorija. Neki su bili na koljenima, molili su pogleda uprtog u samom smjeru tabernakula u zaključanoj Crkvi. Iako nisu mogli ući u Crkvu na misu ili na euharistijsko klanjanje, strah od Covida ili zatvaranje njihovih Crkava nije mogao umanjiti njihovu vjeru u Stvarnu Isusovu prisutnost u svetohraništu.
Kakav nevjerojatan dar od Boga imati tu poniznu vjeru u Stvarnu prisutnost Njegovog ljubljenog Sina u Euharistiji. Ne možemo dovoljno zahvaliti Bogu za dar ove vjere i za održavanje ove vjere u nama. No, razumijemo li doista zašto je Isus Krist odlučio biti uvijek s nama pod likom kruha i vina?
Nalazimo dvije kvalitete autentične ljubavi prisutne u Euharistiji – prisutnost i dijeljenje. Ljubavnici su uvijek prisutni voljenoj i ljubavnici uvijek dijele s voljenom sve što im pripada. Isus je odlučio biti uvijek s nama pod likom kruha i vina kako bi s nama podijelio sve što pripada samo njemu. Koje su neke od stvari koje Isus dijeli s nama svojom euharistijskom prisutnošću i kako mi to dijelimo s Njim?
Prvo, euharistijski Isus dijeli s nama svoj život.
„Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ima život vječni i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Jer tijelo je moje pravo jelo i krv je moja pravo piće” (Iv 6). Kroz naše zajedništvo s Njegovim tijelom i krvlju, Isus nas dovodi da sudjelujemo u tom intimnom životu koji On ima s Ocem i s Duhom Svetim.
Koliko potpuno sudjelujemo u Njegovom životu? Nastojimo li živjeti u stanju milosti i rasti u toj milosti? Njegujemo li ozbiljno taj život u sebi i izbjegavamo li stvari koje ometaju rast ovog života u nama poput grijeha i sebičnosti? Pokušavamo li rasti u ovom životu usrdnom molitvom za Njegovu milost i vjernost Njegovoj volji za nas cijelo vrijeme?
Dijelimo li i mi s njim sve aspekte našeg života? Postoje li područja našeg života koja pokušavamo sakriti od Njega? Pokušavamo li imati kontrolu nad bilo kojim aspektom svog života do te mjere da Ga počnemo isključivati?
Drugo, euharistijski Isus dijeli s nama vlastito poslanje.
Isusovo poslanje je izbaviti duše iz ropstva grijeha i dovesti nas u jedinstvo s njim, “Isus je kanio umrijeti da raspršenu djecu Božju sabere u jedno” (Iv 11,52). On nam nudi udio u tom poslanju svojom euharistijskom prisutnošću: “Budući da je kruh jedan, mi smo jedno tijelo, iako nas je mnogo, jer svi smo dionici jednoga kruha” (1 Kor 10,17).
Po Euharistiji također sudjelujemo u Kristovoj muci za jedinstvom i spasenjem svih duša. Ne možemo biti sjedinjeni s Njime u Euharistiji i ne sabirati duše s Njime, “Tko nije sa mnom, protiv mene je, i tko ne sabire sa mnom, rasipa” (Lk 11,23).
Sudjelujemo u Njegovoj misiji tako što smo ljudi istine u riječi i djelu. Odbacujući sve brojne oblike relativizma i subjektivizma našeg vremena, mi radimo za mir i jedinstvo tako što smo ljudi objektivne istine. Otvoreni smo ponuditi pomirenje sa svim osobama i sve sjediniti s Kristom. Mi smo revni dovesti duše Kristu.
Treće, euharistijski Isus s nama dijeli sva svoja iskustva.
Sveti Pavao nas podsjeća da i mi imamo udjela u svemu što je Krist iskusio u svom čovječanstvu: „Čaša blagoslova koju blagoslivljamo nije li sudjelovanje u krvi Kristovoj? Kruh koji lomimo nije li dioništvo u tijelu Kristovu?” Po Euharistiji imamo živo zajedništvo s Kristovim čovječanstvom i svime što je On iskusio u ovom životu.
