Na svećeničkoj rekolekciji zadarskog prezbiterija u srijedu, 7. veljače, u dvorani sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru, o temi župnih caritasa govorio je Boris Peterlin, zamjenik ravnatelja Hrvatskog Caritasa.
Tema župnih caritasa je na tragu pastirskog poticaja zadarskog nadbiskupa Milana Zgrablića da se u župama Zadarske nadbiskupije službeno osnuju i pokrene djelovanje župnih caritasa kao pastoralnih tijela u sustavno organiziranom i redovitom pružanju pomoći ljudima u potrebi na župnoj razini.
Župni caritas (ŽC) je dio velike mreže Caritasa u Hrvatskoj koja potencijalno obuhvaća više od 1 400 župa. „Sve župe nemaju osnovan i aktivan župni Caritas. S obzirom na broj praktičnih vjernika i ljudi koji redovito dolaze na nedjeljne mise, stotine tisuća ljudi bi barem jedanput tjedno mogli biti nadahnuti na učiniti i potaknuti dobro za širiti Božje kraljevstvo među nama i uz Božju pomoć, mijenjati svijet nabolje“, rekao je Peterlin.
Župni caritasi udružuju, oplemenjuju i umnožavaju spremnost ljudi na službu djelatne ljubavi. „Iako ga mnogi s tim povezuju, Caritas je više od prikupljanja i dijeljenja odjeće, obuće i hrane. Ne treba odmah početi s velikim projektima. Ide se korak po korak, projekt po projekt, ostvaruje se ideja po ideja“, poručio je Peterlin.
Cilj ŽC-a je da se cijela župna i šira zajednica potakne i uključi u djelotvorno svjedočenje milosrđa u župnoj zajednici ili na području u kojem se nalazi. To znači da zajednica mora poznavati potrebe svojih članova te ima pravo i dužnost odgovoriti na te potrebe. „U župi se ljudi najbolje poznaju, najlakše nalaze osobe koje su u potrebi i koje su spremni pomoći. U župi se stvara ozračje za skladno međusobno prihvaćanje, za solidarnost i iskreno nastojanje da se i najsiromašnijem čovjeku vrati njegovo ljudsko dostojanstvo“, rekao je Peterlin.
Upozorio je da je dug i naporan put promjene ideje kako Caritas nije samo zbirka socijalnih službi, poput podjele odjeće i obuće ili prigodnih darova socijalno ugroženim obiteljima o Božiću i Uskrsu. „Nego, cilja se na skupinu socijalnih usluga na pastoralan način, koje su spremne uključiti cijelu zajednicu u promicanje djelatne ljubavi. Osobni primjer ljudi zauzetih za Caritas je najbolji primjer. ŽC ispunjava i svoju pedagošku misiju, podsjećajući zajednicu na aktivno svjedočenje ljubavi prema bližnjemu. Poznaje probleme na terenu i nadahnjuje pojedince i skupine kako bi ih riješili; obučava volontere u kreiranju učinkovitih odgovora na potrebe“, rekao je Peterlin. Zbog naravi svoga rada, ŽC se mora povezati sa svim ustanovama koje skrbe za ljude u mjestu, gradu, županiji, npr. sa socijalnom službom, s Crvenim križem, Domovima zdravlja, Domovima za stare, Zavodom za zapošljavanje itd.
Izazov je ostvariti djelovanje prema kojem ŽC nije samo karitativna skupina volontera čiji je cilj samo izravna pomoć siromašnima, nego on znači i edukaciju svih članova kršćanske zajednice. „Duhovnost ŽC-a potiče da osobni odnos s Bogom prožme sve sfere čovjekovog života. ŽC nastoji njegovati integralnu, ‘prizemnu’ duhovnost čvrsto usidrenu u životu, u župnoj zajednici, otvorenu i osjetljivu za potrebe lokalne zajednice. Teži uključiti sve župljane, poticati ih na uočavanje, prepoznavanje, osjetljivost i konkretnu poduzetnost, solidarnost s potrebama bližnjih. ŽC prati i analizira socijalno stanje u župi i lokalnoj zajednici, otkrivajući različite vrste siromaštva“, rekao je Peterlin.
