Vjernici Ugljansko – Pašmanskog i Dugootočko – Silbanskog dekanata hodočastili su u katedralu sv. Stošije u Zadru u subotu, 11. siječnja, šestog dana Devetnice sv. Stošiji, ususret proslavi sv. Stošije, zaštitnice Zadarske nadbiskupije i naslovnice zadarske katedrale.
Svečano misno slavlje predvodio je don Zdenko Milić, župnik Ista, a propovijedao je don Filip Kucelin, župnik župa Preko i Sutomišćica – Poljana i dekan Ugljansko – Pašmanskog dekanata.
Ususret blagdanu Krštenja Gospodinova, don Filip je rekao da je krštenje naš savez s Bogom po kojem se spominjemo čiji smo, kome pripadamo, jer često puta, hodeći životom, zaboravimo čiji smo. „Kada znamo čiji smo, onda smo oprezni, jer ne želimo osramotiti oca, nego želimo biti mu na ponos. Naš nebeski Otac nudi nam ruku kojom nam želi oprostiti sve loše što učinimo. Svaki znak križa podsjetnik je da smo Božji“, rekao je don Filip, dodavši da činimo znak križa u ime Oca koji je sve stvorio, koji je i nas u jednom trenutku povijesti poželio i došli smo na svijet. Kršteni smo u ime Sina koji je došao na ovaj svijet da uzme naše grijehe i oprosti nam i u ime Duha Svetoga koji nam daje snagu moći živjeti kako je Božja volja i postići vječnost, kada naše ljudske snage klonu.
„U Godini jubileja Crkva nam daje velike prilike da postignemo potpuni oprost i tako se približavamo vječnosti. Osim posjeta određenim jubilejskim crkvama, milosni znak je i pokorničko djelo koje činimo i hodočašće. Crkva u milosno vrijeme Jubileja daje izvanrednu priliku da se približimo Bogu. Nije cilj Jubileja skupiti što više oprosta, nego cilj je približiti se Bogu kroz molitvu i pokornička djela. Dati Bogu zadovoljštinu za grijehe i za zlo koje činimo, jer smo slabi. Cilj je shvatiti da je Božja ljubav prema nama neizmjerna. Poštujući tu neizmjernost Božje ljubavi, i mi sa svoje strane učinimo što možemo, da uzvratimo na ljubav ljubavlju“, potaknuo je don Filip.
„Kada zaboravimo čiji smo, pokajmo se za grijehe i pratimo uzor onih koji su u svom životu bolje znali tko su i čiji su. Takav primjer je i sv. Stošija“, istaknuo je Kucelin. Podsjetio je da je sv. Stošija puno trpjela u bračnom životu, no to ju je dodatno ojačalo na putu svetosti. „I nakon smrti muža nastavila se posvećivati. Djelovala je karitativno i poučavala u vjeri. Vrhunac svoje svetosti postigla je na Božić 304. godine, kad je u plamenu izgorjelo njeno tijelo, nakon što je cijeli život gorjela za Krista“, rekao je don Filip, naglasivši da i u Zadarskoj nadbiskupiji postoje primjeri svjedoka vjere i mučenika.
Kucelin je upozorio da bi Hrvati trebali bolje prepoznavati svete ljude u svom narodu. Olako zanemarujemo kad se kaže da je netko umro na glasu svetosti, a to je i povijesno uvjetovano zbog negativnog odnosa prema hrvatskom narodu i omalovažavanja kroz povijest, rekao je don Filip. „Međutim, Hrvati su narod svetaca. Brojni sveci svakog dana žive u našoj zemlji i živjeli su tijekom povijesti. Dio njih Crkva je uzdigla na čast oltara kako bi nama, na našem putu svetosti, oni bili uzor“, poručio je Kucelin.
Kada vidimo sv. Stošiju kako je trpjela i pomagala ljudima u potrebi, unatoč progonstvima, da i mi kažemo da možemo tako činiti. „Ti sveti ljudi nisu tu da od njih činimo idole, nego da bismo se od njih naučili lekciji. A lekcija je jednostavna. Kad si s Bogom, imaš sve i dobit ćeš život vječni. Kad nisi s Bogom, možda ćeš nešto imati u ovom životu, ali nakon smrti sve staje“, upozorio je don Filip.
Krštenje je temeljni sakrament, a sveti mučenici koji su savršeni u Bogu kršteni su krvlju. „Sv. Stošija je prolila svoju krv za ime Isusa Krista. Bila je toliko uvjerena da je Isus Krist Bog, da je za to bila spremna dati svoj život“, rekao je don Filip.
Uzori vjere rodom iz Zadarske nadbiskupije su Ivo Mašina iz Preka na otoku Ugljanu. On je „za svoj hrvatski narod i za vjeru, istinu, bio spreman poginuti. Don Eugen Šutrin, rodom iz Luke na Dugom otoku, htio je biti svećenik u svakom trenutku svoga života i živjeti svećeništvo i po noći, kad su neznanci pokucali na njegova vrata i kad su ga lažno zamolili da podijeli sveto ulje. On je bio u svakom trenutku svećenik i na visini zadatka. Don Srećko Lovretić, župnik iz Luke, nije prezao pred ustanicima u Drugom svjetskom ratu svjedočiti Krista i pomagati potrebnima, i kad su mu govorili da je opasno i da ne ide tamo gdje je potreba. No, on je pomagao braći i sestrama u nevolji“, istaknuo je don Filip primjere tri otočanina, svjedoka vjere.
„Vjerujući da je Isus jedini Bog postižemo svetost, čineći djela milosrđa, da živimo sveto kako su živjeli i mnogi prije nas. Sveci su sposobni prepoznavati druge svece. Sveci podržavaju jedni druge na putu svetosti. Zato je važno s kim se družiš, s kim si prijatelj, tko te okružuje. Ako te okružuje svetost, veća je vjerojatnost da ćeš i ti postati svet. Ono što gledamo, slušamo, činimo, ulazi u naše srce, a iz našeg srca izlazi ono što imamo. Punimo se dobrim i svetim, a ne lošim“, potaknuo je Kucelin.
Don Filip je poželio da nam Godina jubileja bude prilika učiti se ljubavi prema Bogu i uzvratiti na ljubav ljubavlju, pokazivati ljubav prema bratu čovjeku. „Naš grijeh ne čini našu osobu. Bog je došao uzeti naš grijeh. Zagledani u primjer sv. Stošije, drugih svetaca u hrvatskom narodu i mučenika Zadarske nadbiskupije, želimo donijeti dobru odluku živjeti sveto svaki dan, korak po korak, kako bismo se okupili u vječnosti“, poručio je don Filip Kucelin.
Otočani su u velikom broju ispunili zadarsku katedralu, a među njima su bili i ljudi koji su rodom s otoka, a žive u Zadru, što pokazuje njihov osjećaj povezanosti s rodnim krajem iz kojega potječu, poštovanje i neraskidivu pripadnost svojim korijenima. Među hodočasnicima je bio i prof. dr. Josip Faričić, rektor Sveučilišta u Zadru, koji je rodom s otoka Rave.
Ines Grbić
Foto: I. Grbić
