Svećenička duhovnost: od samoće do zajedništva

Mladi svećenici Riječke metropolije na trodnevnom susretu trajne formacije govorili su o putu iz osamljenosti u zajedništvo, radosti, nadi i izazovima svećeničkog života, a okupili su se u organizaciji Metropolitanskog pastoralnog instituta u Domu pastoralnih susreta u Lovranu od 11. do 13. svibnja.

Predavanja su svećenicima održali porečki i pulski biskup Ivan Štironja, svećenici Andrija Miličević i Goran Žan Lebović Casalonga te s. Danijela Kovačević. Susret je otvorio domaćin, riječki nadbiskup i metropolit Mate Uzinić potaknuvši mlade svećenike, s manje od 10 godina službe, da stalno uče i rastu u svom svećeničkom poslanju.

Pozvao ih je i da stalno teže zajedništvu da im se ne dogodi pad u osamljenost. „Kad otiđemo u konkretne aktivnosti svećeničkog života, sa svim izazovima, često naše zajedništvo nestane i dogodi se osamljenost. Potrebno je ponovno proći proces od osamljenosti do zajedništva, a ovakvi susreti permanentnog obrazovanja tome i služe.“ Oni nisu samo predavanja, nego prije svega vrijeme koje mladi svećenici mogu provesti zajedno, rekao je nadbiskup.

„Nadam se da će nam i ovaj susret pomoći da možemo biti više zajedno, a onda i, svaki pojedinačno, da možemo graditi zajedništvo u zajednicama u kojima svaki dan živimo.“ Ravnatelj MPI Mario Gerić uveo je svećenike u temu trodnevnog susreta ističući kako je za vršenje njihove službe važno da se izgrađuju kao osobe, slobodne i predane u svom poslanju. O mogućim raskoracima između onoga što je sadržaj svećeničkog služenja, očekivanja i stvarnog života govorio je biskup Štironja. „Svećenički identitet nastaje u osobnom susretu s Kristom.

Svećenik ne bira taj poziv nego odgovara na njega. Zbog toga je važno stalno obnavljanje duhovne i intelektualne razine.“ Biskup je istaknuo poticaje apostolske pobudnice “Dat ću vam pastire” (“Pastores dabo vobis”) blaženog pape Ivana Pavla II. koji govore o potrebi trajne formacije svećenika.

Svećenik nije izoliran, pozvan je na bratstvo i vršenje zajedničkog poslanja. Pozvan je istovremeno predvoditi narod, biti i hoditi s narodom te liječiti, tražiti izgubljene na marginama. „Teško je pomiriti sve te zahtjeve“, ustvrdio je biskup.

Ravnoteža je moguća samo ako je sve s Kristom rekao je biskup te tako ukazao na ljepotu i težinu svećeničkog poziva. „Trebamo svećenike koji će donositi mir i ljubav, biti znak Kristove ljubavi u svijetu“, zaključio je biskup. O izazovima svećeničkoga života, od izgaranja i ranjenosti do suočavanja sa samoćom, govorila je s. Danijela Kovačević te svećenicima dala i praktične upute kako to izbjeći. „Slijedite Isusa, potražite njegov ritam“ rekla je te navela primjere u kojima Isus pokazuje izuzetnu smirenost i ukazuje koji su prioriteti u raznim situacijama. „Isus pokazuje da mir ne ovisi o okolnostima koje ga okružuju nego dolazi iznutra.“ Pored toga Isus pokazuje i da je prioritet uvijek osoba koja pred njim, ne raspored i obaveze koje ga očekuju.

Istaknula je kako su užurbanost i potreba da se stalno nešto radi, da se nešto događa, vrste bijega od samoga sebe. „Bez samoće je nemoguće živjeti duhovnim životom. Živjeti konkretan odnos s Bogom temelj je svega.“ Preporučila im je da redovito odvoje vrijeme za odnos s Bogom, pogotovo ujutro i navečer, tijekom dana po potrebi uspore ritam života, čak i hoda, koncentriraju se na čovjeka koji pred njima, paze na odmor tijela i duše.

O ravnoteži samoće i zajedništva za rast u svećeničkoj duhovnosti govorio je Andrija Miličević, a Goran Žan Lebović Casalonga govorio je o zahtjevima svećeničkog života i djelovanja prema dokumentima Katoličke Crkve.