Osim ekonomske, egzistencijalne nevolje i ugroženosti, poput oskudice, dugova, problema s otplatom kredita ili plaćanjem režija, postoje i drugi oblici nevolja gdje ŽC i župna zajednica mogu odigrati ključnu ulogu. „To su socijalna nevolja (osamljenost, poremećeni, neriješeni obiteljski i drugi međuljudski odnosi), psihičko siromaštvo (depresija, različiti oblici ovisnosti, gubitak smisla života), životno siromaštvo uzrokovano rastavom, gubitkom bliske, voljene osobe, odlaskom djece iz roditeljskog doma te rastuće duhovno siromaštvo uslijed krize ili gubitka vjere, krivnje, grijeha, raspada sustava moralnih vrijednosti. Ti drugi oblici nevolja i siromaštva od kojih ljudi trpe često su veći i teže rješivi od onoga na koje se prvo pomisli kao o glavnom području djelovanja Caritasa“, istaknuo je Peterlin.
Dobro je da djelovanju ŽC-a prethodi socijalna analiza kako bi se uvidjelo, evidentiralo i prosudilo kako najprimjerenije djelovati. Predavač je naveo i moguće načine djelovanja ŽC-a. To je organizirati susrete, zajednička druženja i priredbe sa starima i bolesnima u njihovim obiteljskim i staračkim domovima, slati rođendanske poklone i čestitke prigodom godišnjica, organizirati misna slavlja ili molitvene susrete za određene kategorije ljudi (djecu, stare, bolesne), organizirati dovoženje starijih i bolesnih osoba s invaliditetom na misu, hodočašće i sl., pružati podršku roditeljima i rodbini koji skrbe za bolesne kod kuće na način da ih se po potrebi zamijeni kako bi se mogli odmoriti ili nešto obaviti, lobirati za prava invalida, npr. izgradnju prilaza i rampi za pristup ustanovama ili prilagodbu prostorija njihovim potrebama, pronalaziti privremeni posao i zanimacije za beskućnike i nezaposlene (izrada ručnih radova, cijepanje drva, uređenje okoliša i vrtova). Zatim, poticati lokalne iznajmljivače da na nekoliko dana osiguraju besplatan boravak siromašnim obiteljima s djecom ili osobama s invaliditetom iz unutrašnjosti zemlje, organizirati radionice za roditelje i djecu na kojima će zajedno provoditi vrijeme bez mobitela i interneta, čija pretjerana upotreba postaje rastući problem ovisnosti kod djece, mladih i roditelja. Organizirati župne humanitarne sajmove, prodaju ili razmjenu, prigodne obiteljske i druge susrete nakon mise, uz dijeljenje kod kuće pripremljene hrane, posudba kreveta, invalidskih kolica i drugih invalidskih i bolesničkih pomagala osobama u kućnoj njezi (to u suradnji s nadbiskupijskim Caritasom). Pomoći posredovanje pri traženju stana, financijsku pomoć u izvanrednim prilikama (hitna i skupa operacija, popravak spaljene kuće), poduke za djecu koja imaju problema s učenjem. Naime, sve više djece i mladih imaju problema s koncentracijom, brojni roditelji plaćaju velike iznose za instrukcije i poduke. U župi ima nastavnika, profesora i studenata koji bi jednom tjedno bili spremni darovati svoje vrijeme i znanje pomažući mladima. Organizirati volontere da pomognu pri čišćenju, uređenju i krečenju stambenog prostora osoba u potrebi. Predavač je naveo primjere i uspješnog poticanja na zajedničku brigu i pomoć nekoliko obitelji jednoj obitelji koja je u potrebi, na način da svaka obitelj mjesečno uplaćuje određenu financijsku pomoć za konkretnu obitelj.
Peterlin je potaknuo i na povezivanje s trgovačkim lancima i trgovinama, postaviti košaru na izlazu iz trgovine te prikupljati prehrambene i higijenske proizvode. Dobra je suradnja s trgovačkim lancima LIDL, KONZUM i SPAR. U dogovoru s nekom pekarom, mogu se preuzimati kruh i pekarski proizvodi preostali od prethodnog dana i podijeliti potrebnima.
Volonteri ŽC-a su za velike programe produžena ruka nadbiskupijskog caritasa te su pozvani sudjelovati i u programima koje provodi Hrvatski Caritas, kao što su Nedjelja Caritasa, Za 1000 radosti, Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u BiH, humanitarne akcije žurne pomoći u Hrvatskoj i inozemstvu izazvane prirodnim katastrofama, sukobima i ratovima.