Poput Isusa, Crkva i njezini članovi bit će ismijani i ismijani. Nije slučajno da je razvratni i vulgarni spol zbunio muškarce koji sebe nazivaju “sestrama vječnog uživanja”,” posvetili su se ismijavanju i ismijavanju svega što mi katolici držimo svetim poput Gospodina našega Isusa Krista, Njegove Blažene Majke Marije, redovničkog života i svećeništva. Ne možemo biti euharistijski ljudi, a da ne budemo ismijani i ismijavani zbog svojih uvjerenja i morala.
Poput Isusa kojeg su izdali, napustili i zanijekali njegovi najbliži sljedbenici, Crkvu će izdati i skandalizirati njezini ljudski vođe koji su bili zaduženi poučavati, upravljati i posvetiti Crkvu u ime Krista Isusa. Mnogi će ljudi također napustiti Isusa i način života koji On od nas traži: “Teška je ova riječ; tko to može prihvatiti?” (Iv 6,60) Poput Isusa, Crkvu će đavao neprestano i ozbiljno iskušavati. Ne možemo sudjelovati u Isusovu životu u Euharistiji, a da ne sudjelujemo u Njegovim patnjama i kušnjama.
Četvrto, euharistijski Isus dijeli s nama svoje vrline.
Euharistijski Gospodin baca svoje svjetlo na naš put kako bismo i mi putovali u nebo Njegovim stopama: „Ja sam svjetlo svijeta. Tko ide za mnom, neće hoditi po tami, nego će imati svjetlo života.” (Iv 8,12) On nas uči i daje snagu da vršimo mnoge kreposti koje On uprisutnjuje u Euharistiji.
Po Euharistiji učimo od Njega ljubezni poslušnost Očevoj volji za nas. Učimo kako se poniziti od Onoga koji je odlučio biti među nama pod likom krhkog kruha. Čistoću srca i tijela učimo sjedinjujući se s Njegovom euharistijskom prisutnošću. Učimo od njega ponuditi službu svim osobama dok je prao noge svim svojim učenicima na Posljednjoj večeri. Od euharistije učimo kako biti prisutni drugima i bez rezerve im se darovati. Iz Njegove šutnje u ovom sakramentu učimo vrline šutnje i strpljivosti. Ukratko, nema te kreposti koja nam nije prisutna u svakoj euharistiji zajedno s milošću prakticiranja iste kreposti.
Na kraju, euharistijski Isus dijeli s nama svoju konačnu pobjedu.
Isus nam obećava konačnu pobjedu ako ne odustanemo od dijeljenja svega što nam On nudi u euharistiji, “Tko god jede taj kruh, živjet će uvijeke” (Iv 6). On nam ne obećava lakoću, prihvaćanje i uspjeh na ovozemaljskom putu. Naprotiv, bit će mnogo neuspjeha i poraza na teškom i uskom putu prema nebu. Na ovom ćemo se putovanju boriti s obeshrabrenjem. On nas uvjerava da ćemo sudjelovati u njegovom uskrslom životu ako ustrajemo do kraja.
Zato je Euharistija sakrament nade, daje nam svu snagu koja nam je sada potrebna i ispunjava naša srca radosnom nadom za budućnost. Stoga, ne odustajemo. Ne prepuštamo se silama tame u našim životima ili u svijetu.
Da bi ova radosna nada bila živa i da bismo imali tu snagu u sebi, nije dovoljno da samo vjerujemo u stvarnu Isusovu prisutnost u Euharistiji. Da, moramo zahvaliti Bogu za ovaj dar, i molimo za one koji su izgubili ovu vjeru. Moramo se također čvrsto držati ove vjere.
Ali također se moramo sjetiti zašto je On uvijek prisutan s nama – da s nama dijeli sve što je Njegovo. Ako neprestano budemo sudjelovali u svemu što mu pripada po Euharistiji, jednog ćemo dana biti dionici radosti vječnog života.
Slava Isusu! Svaka čast Mariji!
Slika by pointbreak on Shutterstock.