Peterlin je govorio i o potrebi da se u javnosti usmjerava pozornost za djelovanje ŽC-a i čini vidljivim. Župnik, pastoralno i ekonomsko vijeće mogu osobito pomoći da se izgradi svijest o važnosti i potrebi ŽC-a. Mogu se pozivati predavači da govore osobito o važnosti i potrebi karitativnog rada. Uz prikupljanje potrebnoga, treba i „odgajati djecu, mlade i odrasle da sve što imaju, vrijeme, oči, noge, ruke, znanje, nauče dijeliti s drugima“, poručio je Peterlin.
U senzibiliziranju zajednice za Caritas i potrebne, važno je i obilježavati važne datume kao što su Svjetski dan siromaha, Dan borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti, Svjetski dan djedova i baka, Međunarodni dan činjenja dobrih djela. Treba se aktivno i kreativno služiti mrežnom stranicom župe ili ŽC-a te osobnim društvenim mrežama djelatnika i volontera u promociji karitativnog djelovanja; organizirati hodočašća i duhovne obnove za volontere ŽC-a, posjete drugim biskupijskim Caritasima te upoznavanje s njihovim primjerima i načinima rada.
Kada potreba s kojom se suoči ŽC nadilazi njegovu mogućnost rješenja, ŽC poduzima što može. Pritom animira i lokalnu zajednicu te se obraća biskupijskom Caritasu, koji, ako je nužno, poziva i Hrvatski Caritas. „Preporučljivo je da ŽC surađuje s drugim socijalnim subjektima na lokalnoj sceni: različitim vjerničkim udrugama i zajednicama, jedinicama lokalne ili regionalne uprave, civilnim udrugama, javnim ustanovama. Već desetak godina u Hrvatskom Caritasu, baš za takve slučajeve, promovira se ‘3C model’ – zajedničko djelovanje ŽC-a, biskupijskog i nacionalnog – Hrvatskog Caritasa“, potaknuo je Peterlin.
„Važno je da svatko sa svoje strane učini sve što može. Naizgled nemoguće i nezamislive stvari čudesno postaju moguće, kad se svi zainteresirani uključe u zajednički projekt. Ključno je da netko uoči problem i zauzme se za njegovo rješenje: za početak, barem jedna osoba, susjed, prijatelj, kolega“, istaknuo je Peterlin. Praksa pokazuje kako se ljudi u teškoći često zbog neugode, srama ili skromnosti ustežu sami potražiti pomoć te svoje siromaštvo, oskudicu ili drugi problem drže u skrovitosti. Ne žele na sebi stigmu siromaštva, boje se ljudskih pogleda, riječi, podsmijeha i moguće socijalne isključenosti djece“, poručio je zamjenik ravnatelja HC-a.
Peterlin je istaknuo da je dovoljan i potreban tek jedan telefonski poziv nekog pojedinca da se župni i biskupijski Caritas upoznaju s određenom potrebom te krenu u pomoć ljudima u nekoj situaciji. Za to je naveo iskustva uspješnog pružanja pomoći u primjerima u Zagrebu.
„Netko negdje mora pokrenuti stvar, zakotrljati grudu snijega, započeti pričati dobru priču. Čak ako sâm i nije sasvim zainteresiran, zbog zauzetosti i gorljivosti svojih prijatelja osoba će se uključiti pomoći. Ništa za pojedinca i župnu zajednicu koji se djelatnu ljubav prema bližnjemu usude prihvatiti kao test vlastite vjerničke vjerodostojnosti, nije toliko motivacijski poticajno i snažno kao prepoznati problem, udružiti se, založiti se, odvažiti se priskočiti u pomoć bližnjemu u nevolji i promijeniti nabolje njegovu životnu situaciju. Tako se događaju čuda velikih brojeva. Mali doprinos velikog broja ljudi omogućit će Caritasu da promijene nabolje brojne teške i prividno bezizlazne situacije naših najsiromašnijih sugrađana. Takva mala velika djela može činiti i mali, novi, tek osnovani župni Caritasi. Na tom putu nipošto neće biti sami“, ohrabrio je Boris Peterlin.
Ines Grbić
Foto: I. Grbić
